“Posljednjih dvadesetak godina Novu godinu dočekujem na trgu. Nikako da se trgnem. A da se trgnem, biće da se prvo treba da otrgnem. Odavno namjeravam da jednu svoju knjigu aforizama nazovem ‘Bosna Švercegovina’. Moguće da je sad najbolji trenutak za to”.
Razgovarao: Goran Dakić; Foto: Privatna arhiva
Ovako razgovor za eTrafiku počinje satiričar, aforističar, pjesnik, inženjer elektrotehnike i šahista Miladin Berić. On u razgovoru za naš portal u aforizmima i stihovima govori šta očekuje od nove godine, čemu se nada kada su ovdašnji političari u pitanju i kakvo je stanje u kulturi…
Kako Vam je u opštem smislu izgledala 2023. godina?
Bez obzira na to što postoji ona stara „o pokojniku sve najljepše“, neke godine su toliko loše da bi trebalo da traju kraće. Iz tog razloga opraštajući se sa jednom takvom kažem:
U smiraj ove što postaje stara
kontam da sam zalud nadu raspupav'o
nije bilo ničeg — ni zdravlja ni para —
što ne bi pustio da odnese đavo.
Sa kakvim nadama i sa kakvim strahovima dočekujete 2024. godinu?
Ekipno smo Novu godinu dočekali kao najvećeg neprijatelja. Pucali smo iz svih raspoloživih oružja. S druge strane, moj pojedinačni slučaj je malo drugačiji:
Do ponoći sam se ubrzano flaše laćao
ne bi li se što prije k'o svinja uštekao.
Jebiga, nisam znao šta sam ispraćao,
a još manje šta sam to čekao?
Svijet je ugazio u dva-tri ozbiljna rata, a s obzirom na to da smo uvijek bili mimo svijeta, nemam ni nada ni očekivanja.
Iza nas je godina u kojoj je, između ostalog, dio budžeta namijenjen projektima za kulturu srezan na 150.000 KM? Kako to komentarišete?
S obzirom na to da smo tu gdje jesmo, to je normalna stvar. Ne pjeva Brena bez veze Mile voli disko. Onaj ko skrene pare za kulturu i sam je malo skrenut. Tu situaciju je ipak najlakše opisati rimama:
Kultura je trkom otišla odavde
k'o ljubavnik što se zorom krije
i prije bi da je bilo pravde
šta će tamo gdje joj mjesto nije.
Došlo vrijeme da joj damo pomen,
dušnu svijeću na Vladinom žuru,
već odavno ovdje nema domen,
nek’ ga nema — ko jebe kulturu.
Da li su se oni koji su najviše pogođeni ovim rezanjem dovoljno bunili protiv toga? I da li bi taj bunt išta promijenio?
Kako da se bune kada znaju da bi policija u rekordnom roku razbila demonstracije. Tako je to kad se spoji posao i zadovoljstvo! Taj bunt bi ipak nešto promijenio. Ako ništa drugo, onda bar lični opis bundžijskim kolovođama.
U Republici Srpskoj, jedna stranka je na vlasti bezmalo dvije decenije. Da li vas to plaši ili hrabri?
Koliko me to plaši, toliko me i hrabri. Jer kod nas i nema drugih stranaka već samo postoje ispostave koje prave kadrove za tu jednu. Jedna jedina stranka. Stoga svi naši papci imaju jednu zajedničku nit, a to je da iz koje god da ispostave šmugnu završe u mreži te jedne. Mada se ja i dalje ne dam. Uvijek glasam za drugu stranku. Tako je to kad podržavam istog kandidata.
Uskoro će biti proslavljen još jedan 9. januar. Da li očekujete da jedni vremenom prestanu da ga osporavaju, a drugi da ga koriste za bildanje „partiotskih“ mišića?
U Bosni od Šmita hoće da naprave Tita.
Stoga se otvara nova stranica — Bosna bez granica.
