Predsjednik Naše stranke Edin Forto i aktuelni premijer Kantona Sarajevo, kandidat je na ovogodišnjim izborima za Skupštinu Kantona Sarajevo. Za portal eTrafika govorio je o ljudskim pravima i marginalizovanim grupama u Bosni i Hercegovini.
Piše: Vanja Stokić; Foto: Promo
Ove i prošle godine ste pomogli održavanje Povorke ponosa, tako što ste izdvojili novac iz budžeta, ali i šetali zajedno sa učesnicima. Vaš čin je naišao na odobravanje jednog dijela javnosti, a i na negodovanje drugog. Ove godine je to bilo posebno izraženo jer je izborna godina u pitanju, vi ste praktično mnogo rizikovali. Šta se dešavalo u pozadini, da li ste snosili posljedice zbog podrške LGBTIQ zajednici?
Kada su u pitanja ljudska prava, za mene i Našu stranku to nije švedski sto s kojeg uzimate šta vam se sviđa. Ja sam premijer Kantona Sarajevo, i moram se u Kantonu ponašati kao u svojoj kući, domaćinski. U našoj tradiciji u BiH je da smo dobri domaćini, i time se svi ponosimo, i treba da se ponosimo. U tom smislu, dok sam ja premijer Kantona Sarajevo učinit ću sve što mogu da se svaki građanin i građanka, svaka gošća i gost u našem gradu osjećaju sigurno. Zato za mene u podršci Povorci ponosa nema ničeg kontroverznog ili čudnog. Sarajevo je vijekovima tolerantan grad, ne znam zašto neko očekuje da se sad promijeni i bude drugačiji. Nažalost, u našoj zemlji ljudska prava često nisu poštovana. Negdje nećete dobiti posao ako kažete da ste musliman, negdje nećete dobiti posao ako kažete da ste gej, negdje nećete dobiti posao ako kažete da ste Hrvat. Mi se jednostavno tome moramo suprotstavljati na svakom koraku. I tu je Naša Stranka najdosljednija, i to je Naša zemlja kakvu sanjamo, za kakvu se borimo. Zemlja jednakih građanki i građana, prosperitetna, primjer tolerancije i otvorenosti.
Novac koji ste osigurali za Povorku zapravo institucije treba da snose. Povorka ponosa je jedini protest u BiH od kojeg se traži da sam unajmi i plati privatno osiguranje, te da iznajmi željezne ograde i betonske blokove. Ti troškovi su se penjali do 60.000 KM i predstavljaju veliki teret za organizatore, koji su neformalna grupa građana. Kako ovaj problem može institucionalno da se riješi, da država preuzme odgovornost, umjesto da LGBTIQ zajednicu tjera da plaća osiguranje sopstvene sigurnosti?
Dobro ste detektovali da su organizatori Povorke ponosa stavljeni u lošiji položaj od organizatora drugih protesta ili događaja čija se osiguranja plaćaju iz budžeta. Upravo da bismo to ispravili, osigurali smo novac iz Kantona Sarajevo, čime je Povorci dat tretman kao bilo kojem drugom događaju, ni bolji, ni lošiji. To će biti drugačije jednog dana kada i druge stranke u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti budu dosljednije kad su u pitanju ljudska prava. Nažalost, zasad na mnogim primjerima vidimo da to nije tako.
Nedavno je u Kantonu Sarajevo na inicijativu Naše stranke donesen Zakon o suzbijanju i prevenciji korupcije. On u teoriji zvuči jako dobro i cilja ne samo na sprečavanje korupcije već i na zaštitu ljudi koji prijavljuju korupciju. S obzirom na to da je BiH vjerovatno šampion po donošenju dobrih zakona, ali ne i njihovoj realizaciji, kako planirate da omogućite sprovođenje Zakona?
