U savremenom svijetu u kojem ekonomija lako preuzima primat nad životnom sredinom, biodiverzitet na Balkanu suočava se sa kritičnim izazovima. Od divljih rijeka kojima prijeti nestanak, do staništa ptica uništenih ljudskom intervencijom, regija se nalazi u kritičnom trenutku za očuvanje svog prirodnog bogatstva. Međutim, od Bosne i Hercegovine do Albanije, pojavljuju se novi načini razmišljanja o životu u skladu s prirodom.
Piše: Oliverda Almuca; Naslovna fotografija: Jon Vorpsi, flamingosi u Narta laguni
Stotine rijeka u Bosni i Hercegovini, među ekološki najbogatijim u Evropi, svakodnevno se suočavaju s ozbiljnim prijetnjama zbog nekontrolisanih ambicija privatnog sektora, dovodeći jedan od najvrjednijih darova prirode u ozbiljnu opasnost.
„Bosna i Hercegovina ima više od 250 rijeka, svaka je prepuna biodiverziteta, ali su pod opsadom loše planiranih hidroenergetskih projekata”, kaže Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu (CZZS), nevladine organizacije smještene u Banjaluci.
Kampanja za zaštitu ovih rijeka započela je kao aktivizam građana, podržan naučnim istraživanjima.
„Naš fokus je bio na prikazivanju ekološke vrijednosti rijeka poput Neretve, koja je dom jedinstvenih vrsta, uključujući četiri autohtone sorte pastrmke”, objašnjava Topić.
Međutim, izazovi su ogromni. Hidroelektrane se često odobravaju na osnovu zastarjelih studija o životnoj sredini i bez odgovarajućih procjena uticaja.
„U mnogim slučajevima riblje staze nisu odgovarajuće, a vodostaji drastično osciliraju, što dovodi u opasnost čitave ekosisteme”, upozorava on.
Jedan kritičan primjer je hidroelektrana Ulog na rijeci Neretvi.
„Svakodnevne promjene vodostaja uzrokovane operacijama devastirale su staništa pastrmke, a postoji realna opasnost od gubitka tri autohtone vrste”, naglašava Topić.
Uprkos tome, lokalne zajednice su se pokazale kao moćna snaga u odupiranju štetnim razvojem događaja.
„Na rijeci Vrbas kod Banjaluke, stanovnici su tužbama, javnim konsultacijama i međunarodnim zalaganjem uspješno zaustavili izgradnju dvije velike hidroelektrane”, podsjeća on.
Još jedna ključna pobjeda ostvarena je na rijekama Buna i Bunica, gdje su napori zajednice i pravni postupci zaustavili planirane hidroenergetske projekte. Za Topića, ovi uspjesi naglašavaju važnost lokalnog uključivanja.
„Zajednice su pokazale da mogu uzvratiti i zaštititi svoje rijeke”, kaže on.
Ipak, Bosna i Hercegovina je i dalje daleko od ispunjavanja evropskih standarda očuvanja, sa samo tri odsto njene teritorije pod formalnom zaštitom, u poređenju sa ciljem EU od 30 odsto.
„Zalažemo se za opsežniju zaštitu rijeka i bolje prakse upravljanja, ali izazovi su sistemski”, objašnjava Topić.
Vladine politike nastavljaju da pružaju prioritet privatnim investicijama, isključujući lokalne zajednice iz procesa odlučivanja i zanemarujući održive prakse. Za Topića je ključno osnaživanje građana da predvode ove procese.
„Zajednice moraju postati čuvari svojih rijeka. To je jedini način da očuvamo naše prirodno naslijeđe i osiguramo održivu budućnost”, zaključuje on.
Albanske rijeke, na sličan način, suočavaju se s istom prijetnjom. Ono što je počelo kao pokret za zaštitu jedne od posljednjih divljih reka u Evropi, kampanja za zaštitu reke Vjose prerasla je u bitku za čitavu balkansku riječnu mrežu.
„Cijeli napori su bili dio šire kampanje koju su pokrenuli „EuroNatur” i „Riverwatch”. Trogodišnja istraživanja su pokazala da je Balkan posljednja regija u Evropi koja je sačuvala divlje rijeke, a Vjosa je, kao najveća ove vrste, imala vitalni značaj”, objašnjava hidrolog Olsi Nika.
