Saša Magazinović, šef kluba poslanika SDP-a u Parlamentu BiH, u oktobru će se ponovo naći na listi za Parlament, a glasačima je ranije poručio da biraju po radu, kvalitetu, borbi, političkom znanju, ljudskosti… U intervjuu za eTrafiku govorio je o aktuelnim problemima u BiH, njihovim rješenjima i položaju marginalizovanih grupa.
Piše: Snježana Aničić Petković; Foto: Privatna arhiva, ustupljena fotografija
Svjedoci smo uspjeha Lane Pudar o kojem su se prethodnih dana oglašavali i brojni bh. političari iako svi znamo u kakvim uslovima Lana trenira i da do sada nije imala podršku institucija. Nažalost, ovo nije jedini takav slučaj u svijetu sporta. Kakvi su Vaši planovi za podršku i razvoj mladih sportista?
Kao bivši sportista, čiji je značajan dio života obilježio sport, smatram i zagovaram da se na jednak način mora pristupiti podršci vrhunskom sportu. A isto tako i onom što zovemo masovni sport, odnosno sport za mlade koji je danas, nažalost, nepristupačan značajnom broju ljudi u BiH jer samo oni koji imaju djecu koja se bave sportom znaju koliko košta trening, oprema, putovanja i sve ostalo, zbog toga što im klubovi na sve moguće načine bore da opstanu. Zbog toga, kad je državni nivo u pitanju, a koji nema ministarstvo sporta, smatram da dio novca koji se izdvaja za sport treba biti izdvojen strateški. Država treba podržavati reprezentativne selekcije i vrhunske sportiste, a niži nivoi vlasti treba da ulažu i u masovni i omladinski sport. Ono što je trenutna situacija i dok se to ne promijeni i dalje ćemo imati slučajeve kakav je Lana Pudar, gdje se ne prepozna veći kapacitet. Trenutna situacija je da se novac izdvaja po rođačko-familijarno-susjedskim odnosima pa ako vidite kako je podijeljen novac iz Ministarstva civilnih poslova onda ćete vidjeti da reprezentativne selekcije od države zaista dobijaju iznos kojim se može bilo ko pohvaliti. To su stvari koje se moraju promijeniti.
Odlazak mladih je ozbiljan problem iako političari o njemu govore veoma rijetko. Šta je potrebno uraditi kako bi se poboljšao njihov položaj i spriječio odlazak?
Ja sam jedan od onih koji nije za sprečavanje odlaska bilo koga iz države, ali sam za to da se u ovoj državi stvore uslovi da niko nema potrebu da iz nje odlazi. Glavni razlog za odlazak je ekonomske prirode a drugi ništa manje važan jeste osjećaj beznađa, osjećaj da se ništa neće promijeniti. Iako donosioci odluka to ne razumiju, ali na odlazak ljudi iz BiH utiču i kriminal i korupcija. Najveći doprinos ostanku ljudi mogu dati reformom pravosuđa, gdje će konačno neki naši Sanaderi završiti tamo gdje im je mjesto, a što će biti poruka svima ostalima da žive u zemlji u kojoj vladaju pravo i pravda.
Javno se zalažete i za legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe. Čiji interes je da oboljeli nemaju legalno dostupan lijek? Koji su Vaši dalji koraci u ovom slučaju?
Interes da se ne legalizuje kanabis, prije svega ima narko mafija, a pored njih i farmaceutske kuće koje prodaju skupe lijekove. Tu se upliću i oni koji jesu za legalizaciju, ali na način ili da uvoze ili da proizvode. Interesi su u prvom planu, a bolesni u stanju potrebe, za koje znamo da je kanabisovo ulje jedan od lijekova koji može olakšati i pomoći, ostaju u drugom planu. Mene ne interesuju ovi prvi, mene interesuju samo ljudi koji su u stanju potrebe i sve ovo što radim, radim radi njih. Pritisak koji trpim, trpim radi njih i ne mislim posustati. Učinjeni su koraci naprijed, oni su spori, mali, nedovoljni, ali definitivno, kao što nam i međunarodni partneri poručuju, to je jedna od obaveza BiH i ona će biti završena. Moj interes je da ona bude završena što prije i da ljudi umjesto kod dilera svoj lijek kupe na ljekarsku preporuku u apoteci.
