Trećina proizvedene plastike je zapravo jednokratna plastika koju građani bacaju odmah nakon korištenja. U sektoru gotove hrane, prisutno je mnogo jednokratnog plastičnog escajga i različitih ambalaža za pakovanje obroka, koji se koriste kratko, ali se u prirodi zadržavaju jako dugo, stvarajući štetu po životnu sredinu i zdravlje ljudi.
Piše: Vanja Stokić; Foto: Maja Vican – Fotobaza.ba
Centar za životnu sredinu iz Banjaluke analizirao je korištenje jednokratne plastike i predlaže uvođenje sistema višekratnih posuda.
“Idealno bi bilo da se koristi povratna ambalaža, kao što se radi sa pivskim fašnima, ljudima je to najpoznatija opcija plaćanja kaucije koja se vraća po povratku posude. U osnovi sistem je jako jednostavan, imate posude koje se vraćaju na određena mjesta, to sad mogu biti posebni kontejneri, a tu mogu biti jednostavno i restorani. Imamo puno primjera uspješnih šema, od Kine do Amerike”, pojašnjava potencijalna rješenja Igor Kalaba iz Centra za životnu sredinu.
Pored opcije da restorani upravljaju ovim procesom, to mogu raditi i kompanije koje se bave dostavom hrane, kao što su “Korpa” ili “Glovo”. Sistem korištenja dugotrajnije ambalaže može biti i osnov za novi biznis iz ovog sektora.
“Ali ono što je glavno, jeste da se koristi posuđe koje se može koristiti više puta i posuđe koje je u skladu sa zdravljem ljudi, koje nema u sebi toksične materije koje bi otpuštalo u kontaktu sa vrelom hranom”, ističe Igor Kalaba.
Korištenje jednokratne plastike prati konzumerističko društvo i kupce koji ne žele mnogo da razmišljaju o posljedicama svojih navika. U svijetu gdje sve mora biti brzo i odmah, kupcima je jednostavnije da kupe gotovu hranu i bace ambalažu i escajg odmah nakon obroka. Tako ne moraju unaprijed da razmišljaju o nošenju vlastitih posuda. Iako je dio odgovornosti definitivno na kupcima koji ne žele da mijenjaju svoje navike, veća odgovornosti je na proizvođačima hrane i institucijama, jer su oni donosioci odluka.
U zemljama Evropske unije se ovo pitanje tretira kroz konkretne direktive.
“Francuska je zabranila korištenje plastičnog escajga i posuđa u restoranima, znači dok se jede unutar njih. Evropska unija već ima direktive koje se obraćaju na ovu temu, trenutno mi nismo nikako uslovljeni, jer nismo dio Evropske unije, ali budući da imamo ta nastojanja prema priključivanju, pitanje je samo vremena kada će doći kod nas. A generalno, kad se radi o pristupanju EU, prilagođavanju zakonodavstva i situacije na terenu, poželjno da to krenemo raditi što prije da se ne desi da pokušamo da se prilagodimo na brzinu. EU nije idealna, ali je svjetlosnim godinama ispred nas u nekim temama. Ipak, EU opet ne bi trebalo da bude onaj jezičak koji će da prebaci na vagi. Ono što bi trebalo da nas interesuje, primarno jeste da učinimo našu životnu sredinu zdravijom, zbog životne sredine same za sebe, ali i zbog našeg zdravlja”, naglašava Igor Kalaba.
Vrela hrana i plastika nisu dobra kombinacija
Sama kombinacija vrele hrane i jednokratne plastike je štetna po zdravlje ljudi. Profesorica Dušica Pešević sa Prirodno matematičkog fakulteta iz Banjaluke podsjeća na negativan uticaj mikroplastike, čestice koje ne možemo da vidimo, ali koje se zbog česte upotrebe plastike skupljaju u našim organizmima.
“Visoka temperatura i plastika ne može dati dobre rezultate i to je jedan od razloga zašto je u stvari bolje razmišljati o tim posudama za višekratnu upotrebu. Ne samo da se smanjuje količina plastičnog otpada ili bilo kojeg drugog otpada, nego i vodimo računu o štetnom utjecaju na naše zdravlje. Kroz cijeli lanac ishrane, od biljaka i životinja pa do čovjeka, treba voditi računa koliko različitih zagađujućih materija na kraju dospije do nas”, upozorava ona.
Da stvari počinju da se mijenjaju pokazuje primjer restorana “LeCoq” iz Banjaluke. Goran Kurtinović, vlasnik restorana i predsjednik Upravnog odbora Udruženja hotelijera, restorana i kafića, kaže da posljednjih pet do šest godina ovaj restoran smanjuje otpad tako što ne koristi kompletan escajg za dostavu hrane, već samo one dijelove koji su potrebni za konkretno jelo.
“Mi smo to možda i nesvjesno radili, išli smo iz ekonomskih razloga. Vodimo računa da uz ono jelo koje zahtjeva samo viljušku, stavljamo samo viljušku. Za jela koja je zahtjevaju i nož, stavljamo viljušku i nož. Na taj način smanjimo tu količinu otpada. I od servisa Glovo smo zahtjevali da bude opcija, da se bira treba li vam escajg ili ne treba. Onaj ko ne izabire escajg, on ga ne dobije. Da bismo amfirmisali naše klijente da na taj tačin razmišljaju, možda ćemo u nekom budućem periodu i naplaćivati neki postotak tog escajga, da bi sam klijent bio prinuđen da razmišlja na taj način”, pojašnjava Goran Kurtinović.