Postoje vlasti koje zakone donose samo da ispune normu. Bilo da time stvore privid rada u očima međunarodne zajednice, bilo da su izloženi prevelikoj kritici javnosti zbog nepostojanja nekog zakona ili u cilju predizborne kampanje. Time na godinu dana kupe vrijeme, jer godinu dana je rok koji obično zadaju za početak implementacije zakona u Kantonu Sarajevo. Dakle, to je do koalicija koje su na vlasti. Po tom su slavni SDA, HDZ i SNSD, kao i njihovi sateliti. Trojka, s druge strane, donosi zakone koje može i želi sprovesti. Baš kad je korupcija u pitanju to smo više puta pokazali. Imamo i registar javnih službenika gdje možete vidjeti svačiju imovinu i primanja pa prostim okom utvrditi da li je s tim primanjima moguća tolika imovina. Ne što vi to možete, nego to radi i Ured za borbu protiv korupcije čije smo formiranje mi zakonski omogućili i koji je politički neovisan. I, što je najvažnije, taj Ured uspješno radi. S radošću čekamo sljedeći mandat kad ćemo u borbu protiv korupcije krenuti sa svom neophodnom legislativom, ali i povećanim ljudskim kapacitetima. Tu ne mislim samo na ljude iz institucija, nego i građane – obezbijedit ćemo potpunu zaštitu i slobodu djelovanja zviždačima.
Nedavno ste boravili u Ukrajini. Koje emocije nosite sa sobom?
Pomiješane. Imam s jedne strane tugu što im se to dešava – sjećanja na naš rat, pomisao na sva zla poraća koja ih čekaju i s kojima će se morati dugo boriti, kao što su korupcija, trauma i sve ono što mi gotovo 30 godina proživljavamo. S druge strane osjećam optimizam kad vidim njihovu volju za slobodom koju će oni, bez sumnje, steći. Ukrajina je dinamična i perspektivna demokratija koja će igrati važnu ulogu u Evropi u budućnosti. Nadam se da će se naše dvije zemlje povezati bolje nego što je to sada slučaj i ostvariti saradnju, jer dijelimo slične ambicije pridruživanja Evropskoj uniji, i imamo puno neiskorištenih potencijala.
Izbjeglice i migranti su u BiH često bili meta lažnih optužbi, koje su stizale sa najviših nivoa. Dolazilo je do širenja govora mržnje, ksenofobije i rasizma. Sa druge strane, desetine građana sa kojima smo razgovarali, širom BiH, smatra da država nije uradila skoro ništa da zbrine migrante i izbjeglice i da je najveći teret spao zapravo na njih, koji su im davali hranu, prenoćište, lijekove i slično. Koliko ste vi zadovoljni načinom na koji su se institucije ophodile prema ovim ljudima, prvenstveno u Kantonu Sarajevo i USK?
Definitivno je moglo bolje, ali s obzirom na iskustvo našeg institucionalnog djelovanja kada su takve stvari u pitanju utješen sam činjenicom da je moglo biti i puno gore, ali ipak nije. Bosna i Hercegovina, bar kad su institucije u pitanju, nije završila na tamnoj strani historije što neke mnogo naprednije zemlje od nas jesu. Gledali smo scene kad policajci nekih zemalja tuku migrante, kad im novinari podapinju, kad dopuštaju da se djeca utapaju. To je bolno, to je jezivo. Iako sam proživio rat i znam vrlo dobro šta su ljudi spremni jedni drugima da rade, nisam mogao vjerovati da se takve stvari dešavaju danas u Evropi. Slike našeg odnosa prema migrantima su često bile loše, odnosile su se na neuslovan smještaj, na njihovo spavanje na ulicama. Mogli smo i trebalo je bolje, ali poznati su vam problemi i neefikasnost viših nivoa vlasti u BiH. Ovako veliki problem ne može pasti na lokalne zajednice, svugdje su ga rješavale države. Pojedinačnog govora mržnje i incidenata je bilo, ali bilo je i lijepih scena solidarnosti, pomoći, empatije. Na kraju, migranti su bili taoci međunarodnih politika. Nisu željeli biti ovdje, a nisu ih puštali tamo gdje su željeli ići. RS i neki dijelovi Federacije su se prema njima potpuno zatvorili. Dakle, bilo je mnogo otežavajućih okolnosti, i lokalni nivoi su djelovali koliko su mogli u takvim okolnostima.
Aktivisti u BiH godinama govore, a to potvrđuju i iskustva zemalja u okruženju, da država najbolje štiti svoje građane od incidenata tako što zadovolji potrebe izbjeglica i migranata. Čovjek koji je sit, ima čistu odjeću, lijekove i dostojanstveno mjesto za spavanje, teško da će se odlučiti da provaljuje u tuđe kuće ili krade. Imajući to na umu, šta BiH već danas može da uradi po ovom pitanju?
