Situacija u kampu “Lipa” pored Bihaća se polako popravlja ali je i dalje daleko od dobre. Postavljeni su dodatni vojni šatori za smještaj ljudi u pokretu, osigurano je grijanje i dva obroka dnevno, a izgradnja novog kampa najavljuje se u naredna tri mjeseca. Istovremeno, migranti i izbjeglice se kupaju u lokalnim potocima i izvorima a novinarima nije dozvoljen ulazak u kamp.
Piše: Vanja Stokić, foto: Vanja Stokić
Upravljanje kampom preuzelo je Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, tačnije Ured za poslove sa strancima. Pripadnici Oružanih snaga postavili su nekoliko desetina vojnih šatora sa krevetima i grijanjem. Dio njih je popunjen ali određeni broj ljudi u pokretu ne želi da ih koristi, pa su ostali na mjestu spaljenog kampa a dio njih se uselio u napuštene kuće u okolini.
“Niko ne želi živjeti ovdje. Tražimo alternativni kamp. Mjesto koje je bliže centru i ima sve uslove. Potrebno nam je da imamo pristup autobusima i da možemo lako dobijati novac od naših porodica. Da bismo došli do Bihaća, potrebno nam je šest ili sedam sati pješačenja, samo u jednom smjeru”, kaže nam Ziaulah iz Avganistana.
Boravak u teškim uslovima ostavio je posljedice po zdravlje ovih ljudi. Posljednjih desetak dana Muhamed iz Pakistana, živi sa strašnim bolovima u leđima. Kaže da je nekoliko puta pitao volontere i međunarodne organizacije za lijekove ali ih nije dobio.
“Svake noći imam temperaturu, a svakog dana bol u kičmi i vratu. Više puta sam pitao DRC i SOS Bihać za lijekove, ali uvijek dobijem odgovor da ih nemaju. Jednom su mi dali brufen. Prije nekoliko dana sam im rekao da me boli kičma, imao sam temperaturu. Rekli su mi da niko nikada nije umro od toga. To me je zaista povrijedilo, ponavljao sam te riječi u glavi tokom cijele noći. Mi smo ljudska bića koja su daleko od svojih porodica”, govori nam on sa velikim naporom.
Održavanje higijene u kampu je jako teško. Tuševi im nisu dostupni, pa se dio ljudi kupa u okolnim potocima i izvorima. Muhamed kaže da se nije istuširao već 15 dana.
“Isto toliko dana se nisam presvukao. Nisam obukao čiste čarape. Sva odgovornost ide vlastima i građanima Bihaća. Oni su odgovorni za ovo. Postoje loši i dobri ljudi. Molimo vas, pustite nas u Bihać. Potrebno nam je sigurno mjesto”, priča dok sjedimo ispod improvizovanog skloništa.
Ističe da se plaši budućnosti jer ne zna šta će se desiti sutra. Neizvjesnost najgore podnosi.
“Nemam novca. Nemam ničega u mojim džepovima. Kada bismo imali normalan kamp, kontejner i pristup novcu… Naše porodice nemaju način da nam pošalju novac, zbog toga nastaju tenzije i svađe među ljudima. Tako je svugdje. To nije krivica migranata”, objašnjava dok nas nudi crnim čajem sa mlijekom.
U kamp “Bira” volio bi da ode i Vahidri iz Pakistana. Tamo je boravio ranije i nema zamjerke na uslove.
“Taj kamp je dobar, želim da se vratim tamo. Lipa nije dobar kamp, ovdje je previše problema. U ‘Biri’ imamo tuševe koji su dobri”, kaže on.
Podsjećamo, kamp “Lipa” zvanično je zatvoren 23. decembra kada je Međunarodna organizacija za migracije (IOM) izbjeglicama i migrantima rekla da spakuju svoje stvari i izađu napolje. Ubrzo je nastao požar u kome su izgorjela dva velika šatora koji su služili kao spavaonice. Međunarodne organizacije koje su radile u kampu su ga napustile, a oko 1.200 ljudi ostalo je na ovom zgarištu.
Ubrzo su napravili improvizovana skloništa, a Crveni krst im je jednom dnevno dijelio hranu za koju su migranti i izbjeglice isticali da nije dovoljna da prežive. Nisu imali lijekove, vodu za piće, toalete, grijanje, ležajeve… Nakon sedam dana, u kampu su se pojavile međunarodne organizacije i jake policijske snage, kao i pripadnici Službe za poslove sa strancima. Skoro hiljadu zatečenih ljudi smješteno je u autobuse, bez saopštenja gdje će biti odvedeni.
Međutim, ovi autobusi nikada nisu napustili selo Lipa. Ljudi su u njima proveli oko 30 sati, nakon toga im je rečeno da se vrate u kamp. Naime, državni vrh je odlučio da ih smjesti u kasarnu u mjestu Bradina pored Konjica. Ispostavilo se da tu namjeru nisu iskomunicirali sa lokalnim vlastima, koje su se pobunile. Mještani su blokirali prilaz kasarni i poručili da ne žele migrante i izbjeglice u svom okruženju. Istovremeno, građani Bihaća su protestovali ispred zatvorenog kampa “Bira”.
Nakon što su svi pregovori propali, početkom 2021. godine počelo je osposobljavanje kampa “Lipa”. Postavljeni su vojni šatori koji bi trebalo da posluže kao prelazno rješenje, dok novi kamp treba da se napravi tokom naredna tri mjeseca , na mjestu starog, izgorjelog kampa.
Izbjeglice i migranti nam kažu da su se uslovi u kampu popravili, ali da nisu svi problemi riješeni. Prinuđeni su da se kupaju u obližnjim potocima i izvorima, a za toalete kažu da su neuslovni. Takođe, žale se da šatori prokišnjavaju. Ističu da je hrana znatno bolja nego ranije i da je dobijaju dva puta dnevno.
Novinarima ulaz u kamp nije dozvoljen bez posebne dozvole, koja ekipi eTrafike nije omogućena.