U prvim godinama, kampanja se uglavnom fokusirala na naučna istraživanja hidromorfoloških vrijednosti rijeka.
„Mi smo 2014. godine, predstavili viziju da Vjosa proglasi nacionalnim parkom. Bili smo u periodu kada je lokalna samouprava imala više moći, a ugovori za hidroelektrane, poput one u Kalivcu, još su bili aktivni. Bio je veliki izazov uvjeriti lokalne aktere u ovu ideju”, kaže Besjana Guri iz organizacije „Eko Albanija“.
Olsi objašnjava da nije bilo informacija o vrijednostima Vjose ili prijetnjama s kojima se suočava, pa su doveli strane medije da razotkriju ljepotu i biodiverzitet rijeke. Ova strategija je uspjela, Vjosa je postala tema razgovora u međunarodnim, a kasnije i u albanskim medijima.
„Lobiranje je bio još jedan metod koji smo koristili kao deo naše strategije da obezbijedimo dugoročnu zaštitu Vjose. Stalno smo lobirali kod Delegacije EU u Albaniji i drugih institucija EU, uključujući Evropski parlament i Evropsku komisiju. Oni su nam pomogli da zatražimo od Vlade Republike Albanije da preispita svoje planove za izgradnju elektrana”, kaže Olsi.
Međutim, 2015. godine, uprkos predizbornim obećanjima da neće graditi hidroelektrane, vlada je odobrila izgradnju hidroelektrane Pocemi, povećavajući pritisak na branioce rijeke. Protesti, iako brojni, nisu imali očekivani efekat. Međutim, podrška mještana sela Kute, posebno kroz tužbu na Upravnom sudu, dovela je do otkazivanja ugovora.
Nakon prve pobjede, sama Besjana prisjeća se da je Rok Rosman, biolog iz Slovenije, imao ideju da prikupi potpise sa cijelog Balkana i iskoristi ih u peticiji koju su tokom protesta poslali premijeru Ediju Rami. Kampanja je dobila značajan zamah 2019. godine, kada je glumac Leonardo Dikaprio objavio poruku na društvenim mrežama zalažući se za zaštitu Vjose, podižući međunarodnu svijest o tom pitanju.
Tokom 2023. godine, Vjosa je proglašena nacionalnim parkom, što je istorijsko dostignuće koje je donijelo novu perspektivu za očuvanje prirode.
„Sada imamo model koji se fokusira ne samo na zaštitu dijela, već cijelog ekosistema“, kaže Olsi.
Zaštita obuhvata 400 kilometara tekuće rijeke Vjose i njenih pritoka, nešto što do sada nije viđeno u Albaniji ili Evropi. Međutim, proglašenje nacionalnim parkom nije rješenje za sve prijetnje.
„Novi Zakon o zaštićenim područjima stvara prostor za razvoj koji može da našteti parku”, upozorava Olsi, jer turistička naselja i infrastrukturni projekti, čak i ako ne utiču na jezgro ovog područja, ostavljaju neizbrisive tragove.
Danas se Vjosa suočava sa novim izazovima. Besjana ističe da postoje pritisci urbanog razvoja, masovnog turizma, nepropisnog upravljanja otpadom, prerađivačke industrije… Uzimanje vode za industrijske svrhe je još jedan značajan rizik.
„Ne možemo uzeti polovinu vode i poplaviti zemlju”, upozorava ona, naglašavajući potrebu za održivim upravljanjem.
Uprkos izazovima, Vjosa ostaje inspirativni model za region.
„Zaštita parka i razvoj održivih praksi oko njega, sa fokusom na ekoturizam i održivu poljoprivredu, ključ je budućnosti”, zaključuje Olsi.
Vjosa nije samo rijeka, ona je simbol novog načina razmišljanja za život u skladu sa prirodom.
