Broj nezaposlenih u BiH raste enormnom brzinom pa je tako u odnosu na prošlu godinu biro rada posjećeniji za 11.443 osobe. Ipak, ono što treba da zabrinjava je i činjenica da nezaposlenost među mladima u Bosni i Hercegovini iznosi 57,9 posto i najviša je u regionu, a da zlo bude veće visok nivo nezaposlenosti mladih ljudi ima trajno negativne posljedice po ekonomiju.
Konkretno, visoka stopa nezaposlenosti mladih od 25 posto košta ekonomiju određene države na godišnjem nivou između 0,5 i jedan posto bruto domaćeg proizvoda. U slučaju bh. ekonomije, ova stopa, pa samim tim i gubitak, dvostruko je veći i iznosi blizu 400 miliona KM. Drugim riječima, BiH gubi svaki dan više od milion KM zbog visoke stope nezaposlenosti mladih.
Najbolji primjer da je u BiH nemoguće doći do posla je i mladi profesor istorije Dušan Jokić koji je tokom pet godina potrage za zaposlenjem, odlazaka na konkurse, razgovora i molbi dobio više od 120 odbijenica.
“Iako pet godina tragam za poslom još uvijek sam jednako uporan u potrazi za zaposlenjem. Do sada su me odbili više od 120 puta, iako sam uvijek konkurisao na mjesta koja su iz oblasti za koju sam se školovao. Nakon što sam završio fakultet mislio sam da ću ubrzo pronaći i posao, ali izgleda da sam se prevario, jer bez neke ‘štele’ ili potplaćivanja moramo biti svjesni da nema ni posla. Ipak, i poslije ovoliko neuspjeha nisam odustao, a u međuvremenu sam radio kao turistički vodič, sekretar u rudniku, prodavao pogrebnu opremu, nema čime se nisam bavio, ali još se nisam oprobao u struci na stalnom poslu. Naravno, bilo je tu nekih poslića, kada sam mijenjao trudnice u školama i ljude koji su na bolovanju, ali to je sve kratkoročno”, kazao je Jokić.
Ovaj mladi profesor je samo jedan od mnogobrojnih primjera gdje ne pomažu ni diplome ni iskustvo da bi se pronašao posao.
Prema podacima dva zavoda za statistiku RS i FBiH trenutno se na evidenciji kao nezaposleni nalazi više od pola miliona ljudi.
Pravi pokazatelj teške situacije u BiH jesu i rezultati Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, koji prikazuju da je u Evropi nezaposlenost u najveća u BiH i Makedoniji, a tako će ostati i u naredne dvije godine.
Aleksa Milojević, direktor Ekonomskog instituta u Bijeljini smatra da je osnovni problem koji je doveo do enormnog porasta broja nezaposlenih taj što još uvijek imamo jako loš privredni sistem. On naglašava da BiH već dugi niz godina ide pogrešnim putem kojim se tržišni razvoj stalno pokušava prenijeti na pojedinca što je u današnje vrijeme neodrživo i dovodi do mnogih ekonomskih problema pa i same nezaposlenosti.
“Mi smo se nakačili na jednu istorijsku olupinu zvanu slobodno tržište koja nas je nakon privatizacije potpuno uništila i dovela do stanja u kome je veliki broj ljudi ostao na ulici, a oni koji su zadržali svoja radna mjesta su pretvoreni u kolonijalno roblje. Ekonomska politika koju vodi država dovela je do stvaranja ekonomskih elita koje su se enormno bogatile otimajući od naroda i ostavljajući građane na ulici. Sad bi trebalo da se okrene ploča i krene u promjenu ekonomske politike gdje bi država organizovano poreskom politikom ograničila pohlepu i stvorila uslove za racionalnu zaradu, a ne kao što je do sada bilo. Ipak, trenutno nema političke volje da se nešto tako uradi i mi ćemo i u buduće imati trend rasta nezaposlenosi”, objašnjava Milojević.
Prema riječima predsjednika Udruženja ekonomista SWOT Saše Grabovca mladi su ti koji trenutno doživljavaju veliki udarac jer ni pored završenih fakulteta ne mogu da dođu do zaposlenja. On smatra da postoje načini da se izađe iz krize koja hara BiH godinama, ali da ovakvo stanje odgovara mnogim novopečenim biznismenima i političarima koji ne žele da se upuste u riješavanje nezaposlenosti i prepuštaju mlade stručnjake drugim zemljama koje na osnovu njihovog rada debelo profitiraju.
