Navikli smo na to da je na ovim prostorima religija sveprisutna i nalazi se u apsolutno svim porama društva. Svakodnevni život, tradicija, običaji, istorija, politika, čak i vojska. Uostalom, ne treba trošiti mnogo riječi na temu religioznosti tranzicijskih zemalja (ljepša riječ za nerazvijene) jer je riječ o dobro poznatom fenomenu. U stvari, možda je postojala jedna jedina sfera u kojoj religija nije igrala neku ulogu – visoko obrazovanje. Bar do sada.
Ideja napredne studentske omladine, tačnije omladine iz Studentskog Parlamenta je sljedeća – izgraditi crkvu u kampusu. Tekstovi o tome su već počeli da kruže raznim portalima, pa je to dakle znak da se u realizaciju ovoga krenulo ozbiljno. Ovo nije prvi put da sam čuo za ovu inicijativu, danas ćete čuti zaista svašta, ako se iole krećete po internetu. Prije koju godinu, na fejsbuku sam raspravljao (s tim da sam potpuno svjestan da su rasprave na internetu potpuno retardirane) o istoj temi. Pojavile su se slične ideje i prijedlozi. Sjetićete se da se prije godinu dana pojavio Akcioni plan za prevenciju korupcije za koji je ostalo nejasno da li ga je naručio rektorat ili je to bio samoinicijativni dokument osobe koja u rektoratu radi. Plan je predviđao sljedeće. Da se protiv korupcije ne vrijedi boriti metodama sekularne države nego samo uz pomoć Boga. Druga ideja je, zamislite slučajnosti, bila gradnja crkve u kampusu. Pored toga još gomila ideja od uvođenja vjerskih odlikovanja do drugih nebuloza koje prije podsjećaju na besjede sveštenog lica nego na akademskog građanina koji zastupa stavove Univerziteta.
I iz stavova takvih ljudi ne možete da zaključite ništa drugo nego da se tu radi o vjerskom fundamentalizmu. Svakodnevno smo svjedoci komentara koji dolaze iz upravo takvih krugova.Uzmimo za primjer Sarajevo. U svakodnevnom razgovoru, Sarajevo je Teheran, džamahirija, džamija na svakom koraku. Ali kako vrana vrani oči ne vadi čućete od tih istih kritičara kako spremno iznose argument kako se u sarajevskim kampusima nalaze vjerski objekti. Tada to isto crno Sarajevo postaje pozitivan primjer zaboravljajući da džamahirija ne mora nužno da bude islamska.
“Crkva će biti posvećena poginulim studentima, asistentima i radnicima univerziteta. Crkva treba da posluži tome da poginuli ne budu zaboravljeni i kao dostojanstveno obilježje”. Imam mnogo pitanja u vezi ove konstatacije. Prvo zašto neko misli da su oni zaboravljeni? (Nisu zaboravljeni kao što nisu prestala ni pitanja zašto su studenti i slati na ratište). Da li je crkva jedini način da se studentima da obilježje? Da li su svi poginuli studenti bili vjernici, ili bar pravoslavci? Da li je kampus primjereno mjesto za crkvu…? Možda prije svega, ovo i te kako implicira da poginuli studenti nemaju apsolutno nikakvo obilježje. Možda bih i ja ovo smatrao, da godinama nisam prolazio ispred spomen ploče poginulim studentima i profesorima koja se nalazi između Pravnog i Šumarskog fakulteta. Mjestu na kojem svake godine rektori, dekani, profesori i studenti pokazuju da brigada nije zaboravljena. Drugo, od više ljudi sam čuo, dakle iz druge ruke ali ako nije tačno neka me neko demantuje, da na kampusu već postoji spomen soba. Dakle, postavlja se pitanje koja je stvarna svrha cijele ove ideje ? Daleko od toga da želim da tvrdim da na svijetu ne postoje univerziteti u kojima se nalaze crkve. Vjerovatno ih svi izgrađeni u srednjem vijeku i prošlim vremenima imaju. Međutim, u situaciji u kojoj je crkva imala potpunu kontrolu nad svim aspektima života u hiljadugodišnjem periodu drugo se i ne može očekivati. U našem slučaju, da li se ona želi podići iz pomenutih ili ideoloških razloga koji nemaju nikakve veze sa onima kojima se podiže.
Ali posmatrajući cijelu ovu priču na najbanalniji način jedna misao mi se provlači kroz glavi. Crkvi u obrazovnoj ustanovi nije mjesto! Bilo da je riječ o licima, objektima ili dogmama. Ako ćemo živjeti u 21. vijeku onda ćemo živjeti u atmnosferi univerziteta u kojima vlada sloboda misli, otvorenost, kritičnost, postavljanje pitanja, napredak, a ne u kojoj su predstavljene institucije kojima vladaju dogme. Institucije koje su kroz istoriju činile sve da taj napredak uspore i eliminišu. Želio sam da uporedim našu zemlju sa zemljama u okruženju po tome kako bi se ponašale u ovom slučaju. Ili bar kako bi se studenti ponašali u ovakvom slučaju.
Studenti u Italiji u najstarijem i najvećem rimskom univerzitetu Sapienza pokazali su šta misle o uplitanju crkve u univerzitetske poslove. I to tako što su prije četiri godine prisilili Jozefa Racingera, po zanimanju rimskog papu, da otkaže govor na njihovom univerzitetu (koji je osnovao sam papa stotinama godina ranije), zbog njegovih izjava u prošlosti koji su opravdavali inkvizicijski proces protiv Galilea. Pitanje je da li Galileo postoji na našem univerzitetu? Pitanje je i da li bi se naši studenti i prirodnjaci ovako postavili ili bi ćutke pristali i na ponovno uvođenje geocentrizma u programe?
Zaista, ova ideja je smješnija od one da crkva kidnapuje Teslu iz njegovog muzeja, da ga proglašava svecem, da ga ponovo sahranjuje i od Tesle pravi dijete crkve. Jer kremiranje, jelte, nije u skladu sa običajima. Inicijative za ovo već postoje. I one su plod neke druge napredne omladine. Mislim da je Tesla je svojim zivotnim izborom pokazao sta misli o tome kad je otisao odavde i nikada se nije vratio i umjesto da baca vodicu po selima (sto bi radio da je ostao) otisao, izmijenio svijet i prevazišao ne SPC vec sve crkve i religije na planeti.
Crkva u kampusu? Kažu ovo je inicijativa studenata. Ovo nije inicijativa i ovog studenta.
eTrafika.net – Goran Stojković