Duboko ukorijenjeni običaj da se doktoru daje novčani poklon nakon porođaja, od benignog čina proslave roditeljstva, razvio se u neugodnu obavezu koja je dovela do rađanja “akušerskog nasilja” i lošeg tretmana onih žena koje ovaj običaj nisu ispoštovale.
Piše: Andrijana Pisarević; Naslovna fotografija: Alma Hasanovic – Fotobaza.ba
Prema riječima predsjednice Udruženja “Baby steps” iz Sarajeva, Amile Tatarević, korupcija u porodilištima je toliko duboko ukorijenjena da se procjenjuje da je svaki drugi porođaj uključio čašćenje doktora i drugih medicinskih radnika, “koji bi se tek onda pobrinuli” da sve prođe kako treba.
“Prosjek je da je svaki drugi porod pratila korupcija. Vrijednost tog prosjeka je oko 140 maraka. Ako izračunamo da imamo godišnje oko 30.000 poroda, to je onda preko dva miliona maraka. To je mnogo novca”, kaže Tatarevićka za eTrafiku.
Objašnjava da se korupcijom u porodilištima gotovo niko ne bavi, iako je izuzetno zastupljena, da su mnoge teme nepoznate i apsolutno ignorisane, a da su kroz istraživanja saznali da uz sve to ima i nasilja, od fizičkog, preko psihološkog, verbalnog i emocionalnog. Udruženje je zato i nastalo, kaže Tatarevićka, da bi se sagledali problemi i pomoglo ženama koje i dalje odlaze same na porođaj.
“Otvorili smo mnoge nepoznate teme, za koje se znalo samo u zatvorenim krugovima, manje poznate i apsolutno ignorisane. Kad čujemo riječ nasilje obično je dovodimo u kontekst fizičkog prebijanja ili sličnog. U našem društvu se pojam akušerskog nasilja izbjegava, ne želi se koristiti i ignoriše se. Iako nije često, zabilježili smo i fizičko nasilje, a ne smije se zanemariti psihološko, kao ni verbalno i emocionalno. Porodilje su zaista svašta doživljavale. Gotovo da nema nijedne na koju se neko nije izgalamio ili se odnosio neprihvatljivo”, kaže Tatarević.
Žena bez pratnje je nezaštićena
Priča da izraz “nasilje” mnogima zvuči grubo i pretjerano. Međutim, previše porodilja prolazi kroz neprijatnosti na porođaju i naša sagovornica naglašava da su sva iskustva koja su do sada čuli, ukazivala baš na akušersko nasilje. Prva istraživanja korupcije u porodilištima ovo udruženje radilo je 2020. i 2021. godine, a jedan od zaključaka bio je i da bi ženama daleko više od pomoći bilo da imaju pratnju na porođaju, što je pravilo u modernim zemljama.
“Bitno je drugačije kada žena na porodu nije sama. Zabilježili smo da je najviše iznuđivanja bilo tamo gdje nije imala pratnju, pa doktor njenom suprugu kaže da je ona nešto tražila i da joj nastoji pomoći, ali da se mora nešto platiti. Zato je prvi i najbitniji korak pratnja u porodilištu. Nema sumnje da će imati drugačiji tretman”, kaže Tatarević.
Dodaje, da gotovo u svakoj bolnici postoje primjeri uslovljavanja ljekarske pomoći pri porodu. Na primjer, kada doktor kaže da žena treba hitno na carski rez, ali da ga neće obaviti ako ne plati, na primjer, 500 maraka.
“Život djeteta je ugrožen, a carskog reza neće biti ako se ne plati. Radi se insinuiranje, pokazivanje džepa tako da shvatite. Sve što je potrebno biće urađeno ako se neko počasti. Međutim, otišlo je tako daleko da imamo i primjere da otvoreno traže novac i neće pomoći porodilji ako se ne plati. Zamislite to. U stvari, doktor ne bi smio na radnom mjestu primati nikakav poklon”, kaže Tatarevićka.
Spominje primjer iz banjalučkog porodilišta u kojem je otac odbio da da novac, a onda je porodilja, koja je trebala na carski rez, bila satima ignorisana. Na kraju je došlo i do incidenta.
“Žena satima nije dobila pomoć pri porodu, a morala je na carski rez. Nakon više sati, muž je tražio da vidi ko je doktorka koja je tražila novac i odbila da uradi cerski rez bez novca. Sestre su pokazale na doktoricu. On je tada zgrabio i okačio na čiviluk i pitao je hoće li sad raditi svoj posao. Nakon toga je urađen carski rez. Ovo zvuči grubo i kao nasilje nad doktorom, ali kada pomislite da neko za novac stavlja na kocku život vašeg djeteta, može se shvatiti zašto je tako postupio”, kaže Tatarević.
Podsjeća i na primjer iz Foče u kojem je roditelj dao novac, ali je incident razotkrio mnogo više i otac je dobio prijavu zbog davanja mita doktoru.
“Otac je dao novac na porodu, a dijete je im je palo i udarilo glavom. Tu se radi o životima, zdravlju, a ne samo o materijalnoj i finansijskoj koristi, i nije isto kao u drugim oblicima korupcije. Kako ćete vi teretiti nekog oca koji je dao novac zato što mu je neko rekao da će mu samo to spasiti dijete? Ne možete. Ovdje se mora malo bolje urediti oblast i dati konkretna tumačenja. Ovo je posebno osjetljivo, pogotovo kada se radi o porodiljama koje doktori pokušavaju iskoristiti da bi ostvarili ličnu korist”, kaže Tatarevićka.
To što ste dali novac ne znači da ćete dobiti pomoć
Na pitanje da li smatra da bi doktor zaista odbio da pomogne ako neko ne da novac, kaže da ne zna. Ono što zna jeste da je bilo mnogo slučajeva u kojima su žene dale novac, a nisu dobile nikakvu uslugu.
