Studenti banjalučkog Univerziteta koji se već sedmicama bore za uvođenje kulture na Univerzitet i osnivanje Studentskog kulturnog centra, traže odgovore na mnoga pitanja, te smo se odlučili da u razgovoru sa rektorom Univerziteta Stankom Stanićem donesemo neke od odgovora na koje se čekalo mjesecima.
Rektor Stanić je odmah na početku razgovora naglasio da studenti moraju biti strpljivi kada je u pitanju stvaranje uslova za pokretanje Studentskog kulturnog centra, a da će se do tada Univerzitet pokušati izboriti sa primitivizmom koji se, u manjoj ili većoj mjeri, uvukao na fakultete i to baš zbog samog nedostatka kulture.
Zašto Banjalučki Univerzitet poslije 38 godina postojanja nema “Studentski Kulturni Centar”?
– Mnogo je faktora koji su krivi za to, od pojedinaca i nedostatka volje pa do materijalnih sredstava. Ipak, to ne znači da nema baš nikako kulture na Univerzitetu kako neki žele reći, pa su izašli sa transparentom vratimo kulturu na Univerzitet. Naš Univerzitet ima organizacionu jedinicu CEDUBAL u ukviru kojeg djeluje Studentsko pozorište i na taj način se promoviše umjetničko i kulturno stvaralaštvo studenata koji i nisu sa Akademije umjetnosti. Mada moram priznati da nisam ni ja zadovoljan koliko ima kulture na našem Univerzitetu i razumijem studente i jednu ovakvu akciju da bismo napokon postali u kulturi dosta prepoznatljiviji. Sasvim sigurno da se njihova inicijativa pozitivno odraziti na umnožavanje kulturnih sadržaja. Mi trenutno radimo promjenu pravilnika o unutrašnjoj organizaiji kojom je predviđeno da CEDUBAL bude transformisan u poseban centar za multivarijantne aktivnosti studenata i on će biti u sastavu Akademije umjetnosti, odnosno tamo gdje kultura i umjetnost treba da dođe do izražaja.
Tačno je da mi nemamo uslove za izvođenje i prezentovanje kulturnih sadržaja, ali u okviru četvrtog paviljona projektovana je i posebna sala koja će imati solidnu pozornicu i ispuniti bar neke potrebe studenata.
Može li se očekivati osnivanje SKC-a prije izgradnje četvrtog paviljona?
– Može, ali samo u formalnom smislu, tako što ćemo napraviti centar u okviru Akademije.
Kad tačno?
– Najvjerovatnije u toku ljetnjeg semestra, jer do tada neće biti stvoreni uslovi za to.
A možemo li reći da se primitivizam uselio na Univerzitete, kako tvrde mnogobrojni studenti?
– Ne bih bio pristalica ocjene da vlada primitivizam. Činjenica je da nemamo kulturnih sadržaja ali to ne znači da smo primitivni. Ipak, sigurno je da Univerzitet nije ni imun na primitivizam i da u onoj mjeri u kojoj ga ima je posljedica nedostatka kulture. Zbog toga se stvara prostor za ulazak primitivizma na mala vrata. Ja uvažavam svačije mišljenje i sigurno ćemo da vidimo da li je situacija toliko kritična, što možda i jeste, i nakon analiza shvatićemo šta nam je raditi.
A zašto ni Akademija umjetnosti poslije 15 godina od osnivanja nema “Scenu Akademije umjetnosti” i zbog čega se stalno zapostavlja kultura na Univerzitetu?
– Scena fizički nije postojala jer nije bila u prioritetu i zato što imamo fakultete koji nemaju svoje zgrade i koriste tuđe prostore i to nam je bilo važnije. Ipak, kao što sam rekao izgradnjom četvrtog paviljona možemo očekivati i bolje dane za kulturu na Univerzitetu. A da se moglo više to je činjenica. Sve je do toga koliko je neko spreman da radi, pa su tako mogli i profesori sa Akademije da se više uključe u borbu za podizanje kulture na Univerzitetu kao što to radi profesor Bojić. Istina je da se godinama kultura zapostavljala na Univerzitetu ali to je, još jednom da ponovim, samo rezultat toga što smo imali prioritetnu potrebu da prvo obezbijedimo adekvatne uslove za nastavu na svim fakultetima.
Mnogo se govori o kreativnoj energiji studenata, ali ona nikako da dođe do izražaja. Kako Univerzitet može tu pomoći?
– Stvaranjem uslova, materijalnih i finansijskih, ali i tražiti spremnost profesora da se više uključe u borbu za ostvarivanje potreba studenata, posebno sa Akademije.
Zašto se onda stalno minimizira taj kreativni duh studenata na Univerzitetu?
– Oni koji to rade ne razumiju studente ili se boje konkurencije i nikako se ne slažem sa onima koji imaju taj pristup, te sa pozicije rektora neću nikad podržavati gušenje ideja bilo kojeg studenta i iz tog razloga sam prihvatio ovaj poziv za vraćanje kulture na Univerzitet koji je potpuno opravdan pa čak i kad nas studenti prozivaju. Ja na to gledam kao pozitivan gest mladih koji se bore za svjetliju budućnost, a ne kao nastojanje pojedinaca koji hoće sebe da promovišu kao što je to bivalo u nekim slučajevima.
Zašto još uvek ne postoji kulturna strategija na Univerzitetu?
– Iskreno Univerzitet nema strategiju jer smo smatrali da imamo i drugih problema i zadataka koje moramo riješiti, ali sljedeće godine ćemo se više pozabaviti tim problemom.
Često možemo čuti da je kultura u Republici Srpskoj u službi politike, a ne obrnuto, što su i studenti naglasili u više navrata. Zbog čega je to tako?
– Mogu slobodno da kažem da to nije slučaj na Univerzitetu, ali generalno stoji ta činjenica, jer čim kultura zavisi od Vlade i finansija koje će vlast dati onda i kulturni radnici razmišljaju o tome da budu bliži vlasti i da će tako imati i više novca, što je pogrešna percepcija dugoročno gledajući, i to sigurno nije dobro. Moram ovdje naglasiti da ću uvijek stati uz studente i podržati ih ako oni osjete da se to dešava i na našem Univerzitetu.
Kako pobijediti zloćudnu degradaciju kulture na Univerzitetu?
– Najviše kulturnim ponašanjem, posjećivanjem kulturnih ustanova i podržavanjem ideja mladih ljudi. Znači samo učenjem učenjem i radom, i naravno, podrškom nas starijih koji moramo biti tu da saslušamo i pomognemo.
eTrafika.net – Milovan Matić