Zaljubljenici u fudbal i obožavaoci fudbalskog kluba „Elektobosna“ iz Jajca, sjećaju se boljih uslova u kojima su sve selekcije „Elektrobosne“ igrale, u ne tako dalekoj prošlosti. Rušenjem tribina prije četiri godine, stadion nije više zadovoljavao propisane standarde druge lige FBiH te su igrači Elektrobosne bili primorani domaće utakmice igrati u Donjem Vakufu. U protekle četiri godine stanje ovog stadiona se nije poboljšalo, a opstanak svih fudbalskih selekcija je otežan novonastalom situacijom.
Tekst i fotografije: Rijad Cerić
„Elektrobosna“, najstariji jajački fudbalski klub ove godine slavi 94. rođendan, a atmosfera među igračima je više nego pozitivna uprkos slabim uvjetima u kojima igra ovaj klub. O želji i borbenosti ovih momaka najbolje govori činjenica da su se svi igrači odrekli finansijskih primanja koja ih sljeduju za svaku utakmicu i trening. S druge strane, njihovo zalaganje nije prepoznato od strane opštinskih vlasti, što se jasno vidi u stanju gradskog stadiona u Jajcu.
Stadion „Mračaj“ je oficijalno u vlasništvu opštine Jajce od aprila 2020. godine, kada je predstavljen projekat izgradnje sportskog kompleksa sa svim pratećim sadržajima. Pored stadiona koji bi trebalo da prima do 5.000 ljudi, predviđeno je da ovaj kompleks ima teretanu, hotel i pomoćni stadion sa atletskom stazom. Od tada je prošlo četiri godine i ovaj plan se nije realizovao. Jedina promjena koja je uslijedila bilo rušenje jedine tribine koju je stadion imao. To je otežalo uslove za odigravanja utakmica, jer je stadion izgubio licencu za odigravanje mečeva na nivou druge lige FBiH. Uzimajući u obzir da su svlačionice bile sastavni dio tribina, i one su nestale.
U međuvremenu napravljena je svlačionica koja zadovoljava najminimalnije uslove za održavanje ligaških utakmica. Što se tiče tribina, bitno je spomenuti da su i one bile zamjenjene drugim „tribinama“, da bi bile sklonjene nakon što ih je javnost ismijala.
Ovakvo stanje najviše pogađa djecu i omladinu koja trenira na ovom stadionu, jedan od njih je Arnel Vunić. On za „Elektrobosnu“ igra posljednje dvije godine, a ujedno je i trener mlađim ekipama ovog kluba. Kao glavni problem vidi nedostatak finansija koje su prijeko potrebne svakom sportskom kolektivu.
„Ne možemo bez finansija ništa! Mi iz generacije u generaciju imamo dobre igrače i kao rezultat toga imali smo plasman u drugu ligu FBiH, ali zbog nedostatka potrebnih finansija, uprava kluba je odlučila da napusti tu ligu“, objašnjava Arnel.
Ako se klub plasira u višu ligu, potrebno je i više novca za funkcionisanje, jer samim tim mora izdvojiti više sredstava za gorivo, troškove delegata i sudija, kao i sve one prateće troškove koji postoje u svakom rangu natjecanja. Ono što dodatno otežava situaciju u kojoj ova momčad trenira jeste to da treniraju sami, bez trenera.
„Sada igramo i vodimo sami treninge jer nemamo trenera već neko vrijeme. Nešto smo od trenera upamtili, nešto imamo u svojoj glavi, pa uspijevamo razraditi taktiku“, navodi Arnel.
Fudbalski klub „Elektrobosna” svoje finansije dobija dijelom od opštinskog budžeta, sponzora i ličnih donacija bivših igrača, a od nedavno su razvili mogućnost plaćanja članarine u ovom klubu za sve simpatizere i navijače. Ipak, sve navedeno još uvijek nije dovoljno kako bi se stvorili dostojni uslovi za solidan fudbal u Jajcu.
Vezni igrač ovog kluba Robert Jurišić, uglavnom dijeli mišljenje svog saigrača kada je riječ o potrebama njihovog kluba pred početak nove sezone.
“Klub ima te tekuće troškove jer nisu jeftine utakmice kada si domaćin. S druge strane, gostujuće utakmice također koštaju novaca, tu su troškovi prijevoza, ručka za igrače i drugih troškova koji su sastavni dio fudbala. Ako bi se plasirali u višu ligu, u tom slučaju ne bismo samo putovali unutar Srednjobosanskog kantona, kao što je slučaj sada, nego bi išli i u Unsko-sanski kanton koji je mnogo udaljeniji”, govori Robert.
Kada je riječ o trenutnoj atmosferi među igračima, Robert nam navodi kako je situacija obećavajuća, ali će biti potrebno još raditi, planirati i trenirati.
„Mislim da još treba da ustabilimo neke stvari između sebe, odnosno, povećati možda broj treninga, proširiti tim sa možda još nekoliko igrača. Sve u svemu, mislim da klub ima jednu dobru viziju da postigne taj jedan uspjeh kroz nekoliko godina”, objašnjava Robert.
Drugi vezni igrač Jadranko Tankuljić, osvrnuo se na svlačionice koje su napravljene na stadionu.
“Te svlačionice su napravljene po nekim minimalnim uvjetima da bi svi igrači poslije treninga ili poslije utakmice imali gdje da se presvku i istuširaju, ali mislim da bi to uz malo financija moglo puno bolje. Jer kad bi se financije ulagale na prave stvari, to ne bi bilo dobro samo za “Elektrobosnu”, nego naravno i za ostale klubove koji postoje i djeluju na prostoru našeg grada. Imamo tri kluba u Jajcu, svima bi ovakvo ulaganje bilo od značaja”, ističe Jadranko.
Kako ističe, potrebni su bolji uslovi i za pomoćni stadion za treninge, kao što su bolja drenaža i ravnija trava bez izbočina.
“Mislim da je najznačajnije ono što nama nedostaje, a svaki stadion ima, to su tribine”, objašnjava Jadranko.
Stadion “Mračaj” i fudbalski klub “Elektobosna” se suočavaju sa uobičajnim problemima za bosanskohercegovački fudbal nižih liga. Naravno, ovakvo stanje stvari nije rezultat kratkotrajne krize već višedecenijske nebrige za sport, koja se ogleda u svim nabrojanim nedostacima ovog kluba i stadiona.
Ako uzmemo u obzir sve rečeno, svijetla tačka koja i dalje daje nadu ovom klubu jeste momčad “Elektrobosne”. Unatoč svim nabrojanim nedostacima, zalaganje i ljubav za svoj klub su pokazali plasiranjem u viši rang takmičenja, kada to je bilo veoma teško izvodljivo bez trenera i potrebnih finansija, a njihov volonterski rad je pravo ogledalo ljubavi za njihov klub i najvažniju sporednu stvar na svijetu.
