Udruženje građana “Oštra nula” obilježilo je jučer u Banjaluci Međunarodni dan ljudskih prava uličnom akcijom “Naša tijela naš izbor”. Učesnice su željele iskazati solidarnost sa ženama Poljske u njihovoj borbi za jednako i sigurno pravo na abortus.
Pišu: L. Memčić i A. Serdarević
Vrhovni sud Poljske prije dva mjeseca je donio odluku da je abortus protuustavan čak i onda kada abortus ima deformitete. Prekid trudnoće biće dozvoljen samo u slučajevima silovanja, incesta i onda kada direktno ugrožava zdravlje žene.
Iz Udruženja poručuju da je pravo na siguran i dostupan abortus ugroženo i u drugim državama svijeta pa i u regionu gdje jačaju desničarski, konzervativni i religijski pokreti koji žele uvesti zabranu abortusa.
“Parolom ‘Državu i Boga dalje od jajnika moga!’ željele smo da istaknemo da živimo u sekularnim državama u kojima religija ne bi smjela da polaže prava na ženska tijela, a naročito na reproduktivna prava i da se uloga žene u društvu ne može svoditi samo na rađanje i podizaje djece”, navode iz Udruženja u saopštenju za medije.
U Bosni i Hercegovini zakonska rješenja o ovom pitanju su zadovoljavajuća i osiguravaju ženama pravo na abortus pod jednakim uslovima, ali zbog stigmatizacije i socioekonomskih faktora to pravo nije jednako dostupno svim ženama.
“Želimo da imamo siguran i dostupan abortus u BiH i ljekare koji neće odbijati žene pozivajući se na priziv savjesti i odbijati da rade abortus. Abortus nije tu kao kontracepcijsko sredstvo, to nije ubistvo djeteta. Pravo na njega sprječava da žene umiru od ilegalnog abortusa”, rekla je aktivistkinja Milica Pralica.
Kako kaže, predrasuda je da žene pribjegavaju abortusu samo zato što ne žele trudnoću.
“Često je tome uzrok nesigurnost u partneru, poslu, nedostatku finansijskih sredstava za život, mnoge žene koje žive u partnerskim i bračnim odnosima bivaju silovane i doživljavaju nasilje, te se iz tih razloga jako teško odlučuju, ali ipak pribjegavaju abortusu jer nemaju drugog izbora”, navode.
Iz Udruženja smatraju da bi zdravstveni sistem svake države trebao osigurati visokokvalitetne, dostupne i sveobuhvatne zdravstvene usluge, jednake za sve, bez obzira na nivo obrazovanja, zanimanje, spol, rasnu ili etničku pripadnost.