„Birdwatching” – turizam budućnosti
Prašnjava cesta koja vodi do vještačkog jezera Lipsko u gradu Livnu, Bosna i Hercegovina, čuva panoramu skrivenu uz obale obrasle trskom. Međutim, kratko posmatranje dvogledom otkriva jato ptica močvarica koje lete po površini, dok su jedini zvukovi uokolo tiho lepršanje njihovih krila i haotično cvrkutanje koje odjekuje brdima i planinama.
Ante Perković, nastavnik biologije i čovjek koji organizuje ture za posmatranje ptica u Livanjskom polju, objašnjava da je ovo područje dom za raznolike vrsta ptica, od pataka do orlova.
„Ovdje imamo mnogo pataka, mnogo priobalnih ptica. Imamo neke vrste roda, orlova, sova. Sa posljednjom vrstom koja je ovdje uočena, imamo ukupno 280 vrsta ptica”, kaže on.
Taj broj daje ovom području neosporan značaj, jer širom BiH živi 351 vrsta ptica, od kojih se većina nalazi u Livanjskom polju. Samo nekoliko minuta prije našeg intervjua, Ante je uspio uhvatiti neočekivanog posjetioca, kojeg identifikuje kao orla bjelorepana.
„To je najveći orao u Evropi. Orao bjelorepan mjeri od 66 do 94 cm ukupne dužine, sa tipičnim rasponom krila od 1,78 do 2,45 metara. U Bosni i Hercegovini imamo samo osam gnijezdećih parova, a jedan par imamo u Livanjskom polju”, kaže Ante.
On napominje da su klimatske promjene uticale na povećanje broja ptica. Drastične temperaturne fluktuacije i neprirodno pomjeranje godišnjih doba doveli su do prisustva mediteranskih ptica u ovom području, vrsta koje ovdje nisu migrirale prije dvije decenije. Kao rezultat toga, određene vrste su promijenile svoje obrasce gniježđenja ili puteve migracije. Međutim, klimatske promjene nisu jedini izazov za biodiverzitet u Livnu.
„Nezakonit lov, otpad i požari. Mnogo je smeća i otpada rasprostranjeno po poljima, što je štetno po životnu sredinu. I požari, ljudi namjerno pale požare misleći da će to dovesti do novih poljoprivrednih površina, ali to zapravo samo rezultira ugljikom i oštećenjem”, upozorava on.
Prema međunarodnoj organizaciji za zaštitu prirode „Euronatur”, jedna od najčešćih metoda koje trenutno koriste ilegalni lovci na Balkanu je upotreba mamaca, električnih uređaja koji imitiraju zvuk ptica, a koji se noću postavljaju na livadama i poljima. Ptice se prevare ovim primamljivim zvukovima i okupljaju u jata, a tokom zore, ilegalni lovci mnoge od njih ubiju, rizikujući istrebljenje.
Kako bi spriječili ovu štetu, Ante napominje da zajednica Livno već dugo traži pravnu zaštitu za ovo specifično područje. Prema njegovim riječima, to bi pomoglo privlačenju većeg broja posjetilaca zainteresovanih za promatranje ptica, vid turizma koji posljednjih godina raste na Balkanu.
„Ono što je ovdje posebno je to što ovu vrstu turističke ponude prati obavezna zaštita samih resursa na kojima se razvila. Zato snažno tražimo da se cijelo područje zaštiti ili odredi kao utočište za ptice“, kaže on.
Međutim, da bi se vidjelo da li će vlada ili lokalne vlasti pokušati dati ovom području novi pravni status za zaštitu stotina vrsta ptica, treba čekati do 2027. godine, jer tada ističe trenutni ugovor o koncesiji. Do tada, Ante će nastaviti svoje napore u promatranju ptica, dovodeći ljude iz cijelog svijeta u ove krajeve, gdje će, u samo nekoliko sati, moći svjedočiti ljepoti Livanjskog polja.
Osim u Bosni i Hercegovini, ilegalni lovci nanose štetu i ptičjim jatima u Albaniji. Poznati „jadranski migracijski
put”, koji prolazi kroz nekoliko zemalja u regionu, uključujući Bosnu i Hercegovinu i Albaniju, rizikuje da izgubi svoju prirodnu putanju.
