Zajedničko starateljstvo nad djecom nakon razvoda roditelja, uvedeno je u Porodični zakon Republike Srpske koji je na snagu stupio 1. septembra 2023. godine. Iako su pravnici, ali i ostali stručnjaci ranije govorili o takvoj vrsti starateljstva kao potencijalnom rješenju, tek je prošle godine došlo do njegovog uvođenja. Odlučeno je da, na osnovu iskustava drugih država, ta mogućnost bude dostupna i roditeljima u RS. Međutim, nije poznato zašto se godinama čekalo na tu odluku.
Piše: Snježana Aničić Petković; Foto: Jovana Malić – Fotobaza.ba
Za ovakvu vrstu starateljstva, roditelji mogu, ali ne moraju da žive u bračnoj zajednici. Zajedničko vršenje roditeljskog prava je moguće ako roditelji zaključe sporazum i sud ga prihvati u najboljem interesu djeteta.
Sporazum roditelja o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, mora biti u pisanoj formi pred Centrom za socijalni rad (CSR) ili sudom i obavezno sadrži: saglasnost roditelja da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički, međusobnim sporazumijevanjem, koje mora biti u najboljem interesu djeteta, saglasnost o tome šta će se smatrati prebivalištem djeteta, saglasnost o održavanju ličnih odnosa djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi i saglasnost roditelja o visini doprinosa za izdržavanje djeteta koji će uplaćivati onaj roditelj sa kojim dijete ne živi.
„Sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava mogu da postignu kako roditelji iz bračne, tako i roditelji iz vanbračne zajednice. Inače, prema novom Porodičnom zakonu, sada su za uređenje vršenja roditeljskog prava i održavanje ličnih odnosa sa djecom nadležni sudovi, a ne Centar za socijalni rad“, objašnjava viši asistent banjalučkog Pravnog fakulteta Dejan Pilipović.
Presudni dobri odnosi među roditeljima
Iako se zajedničko starateljstvo čini kao dobro rješenje za potencijalne probleme nakon razvoda roditelja, za dobro funkcionisanje presudni su dobri odnosi među roditeljima djece. Pilipović smatra da će i dalje biti situacija kada će se dijete povjeravati samo ocu ili majci.
„Imajući u vidu situacije kada se preporučuje primjena ovog instituta, očekujem da će broj odluka o zajedničkom vršenju roditeljskog prava biti manji u odnosu na broj odluka o samostalnom vršenju roditeljskog prava, jer često imamo situacije poremećenih odnosa bivših supružnika. Prema informacijama sa terena, ima roditelja koji se interesuju za ovaj model vršenja roditeljskog prava, ali ne u nekom velikom broju“, napominje.
Kako bi se dijete razvilo u emotivnom i psihološkom smislu, bitno je da odrasta uz oba roditelja. Nakon razvoda, interes djeteta je često zanemaren, a loš odnos među bivšim supružnicima se prenosi i na djecu. Najčešći problemi sa kojima se razvedeni roditelji susreću su međusobno nesređeni odnosi sa bivšim supružnikom, izostanak komunikacije, neplaćanje alimentacije, sprečavanje viđanja djeteta…
Zajedničko starateljstvo je prepoznato u porodičnim zakonima država u regionu, ali se ne koristi često. I dalje su majke te koje uglavnom dobijaju starateljstvo, a zajedničko starateljstvo se rijetko preporučuje i dodjeljuje.
Ovakvo vršenje roditeljskog prava je gotovo pravilo u švedskom, njemačkom, italijanskom, francuskom i hrvatskom pravu, koje sadrži detaljnije odredbe, pa čak i o planu za zajedničko vršenje roditeljskog prava.
„I sada smatram da zajedničko vršenje roditeljskog prava neće biti pogodno u svim situacijama, već suštinski samo u slučajevima kada postoje dobri i funkcionalni odnosi bivših supružnika. I praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu stoji na stanovištu da zajedničko vršenje roditeljskog prava neće biti u najboljem interesu djeteta u slučaju konflikta između roditelja“, dodaje naš sagovornik.
Iz banjalučkog Centra za socijalni rad su rekli da su se susretali sa roditeljima koji traže zajedničko starateljstvo.
„Roditelji jesu zainteresovani, ali ipak kada dođu u prostorije Centra i kada tačno saznaju šta to podrazumijeva onda se nekad i predomisle. Iskreno, i ne smatramo da je zajedničko starateljstvo baš sasvim u redu. Zna doći i do zloupotrebe , npr. jedan roditelj nekad ne da da se izvadi putna isprava, i dijete ne ode na ekskurziju, to je samo jedan od primjera, a ima ih mnogo. U svakom slučaju za sve je važna komunikacija među roditeljima, ako je dobra komunikacija i zajedničko starateljstvo će se normalno odvijati“, objasnili su.
Moguća promjena odluke
Ukoliko je starateljstvo ranije pripalo jednom roditelju, drugi roditelj može zatražiti izmjenu odluke i mogućnost zajedničkog starateljstva.
„S obzirom na to da je tek počela primjena novog Porodičnog zakona, nisam siguran da li je već bilo pravosnažnih sudskih odluka o zajedničkom vršenju roditeljskog prava, ali svakako očekujem da će ih biti. I ranije je, prije usvajanja novog Porodičnog zakona, bilo nekoliko presuda u kojima su sudovi prihvatili zajedničko vršenje roditeljskog prava, od strane oba roditelja, pozivajući se i na međunarodnopravne standarde, iako to nije bilo izričito predviđeno tadašnjim Porodičnim zakonom. Sada je to zakonska mogućnost“, govori Pilipović.
On napominje da novi Porodični zakon, pored raznih drugih nejasnoća, izaziva nedoumice i kod zajedničkog vršenja roditeljskog prava u pogledu njegove primjene.
„Poseban problem uočen u pravnoj praksi Centara za socijalni rad jeste razlikovanje u odnosu na samostalno vršenje roditeljskog prava, jer je Zakon propisao pitanja koja bitno utiču na život djeteta i u pogledu kojih treba da se sporazumijevaju oba roditelja. U slučaju nesaglasnosti rješenje o tome donosi CSR, bez obzira da li se roditeljsko pravo vrši zajednički ili ga vrši jedan roditelj samostalno“, poručuje.
Pitanja koja bitno utiču na život djeteta su: obrazovanje djeteta, promjena ličnog imena, preduzimanje većih medicinskih zahvata nad djetetom, promjena prebivališta djeteta, izdavanje putnih isprava djetetu i raspolaganje imovinom djeteta velike vrijednosti. U praksi je sporno i šta su veći medicinski zahvati ili imovina velike vrijednosti. Pored toga, postoji neusaglašenost nekih drugih propisa, npr. vezanim za izdavanje putnih isprava djetetu.