Po pitanju migranata mi sad imamo više iskustva i vjerujem da će to iskustvo izroditi neke bolje institucionalne prakse. Međutim, nama je potrebna politička volja da se s tim problemom kao država suočimo. Država mora uraditi plan upravljanja krizom, eventualno i entiteti, a kantoni i općine treba da pomognu u materijalnom i operativnom smislu da se taj plan provede. Nama na državnom nivou treba demokratske snage. Pa ne možete s Dodikom, Čovićem i Izetbegovićem rješavati sudbine desetina hiljada ljudi koji nenadano dođu u BiH, kad oni nisu u stanju i ne žele da rješavaju sudbinu svojih građanki i građana koji zbog njih napuštaju BiH. Imamo dobre, plemenite ljude, ali državom upravljaju najlošiji među njima. Moramo iskoristiti svoje građansko pravo da državom ne vladaju najlošiji među nama. Time poštujemo sebe, a tad se možemo nadati da ćemo više poštovati i ljude koji dođu u našu zemlju.
U Kantonu Sarajevo je započela zamjena peći u privatnim kućama i javnim objektima, sa ciljem veće energetske efikasnosti i poboljšanja kvaliteta vazduha. Kad očekujete prve rezultate ove kampanje?
To je samo jedna od mjera koje poduzimamo za poboljšanje kvaliteta zraka. Ponosan sam što je Sarajevo uvršteno u veliki EU program među 100 gradova koji treba da postanu pametni i čisti gradovi. Radili smo na pripremi toga, upravo jer nam to otvara nove mogućnosti, pristup novim rješenjima i dobrim praksama.
Mjera koju spominjete daje rezultat odmah za taj konkretan objekat, ali za rezultat koji se osjeti u cijelom gradu potrebno je to učiniti na velikom broju objekata. Sad je taj tempo zamjene načina grijanja i utopljavanja objekata brži nego ikad prije, i pokušat ćemo ga još ubrzati. Borba za čist zrak je dugoročna borba.
Jedan od ciljeva Naše stranke jeste zdravstvo bez teritorijalnih granica. Razlike između kantona su očigledne upravo na ovom polju. Recimo, redakcija eTrafike se bavila temom rijetkih bolesti, gdje smo uvidjeli da oboljeli imaju potpuno drugi tretman u recimo USK i Kantonu Sarajevo. U BiH čak ne postoji registar rijetkih bolesti već se institucije oslanjaju na evidencije udruženja. Kako da se ta situacija popravi?
Postoje brojni i provjereni modaliteti kako uspostaviti funkcionalniji zdravstveni sistem. Vlada KS u prošlom, a posebnom ovom sazivu imala je prioritete koji su se odnosili na održanje sistema, posebno u stanjima kao što je pandemija. Uspjeli smo prevazići i takva stanja sa najvišim nivoom procijepljenosti u državi, pokazali smo da domaćinskim odnosom prema zajedničkim sredstvima, svaka porodilja može imati 1.000 maraka mjesečno na godinu dana, svako treće dijete u porodici dobiti novčanu stimulaciju. Pokazali smo da liste čekanja ne moraju biti duge do besmisla. Uložili smo mnogo u infrastrukturu, zapošljavali dodatne kadrove. Djelovali smo kako situacija nalaže da održimo sistem u krizi s kakvom se nismo suočili od rata.
Bolja povezanost privatnog i javnog zdravstvenog sektora, kako je učinjeno na primjeru listi čekanja, pokazuje se kao jedan efikasan modalitet da pacijenti osjete poboljšanje odmah. Slično kao poboljšanje zraka, sveobuhvatna reforma zdravstvenog sistema zahtijeva vrijeme. Stoga je potrebno dok se na njoj radi djelovati mjerama koje mogu odmah polučiti rezultat poput ove koju smo uradili da skratimo liste čekanja. Kad Naša stranka bude dio vlasti na federalnom i državnom nivou, bit ćemo u boljoj prilici da djelujemo na poboljšanje zdravstvenog sistema u cijeloj BiH.