Kako ističe, ove promjene su donijele uštede njegovom restoranu, tako da pored pozitivnog uticaja na smanjenje otpada postoji i taj ekonomski aspekat. Smatra da bi korištenje višekratkih posuda moglo da zainteresuje kupce ukoliko bi im obrok bio jeftiniji zbog korištenja takvih posuda.
“Mi u svojim restoranima imamo i tu opciju da korisnik dođe po svoje jelo, pa onda ne plaća ni dostavu. Kad bi on donosio svoje posude, možda da idemo da i njima bude jeftiniji taj proizvod, ako na taj način razmišlja i ponaša se. Mislim da će u budućnost ekonomija pokazivati sve. Moramo afirmisati ljude koji ovako razmišljaju da stvaraju jedno vrijeme uštede, a onaj ko ništa ne razmišlja da ga to skuplje košta. Ako ga već skuplje košta, da onda na taj način počne da razmišlja kako da dođe do jeftinijeg proizvoda”, govori Kurtinović.
Kako je navedeno u Direktivi EU iz 2019. godine, o smanjenju uticaja određenih plastičnih proizvoda na okolinu, plastika čini oko 80 odsto otpada koji se pronađe na plažama u zemljama EU. Plastični predmeti za jednokratnu upotrebu čine polovinu tog otpada.
“Plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu uključuju raznoliku paletu najčešće korištenih proizvoda za široku potrošnju, koji se odbacuju nakon što su jednom korišteni u svrhu za koju su dostavljeni, rijetko se recikliraju i skloni su da postanu smeće. Plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu stoga su posebno ozbiljan problem u kontekstu morskog otpada, predstavljaju ozbiljan rizik za morske ekosisteme, biodiverzitet i ljudsko zdravlje i štete aktivnostima poput turizma, ribarstva i brodarstva”, navodi se u Direktivi.
Ovaj akt propisuje da se plastični proizvodi za jednokratnu upotrebu ne mogu plasirati na tržišta država članica EU, ukoliko postoje alternative koje su pristupačne i lako dostupne.
“Ovo se odnosi na štapiće vate, pribor za jelo, tanjire, slamke, mješalice i štapiće za balone. Odnosit će se i na čaše, posude za hranu i piće od ekspandiranog polistirena, te na sve proizvode od okso razgradive plastike. Za ostale plastične proizvode za jednokratnu upotrebu, EU se fokusira na ograničavanje njihove upotrebe”, navedeno je.
Organizacija GreenPeace podsjeća da je od 1950-ih godina pa do danas proizvedeno oko 9,2 milijarde tona plastike, što je zapravo težina 1,2 milijarde slonova. Samo devet odsto plastike koja je proizvedena je reciklirano.
“Industrija ambalaže odgovorna je za proizvodnju najveće količine plastičnog otpada za jednokratnu upotrebu na svijetu. Oko 36 odsto ukupne plastične proizvodnje koristi se za ambalažu, uključujući jednokratne posude za hranu i piće. Šokantno, 85 posto ove plastike za jednokratnu upotrebu završi na deponijama ili kao otpad kojim se loše upravlja. Plastici je potrebno i do 1.000 godina da se razgradi, pa kada se odbaci, ona se nakuplja u okolini sve dok ne dostigne kriznu tačku. Ovo zagađenje guši morske divlje životinje, oštećuje tlo i truje podzemne vode i može uzrokovati ozbiljne posljedice po zdravlje. Ponovna upotreba i ponovno punjenje postaju sve veći pokret potrošača širom svijeta. Vrijeme je da se pridružite “RefillRevolution” sada, navodi ova organizacija.
Ova organizacija procjenjuje da bi smanjenje korištenja jednokratne ambalaže za 20 odsto bila poslovna prilika vrijedna čak 10 milijardi dolara na svjetskom nivou, što pored ekoloških pogodnosti potvrđuje i ekonomske.
“U nekim zemljama već postoje sistemi ponovne upotrebe. Do 2018. godine staklene boce za višekratnu upotrebu već su činile 25 odsto njemačkog tržišta mineralne vode, a prodaja je porasla za 10 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Uz to, udio ponovne upotrebe u segmentu piva iznosi zapanjujućih 82 odsto”, navode oni.
Prema podacima koje iznosi World Wildlife Fund Australija, čak 95 odsto plastične ambalaže se baca nakon samo jedne upotrebe.
“Istraživanja pokazuju da osam od deset Australaca želi da proizvođači i trgovci budu odgovorni za smanjenje, ponovnu upotrebu i recikliranje njihove plastične ambalaže, a vlade slušaju! Vaši izbori čine razliku”, navedeno je na stranici ove organizacije koja se bavi zaštitom divljeg svijeta.
Oni upozoravaju da proizvodi za jednokratnu upotrebu mogu izgledati jeftini i jednostavni, ali su zapravo skupi za našu životnu sredinu.
“Većina plastike se biološki ne razgrađuje, tako da osim ako se ne reciklira, obnovi ili preradi, može predstavljati značajnu prijetnju morskim divljim životinjama. Globalno, više od osam miliona tona plastike završi u našim okeanima svake godine. Zato je toliko važno da se plastika za jednokratnu upotrebu postupno ukine, gdje je to moguće i da se njome bezbjedno upravlja u slučajevima kada je potrebna. Moramo osigurati da ne završe odbačeni na deponijama, u našim okeanima i da ne ugroze naše dragocjene divlje životinje”, naglašavaju iz “World Wildlife Fund” Australija.