“I ovo se često dešava, uzme se novac i završena smjena. Nema garancija da ćemo dobiti uslugu čak i kada platimo. Takvih iskustava ima koliko hoćete. Teško je bilo kome odlučiti da ne daje novac kada se prijeti životom, a još ste svjesni da postoji takav običaj. Odatle je sve krenulo, ukorijenio se stav da je to sve normalno, da se doktori počaste, a otišlo je toliko daleko da oni sada uslovljavaju životima beba i majki da dobiju novac. Zamislite kakav čovjek morate biti da to radite”, kaže ona.
Priča da reaguju na sve prijave i vrlo često daju savjete, rade na informisanju i edukaciji porodilja sa posebnim akcentom na nehumani tretman. Sarađuju sa bolnicama u Banjaluci, Bijeljini, Tuzli i Sarajevu, sa kojima razvijaju sistem za prijavu korupcije u porodilištima.
“Princip je da se putem ‘koda’ koji svaka porodilja dobija može prijaviti i ocijeniti iskustvo u porodilištu i to anonimno. Ona to može uraditi kod kuće i vjerujemo da ćemo tako dobiti više kvalitetnih odgovora nego da se radi u bolnici gdje se sve odvijalo. Ovo je napravljeno zbog malog broja prijava, a svi znamo da je to ogroman problem. Zato nije ni čudno što ljudi ne vjeruju doktorima i sistemu. Kako da im vjeruju kada se desi nekome da mu dijete padne na glavu i onda to pokušaju da sakriju”, pita se Tatarević, i dodaje da se kod nas o tome priča na društvenim mrežama i u porodičnim krugovima, umjesto da se kao na zapadu, sve prijavi i zajedno radi na popravljanju uslova u porodilištima.
Iz UKC-a tvrde da navodi udruženja nisu tačni
Sa druge strane, načelnica Klinike za ginekologiju i akušerstvo UKC Republike Srpske, doktor Vesna Ećim Zlojutro, kaže za eTrafiku da do sada nije bilo zvaničnih prijava o bilo kojoj vrsti nasilja ili traženja novca za bolji tretman u porodilištu, a za navode o napadu roditelja na doktorku tvrdi da nisu istiniti.
“Riječ je o apsolutnoj neistini. Ovakvu informaciju smo usmeno dobili od predstavnika Udruženja ‘Baby Steps’, pri tom se nije navelo ni ime doktorke, ni vrijeme kada se to desilo. Upozoreni su da, ako još jednom budu iznosili takve neistine u javnost da ćemo ih tužiti. Do sada nismo dobili ni jednu zvaničnu prijavu na ovakvu ili sličnu situaciju”, kaže naša sagovornica.
Ona govori da su u saradnji sa pomenutim udruženjem održana predavanja i omogućeno trudnicama da prijave sve vrste neadekvatnog ponašanja.
“Protiv svih loših pojava borimo se edukacijom kadra, obezbijeđivanjem boljih uslova rada, a naročito uspostavljanjem saradnje sa školama za trudnice i omogućenim obilascima porodilišta trudnicama, kao i prisustvom na porođaju, trudimo se da obezbijedimo porodiljama što bolje uslove i osjećaj sigurnosti”, kaže dr Ećim Zlojutro.
I čin prijave daje rezultate
Predsjednica Udruženja “Baby steps” Amila Tatarević kaže da svaka prijava ima svoj značaj i težinu, a primjer za to je krivična koju su podigli zbog 52 žalbe žena na doktore u zeničkom porodilištu.
“Tu je par imena koja se stalno ponavaljaju, ista djela, isti metod. To je način njihovog rada. Čim smo podnijeli prijavu, odmah smo dobili informaciju da se ponašanje tih doktora promijenilo. Tu smo počeli tražiti način da se ovoj pojavi stane u kraj i pobrinuli smo se da ne ostane zaboravljeno. Puno zavisi i od nas. Kod nas niko ne pokazuje zube, a mladi doktori koji uđu u sistem moraju da usvoje obrazac ponašanja da bi opstali”, kaže ona.
O korupciji u porodilištima znaju puno i u organizaciji “Transaprency International” BiH, gdje kažu da je čašćenje doktora dio folklora koji je poprimio ozbiljne i opasne razmjene. Viši istraživač u TI BiH Damjan Ožegović kaže za eTrafiku da je ovo posebno problematično zato što se dešava u četiri oka i teško se može dokazati, a još teže iskorijeniti.
“Mi smo u analizama primijetili da je zdravstvo u top tri najkorumpiranije oblasti. Moramo razlikovati ono što građani vide kao razloge, davanje novca da bi se nešto dobilo i čašćenje nakon što se nešto završi. U mnogim etičkim kodeksima je čak i dozvoljeno da se u zdravstvenim ustanovama da poklon nakon izvršenog djela do određenog iznosa, a korupcijom se smatra ono što se daje unaprijed. Međutim, to se ne može tako banalizovati. Problem je što zdravstveni radnici očekuju poklon i bez izvršenja, a tu pacijenti ispaštaju”, kaže Ožegović.
Problem u zdravstvu je, kaže naš sagovornik, taj što su tu posljedice najdalekosežnije.
“Ako neko da mito, on će biti u povlaštenom položaju, a onaj ko ne da, neće. Taj drugi neće moći da ostvari čak ni ono što je već uredno plaćeno zdravstvenoj ustanovi. Tako se davanje mita preliva na sve ostale, nanoseći štetu. Tu su najrazornije posljedice. Jedan koji izvrši djelo korupcije, ostavlja posljedice na drugog koji ne izvrši”, kaže Ožegović.