Kristijan se kao pravi ljut, želeći da 9. januar bude jedino auto-put.
Bez upotrebe velike sile neće se olako predati Mile.
Da u toj igri njegova prevagne — negdje će drugdje da se sagne.
Stoga predviđam stanje: Ista meta isto odstojanje!
Staru godinu je obilježio rat zbog minimalca. Kako komentarišete taj sukob?
To mi ponajviše liči na dogovor gluvih i slijepih oko toga da li da se pusti ton ili slika.
Drug „Manja“ je za manje, a drugarica „Šljiva“ za više. Dobijeno je jedino dovoljno za marendu, pošto se od šljive Ranke nikada nije mogla dobiti dobra rakija.
Sad smo u poziciji da i dalje nemamo najveći minimalac u regionu, ali nas je, ako je utjeha, zato najviše na minimalcu!
Uoči izbora u Srbiji bilo je puno govora o umjetnicima koji su stali na jednu ili na drugu stranu, posebno o onima koji su podržali naprednjake. Da li je podrška vlasti prirodno ili neprirodno agregatno stanje u kojem se nalaze umjetnici?
To je ta staromodna simbioza koja se ovdje prenosi s koljena na koljeno. Još od vremena: Uz maršala Tita junačkog sina. Prvo vlast podrži određene umjetnike, onda ti isti podrže vlast. Drugi tip podržavanja je klasično ulaganje u budućnost. Ne vidim u politici umjetnike pošto ne vidim ni umjetnost u politici. Samo obostrani kič i dim, i to onaj ženski dim, da ne budem vulgaran.
Pored toga što ste pjesnik, satiričar, aforističar i inženjer, vi ste i šahista. Kojim biste otvaranjem počeli 2024. godinu?
Sicilijankom. To najviše odgovara našem podneblju. Većina naših najjačih igrača preferira upravo sicilijanku.
Zašto u Republici Srpskoj (ali i u cijeloj BiH) ne postoji udvorička poezija?
Kao prvo zato što smo obezglavljeni pa ne znamo ko je glavni. Kome da pjevamo ili još bolje da sviramo. Kao drugo — to autoru ne bi donijelo ništa, jer se i poezija u BiH posmatra kao ništa. I kao treće — tu udvoričku ulogu preuzeli su tzv. etno-muzičari koji su se uvukli mnogo dublje od razumnih granica, a njihov glas se čuje mnogo dalje od zamrlog umjetničkog.
Najmanje dvadeset godina se u Srpskoj priča o statusu samostalnog umjetnika. Da će ta drama ikada dobiti svoj kraj?
Ta drama će dobiti svoj kraj kad padne zavjesa na umjetnika. S druge strane, svaki naš umjetnik je odavno samostalan, jer radi bez pomoći bilo koga. Zaključimo:
Na sceni su igre stare
umjetnici će na kraju sage
moguće dobiti statusno ćage,
ali nikad neće dobiti pare
Da je Udruženje književnika Srpske kod Vas na ispitu, da li biste mu postavili pitanje za prolaz ili za ocjenu više?
Reprezentativno udruženje se zove Udruženje književnika Republike Srpske, i ono, s obzirom na maksimu „koliko para toliko muzike“, ipak proizvodi uglavnom hitove. Brak između književnika i onih koji bi trebalo da podrže kulturu može se opisati trojkom, koja u tom opisu nije ocjena, već stanje odnosa. Narod je poodavno knjigu izbacio iz kuća kao nešto što zagađuje okolinu, tako da Udruženju književnika dati bilo što osim prolazne ocjene bilo bi bogohulno.
Šta biste poručili onima koji nas vode u Novoj godini?
Poručio bi im da sve ono što oni poručuju bude malo i od njihovih para, a ne samo od naših, te da nas više vode, a manje vodaju. I još bih dodao da treba da znaju da čuvamo njihove slike sa izbornih plakata. Možda nam zatrebaju za potjernice.