Predviđanja Zbignjeva Bžežinskog napisana prije više od četrdeset godina, doživljavaju svoj vrhunac. Društvo doživljava informacijsku revoluciju u čijem su sjedištu – zarazni spektakli.
Ovaj poljsko-američki politički naučnik, geostrateg i državnik 1970. godine objavio je knjigu „Tehnotronska era“ gdje je gore spomenute spektakle nazvao „opijumom za besciljne mase“.
Globalna publika, indoktrinirana lakom zabavom, senzacijama, jednoumljem, bez kritičke svijesti i moći rasuđivanja postaju naša realnost. Ta publika živi sa sviješću o virtuelnom svijetu i spektakl, pa i onaj ratni (o čemu ćemo uskoro pisati), koji ona može neposredno i ugodno da prati preko TV ekrana, upotpunjuje njen isprazni, virtuelni život.
Jedan od najpopularnijih programa ovog tipa jesu tzv. reality programi, koji su zahvaljujući prije svih televiziji “Pink” ušli u živote masovne publike. Uz ove emisije se budimo, komentarišemo ih uz jutarnju kafu i ostajemo do sitnih noćnih sati da nam kojim slučajem neki detalj ne bi promakao. A da se o čemu ima pričati to nam obezbjeđuju sami učesnici reality programa – seks u kući „Velikog brata“, mortus pijane srbijanske „zvijezde“ u „Farmi“, govor mržnje u „Dvoru“, fizički obračun u „Parovima itd. I što je najvažnije – po završetku jednog serijala, odmah počinje novi.
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci dr Đorđe Vuković istakao je da reality programi u posljednje vrijeme naročito bodu oči jer je njihovo gledanje prestalo biti stvar izbora pojedinca. Oni se agresivno nameću od strane medija koji program smatraju kao robu koju prodaju publici koja nema nikakve kriterijume. Mediji podilaze najnižim strastima, neukusu i kiču.
„Ovakvi programi se ne mogu zabranjivati, cenzura tog tipa je odavno iščezla, a publika nije do te mjere prosvećena da može kritički rezonovati i vrednovati to“, rekao je Vuković i dodao da već decenijama naučna i stručna javnost ukazuje na pomenute probleme u društvu, te da je konkretno u Srbiji i BiH senzibilitet do te mjere osjetljiv da se manifestuje u svom najgorem obliku.
Sredinom prošlog vijeka mladi su bili vrlo aktivni u političkom životu i smatrali se korisnim i bitnim učesnicima. Danas, u moru besmišljenih sadržaja na čelu sa reality programima, mlade su potpuno trivijalizovali, jednostavno zaglupili. Oni postaju savršeni za masovnu potrošačku kulturu i bez otpora konzumiraju sve što im se ponudi. Vuković navodi da postoji nekoliko strateških načina da se borimo protiv toga. Prvi način, po njemu, je zakonski okvir, sankcionisanje emisija koje promovišu nasilje i slično. Ali ističe i da je nauka pokazala da ovo može da izazove kontraefekat, jer se često traži „zabranjeno voće“. Drugi način je prosvećivanje javnosti preko škola, Univerziteta itd., dodajući da je ovo dugotrajan posao i da se prosvjećivanje mladih ne može izvesti bez bilo kakve strategije.
“Jedan od načina je pustiti gledaoce da se ižive, a čini mi se da sve i ide u tom pravcu. Kada se masa iživi, to će im dosaditi i ubrzo će odbaciti takvu vrstu zabave i tražiće nešto novo” navodi Vuković i dodaje, “Četvrti način je da kreativni pojedinci ili grupe samosvjesnih ljudi podižu nivo kritičke svijesti i da jednostavno ironijom i sarkazmom razvaljuju koncept koji nude ove emisije”.
eTrafika.net – O. Tešić