“Loša privatizacija i ratno i prijeratno naslijeđe nas je dovelo da toga da nam je privreda spala na niske grane i kao rezultat toga imamo ovoliki broj nezaposlenih. Veliki problem je i neadekvatna edukacija kadra, a najgore u svemu tome je što država ne želi da se okrene riješavanju ovih problema. Takođe, ono što zabrinjava jeste činjenica da još uvijek poslove dobijaju ljudi koji imaju partijske knjižice, te nepotizmom ili korupcijom. Ipak, mnogi ljudi pogotovo mlađa populacija se prepušta apatiji i brzo odustaju od potrage za adekvatnim poslom, kojeg ovdje, ruku na srce, ima jako malo”, objasnio je Grabovac.
U BiH, zemlji apsurda, postalo je normalno da svakodnevno građani ostaju bez posla, ali ono što treba da nas brine je činjenica da se svakim danom sve više mladih i obrazovanih ljudi suočava sa hroničnom nezaposlenosti.
Ipak, u ovako teškom vremenu postoji niz mjera koje vlade moraju poduzeti, a koje se, prije svega, odnose na otvaranje novih radnih mjesta putem makroekonomskih razvojnih politika, jer je otvaranje novih radnih mjesta najvažniji element poboljšanja situacije nezaposlenih mladih. Međutim, činjenica da u Evropskoj uniji trenutno postoji gotovo pet miliona oglasa za posao, odnosno neupražnjenih radnih mjesta, ukazuje nam i na to da radna snaga nema sve potrebne vještine i znanja niti ima potrebnu mobilnost.
Analitičar iz oblasti ekonomije i menadžmenta Erol Mujanović objašnjava da je potrebno pružiti više kvalitetnih treninga i obuka mladim ljudima, kao i informacija o tržištu rada, jer obuke mladim ljudima omogućavaju da podignu nivo produktivnosti i olakšaju ulazak na tržište rada.
“Više nego bilo kada prije potrebno je hitno ubrzati reforme obrazovnog sistema i intenzivirati dijalog među poslodavcima, te predstavnicima vlasti i obrazovnih institucija kako bi ponuđena rješenja bila što efikasnija i što brže implementirana. Od mlade osobe koju poslodavci zaposle očekuje se već za nekoliko mjeseci da povrat investicije postane vidljiv, te da potencijal dođe do izražaja i da mlada zaposlena osoba počne da donosi poslodavcu prihod i dodanu vrijednost koja prevazilati iznos njene bruto plate. U razgovoru o potrebnim, a nedostajućim vještinama kod mladih ljudi, istaknuto je da mladima posebno nedostaju komunikacijske i prezentacijske vještine. Ovo je, dakle, veoma konkretna potreba i nedostatak koji bi poslodavcima dozvolio da zaposle veći broj mladih ljudi da nisu primorani dio resursa ulagati u interne obuke za brojne vještine koje obrazovni sistem uglavnom ne pruža mladim osobama”, naglasio je Mujanović.
On navodi da razlog za optimizam postoji, ali je potrebno reagovati vrlo brzo. Određeni pomaci koji, ako budu podržani i kvalitetno prihvaćeni od strane domaćih vlasti i aktera, mogu imati mnogo značajnije pozitivne i dogoročne rezultate na bh. obrazovni sistem i tržište rada.
Kao pozitivan primjer, koji je već dokazano efikasan alat u borbi protiv nezaposlenosti mladih ljudi širom BiH, Mujanović navodi otvaranje mreže od 16 CISO centara (Centri za informisanje, savjetovanje i obuku) pri Zavodima za zapošljavanje.
Putem CISO centara zaposleno je već više od 2.000 mladih osoba u 16 gradova, a facebook stranice ovih mladih ali efikasnih struktura, broje već više od 15 miliona posjeta u BiH. Prije svega, fokus rada CISO centara jeste zapošljivost, odnosno podizanje kapaciteta mladih osoba da dobiju i da zadrže posao, a zapošljavanje je, dakle, samo rezultat tih aktivnosti.
“Zaključak koji se nameće jeste da značajno poboljšanje može biti napravljeno podizanjem zapošljivosti, odnosno kvalitetom radne snage, bez čekanja na otvaranje novih radnih mjesta. Naravno, dugoročno gledajući, svi napori su uzaludni ako se nova radna mjesta ne otvore, ali dok se veoma loše i negativne političke poruke koje šaljemo investitorima ne poprave, a sa njima i poslovna klima i rejting BiH kao lokacije za investiranje, postoje brojne aktivnosti kojima možemo mladim nezaposlenim osobama pomoći odmah”, poručio je Mujanović.
eTrafika.net – Milovan Matić