Poznato je da Organizacioni odbor Povorke ponosa mora da plaća svoju zaštitu jer država ne želi da učestvuje u finansiranju, a ovogodišnji troškovi su bili 30.000 KM. S obzirom na to da ste jedan od rijetkih političara koji podržava Povorku, da li se može očekivati Vaše zalaganje i pomoć da država na sebe preuzme finansiranje? Kako da se zaštite oni koji na ulicama traže svoja prava?
Zalažem se za jednakost i ljudska prava svakog pojedinca u BiH bez obzira na etničku, vjersku pa i seksualnu orijentaciju. Živim za dan kada neće biti potrebno obezbjeđenje te vrste za jedan obični skup i kada neće taj skup biti takav da moramo blokirati čitav grad da bi neko tražio svoja prava. Smatram da značajnu ulogu u kreiranju takvog ambijenta imaju političari koji su glavni generatori govora mržnje. Takođe, smatram da u Sarajevu ili bilo gdje drugo, apsolutno ne bi bila potrebna nikakva zaštita te vrste da se kreira atmosfera gdje je sasvim normalno da bilo ko može izaći i tražiti svoja ljudska prava. Jer ljudska prava niko nikome ne daje nego se stiču rođenjem.
Ranije ste rekli da je EU pustila migrante u BiH, a onda zatvorila svoje granice, ali i da je stanje sa migrantskom krizom zapravo ogledalo nerada najodgovornijih u vlasti. Kakav je Vaš trenutni stav po ovom pitanju? Da li smatrate da su zbog neljudskog ponašanja prema migrantima više ispaštali sami migranti ili bh. građani?
Ovdje ispaštaju svi. I migranti i bh. građani u određenim područjima gdje je koncentracija migranata velika. Sada imamo priliku dobiti različite informacije ko su sve migranti koji su u BiH, tu imamo ljude koji su u stanju potrebe napustili svoja ognjišta u potrazi za nečim boljim, a imate i one koji su možda u određenim slučajevima pobjegli zbog činjenja krivičnih djela. Nije iznenađenje da imate značajan broj slučajeva nasilja između migranata, ali i od strane migranata prema građanima BiH. Međutim, sve to se može izbjeći i ti ljudi mogu živjeti u mnogo humanijim uslovima ako imate funkcionalnu i sposobnu vlast. Ono što se u ovom slučaju pokazalo jeste da, osim toga što su Evropljani pustili migrante u BiH, a onda im zabranili ulazak u EU, napravili su efekat ‘pretis lonca’, a vlasti nisu spremne na ovu vrstu humanitarne krize. Svi znamo koliko je do prije nekoliko mjeseci to bila tema u javnosti, a danas je više niko ne spominje iako je problem još uvijek tu.
Koje konkretne korake planirate da poduzmete u svom daljem radu, a tiču se boljeg položaja marginalizovanih grupa u BiH?
Nedavno sam rekao da je najveći broj građana, po različitim osnovama, dio marginalizovanih grupa. Kao socijaldemokrata imam opredjeljenje, moj zadatak i moja misija su da štitim ljude koji su na bilo koji način i bilo gdje margina. To sam do sada činio i to ću raditi i u narednom periodu i vjerujte da se to radi na bilo kojem zakonu, da se ne morate baviti isključivo jednom grupom ljudi da biste se bavili njihovim problemima. Ako govorimo o ukidanju akciza na gorivo, onda se to odnosi na sve građane BiH, a posebno one najugroženije. Ako govorimo o legalizaciji kanabisa, to se tiče svih bolesnih ljudi koji jesu marginalizovana grupa budući da se o njihovim potrebama ne brine država nego neki pojedinci. Pokušavam brigu za marginalizovane grupe posmatrati u širem kontekstu, u smislu poštenije raspodjele budžeta, zalaganja za sport, da i oni koji su u stanju socijalne potrebe ne moraju biti spriječeni da se njihova djeca bave sportom i zdravo žive. Moje zalaganje za marginalizovane grupe su moja misija i moj cilj političkog djelovanja samo što ja to shvatam na jedan malo širi način.