“Ne, ne kupujem knjige, nemam vremena za to”, “Ne kupujem, skupe su”, “, Da, naravno da kupujem”, “Knjige? Hm, rijetko”, ovo su neki od odgovora naših sugrađana na pitanje da li kupuju knjige. Mnogi su odgovorili negativno, a kao glavne razloge naveli su finansijsku situaciju, koja im rijetko dozvoljava da se povremeno počaste dobrom literaturom.
Sa druge strane, postoje i oni koji će radije preskočiti dvije ili tri kafe u omiljenom kafiću, i tako uštedjeti za odlazak u knjižaru. Sudeći prema našim sagovornicima, i danas se prave male kućne biblioteke, ali ipak ne toliko kao ranije kada je knjiga bila najveći bijeg u druge svijetove, prije početka ere Interneta.
“Ljudi koji traže stručne knjige dođu i kupe, a ostali traže nešto za pročitati, a kad čuju cijenu, odlučuju se za čitanje preko Interneta. Mislim da globalna mreža definitivno ide na uštrb knjizi, pogotovo kad su u pitanju mlađe generacije, čak i djeca više nisu zainteresovane da traže bojanke ili da čitaju priče, jer na Internetu mogu da igraju igrice”, kaže za eTrafiku prodavačica knjiga na Trgu Krajine, Jelena Stojaković.
Ona kaže da tu kupuju uglavnom starije generacije, koje nisu odrastale u eri Interneta, i taj medij im nije toliko poznat. Što se tiče mlađe generacije, oni uglavnom kupuju ako im nešto treba za školu ili fakultet, ili eventualno kao poklon neka mala, simpatična izdanja.
Sa druge strane, njen kolega prodavac Dragan Stupar smatra da Internet ne škodi prodaji knjiga. Problem je, kako on kaže, mala zainteresovanost građana.
“Po mom mišljenju, Internet ne utiče na kupovinu, pravi ljubitelji knjige će prije uzeti njeno materijalno izdanje, nego je tražiti ‘onlajn’. Jako mali broj sada pravi svoje biblioteke, mada ima i takvih”, kaže Stupar i dodaje:
“Najviše kupuju one nešto starije generacije, mladi se, nažalost, jako rijetko odluče i da priđu štandu. Ne znam zašto je to tako. Ako uzmemo to koliki je Banjaluka grad, procenat zainteresovanih za literaturu je dosta mali.”
Ipak čini se da najveći problem slabe prodaje nije ni Internet niti manjak zainteresovanosti, već prije svega finansijska situacija. Živimo u vremenu kada je knjiga na posljednjem mjestu, u prednosti su skoro sve ostale stvari.
“Mislim da bi se moglo mnogo više kupovati, čini mi se da su knjige na posljednjem mjestu. Jednostavno, takva je situacija u našoj državi pa ljudi ne mogu priuštiti sebi da izdvoje 10 ili 15 KM za neki bestseller ili neko kvalitetno štivo. Mislim da je to najveći razlog slabe prodaje”, smatra Stupar.
Stojakovićeva ističe da se pojedine knjige mogu kupiti i za 10 KM, a to bi u prosjeku bio jedan manje izlazak u grad ili u restoran.
“Ljudi više razgledaju nego što kupuju, mnogi od njih gledaju da ubiju vrijeme dok nekog čekaju ili slično. Sa druge strane, ima i onih koji bi voljeli kupiti ali nemaju novaca, što je donekle razumljivo. Ipak, mislim da novac nije glavni razlog zašto ljudi ne kupuju knjige, pogotovo kad su u pitanju mlađi, više su nezainteresovani zbog Internata, misle da tu mogu sve naći. Oni nešto stariji ipak stavljaju neke druge stvari kao prioritete”, ističe Stojakovićeva.
Ni situacija u banjalučkim knjižarama nije ništa bolja. Pored uobičajno male prodaje, oni se žale i na konkurenciju sa Trga.
“Prodali smo tri knjige u posljednja tri mjeseca. Imamo nelojalnu konkurenciju u vidu štandova na Trgu, naravno da će ljudi prije tu otići pogledati knjige nego doći u neku zabačenu knjižaru”, kažu u knjižari Litera.
Ova knjižara uglavnom prodaje stručnu literaturu pa su studenti njihovi najvjerniji kupci.
“Mi imamo mnogo stručnih knjiga, i kod nas uglavnom dolaze studenti, a njih nema tokom ljeta. Međutim, mnogi studenti kopiraju knjige, što niti je legalno, niti ide nama u korist, ali njima se sigurno više isplati. Pored studenata dolaze i starije generacije koje se zanimaju za takvu vrstu literature. Nije sporno da će oni koji vole čitati radije potrošiti novac u knjižari, nego za izlazak, ali je takvih nažalost malo“, rekli su nam u ovoj knižari.
Požalio nam se i prodavac Neđo Slavnić iz knjižare Agora, koja ima veliki broj antikviteta i polovnih knjiga koje se prodaju i za pet maraka. Kako kaže Slavnić, „na ulici prodaju skuplje Suzanu Mančić nego on Platona“.
“Ljudi ne kupuju knjige prvo zbog novca, a drugo ovdje i ne postoji ta tradicija čitanja. Mladi često misle da je sve na Internetu, da je tamo sva pamet i to je to. Naravno, ima ljudi koji jako vole čitati, koji se raduju kada kupe nešto novo, otkidaju od usta za to, ali taj svijet nema para. Oni koji imaju, radije će potrošiti na pivo i ćevape. Knjiga je i u najnormalnija vremena bila posljednja stavka”, pesimističan je Slavnić.
Mnogi faktori utiču na slabu prodaju knjiga, a većina prodavaca se slaže da je ipak novac presudan. U današnje vrijeme knjiga postaje luksuz a ne potreba, a privatne kućne biblioteke se oslanjaju na one koje su pravili naši djedovi.
“Zanemariv broj mladih ljudi pravi svoje biblioteke, čitaju zato što moraju zbog škole. Osim toga, danas imamo izdanja koja se prodaju uz novine, pravljena na recikliranom papiru, tako da su kiosci i kopirnice praktično knjižare, pa prave knjižare imaju šanse da opstanu koliko i čovjek ima šanse da ode na Mjesec”, kaže nam Slavnić.
Međutim, anketa provedena na našem portalu ipak govori drugačije. Od 102 čitaoca, koji su učestvovali u anketi, 52% se izjasnilo da kupuje knjige, 24,5 da ne kupuje, dok je 23, 5% čitaoca kazalo da ih rijetko kupuje.
To možda i potvrđuje riječi Slavnića da na ljubitelje prave knjige ne može ništa uticati, ni Internet, ni malo novca u džepu. Isto mišljenje dijeli i Ljiljana iz knjižare Litera koja kaže “da svaka moda dođe i prođe, ljudi će se kad tad vratiti knjizi jer je ona vječna”.
eTrafika.net – Jovana Savanović