„Vlasti su se godinama skrivale iza nepostojećeg moratorijuma. Na terenu se ubijanje ptica nastavlja gotovo svakodnevno, a nažalost, nikakvi propisi se ne sprovode”, objašnjava Jon Vorpsi, ornitolog iz Albanije.
Budući da Vlada nije preduzela nikakve korake za izradu akcionog plana i novog zakona, ljudi koji žele da love divljač, nastavljaju sa svojim aktivnostima bez plaćanja naknade za registraciju ili lov, a uz to se ne pridržavaju etičkih pravila lova. Još jedna zabrinutost koju izazivaju je činjenica da zbog nemilosrdnog ljudskog uplitanja mnoge ptice selice gube svoja staništa.
„Nelegalne i neplanske gradnje koje su izvođene širom Albanije u proteklih 30 godina, pored područja značajnih za divlje životinje i ptice, zahvatile su i zaštićena područja. Zakon o zaštićenim područjima je promijenjen. Ono što je ranije rađeno nelegalno i što se očekivalo da će biti zaustavljeno od strane vlasti, sada je zakonom dozvoljeno, što će dovesti do daljeg uništavanja divljih staništa”, kaže Jon.
Najeklatantniji slučaj je izgradnja aerodroma Vlora, projekat koji je započeo prikrivanjem činjenice da će biti izgrađen u zaštićenom području i koji je još uvijek u toku, iako stručnjaci procjenjuju da ugrožava staništa hiljada ptica koje slijeću i polijeću u ekološkom koridoru između lagune Narta i lagune Karavasta.
Za Jona je izgradnja aerodroma Vlora označila početak kraja zaštićenih područja, dok se vlada fokusirala na sve priobalne lagune, uključujući i one unutar zaštićenih područja. Prema mišljenju ljudi iz „Zaštite i očuvanju prirodnog okruženja„ (PPNEA), nevladinoj organizaciji sa sjedištem u Albaniji, aerodrom je gotovo 60 odsto završen i zauzima značajan dio ekosistema. Zadire se u ovaj dio zaštićenog područja, gdje su se ptice gnijezdile, pronalazile hranu i zadovoljavale svoje potrebe.
„Pošto će aerodrom pojačati rasvjetu i buku aviona, to će poremetiti stanište ptica. Koristiće se prakse uklanjanja ptica koje su zabranjene zakonima o zaštićenim područjima. Da bi taj aerodrom radio, priroda ne može”, zaključuje on.
Aerodrom prijeti svim pticama koje migriraju iz Afrike u Albaniju, dok prolazi migratornim koridorom. Stručnjaci za životnu sredinu tvrde da postoji i mogućnost ljudske tragedije, jer su neke od ptica velike i mogle bi da se sudare sa avionima. Uprkos naporima i jasnim smjernicama iz Bernske konvencije, Vlada Republike Albanije odbija da zaustavi gradnju. Jon objašnjava da je organizacija PPNEA također odvela borbu na drugi front, pravni.
„Sudu su podnesene dvije tužbe, jedna kojom se traži raskid ugovora o koncesiji za aerodrom Vlora i druga kojom se osporava promjena granica zaštićenog područja Vjosa-Narta. Međutim, sud je odbio tužbu na prvom nivou i već neko vrijeme u Višem sudu čeka na reviziju”, kaže on.
PPNEA pojašnjava da bi se do aerodroma Vlora moglo doći na druge načine, bez potrebe za izgradnjom nove infrastrukture u blizini lagune, u zaštićenom području, povećanjem kapaciteta na aerodromu Rinas u Tirani.
Iako je situacija daleko od idealne, posjetioci i dalje hrle u to područje, strpljivo očekujući spektakularan prizor šarenih ptica. Rastući interes za prirodni raj Narte ostaje netaknut. Međutim, Jon kaže da se, uprkos sve većem interesovanju, zaštićena područja u Albaniji i dalje bore da obezbijede mehanizam koji bi ove prihode doveo do svojih ciljeva.
I dok vlada tvrdi da će izgradnja u područjima sa prirodnim kapitalom iskorijeniti siromaštvo u toj oblasti, stručnjaci za životnu sredinu se ne slažu, a bitka za očuvanje ljepote i bogatog biodiverziteta lagune Vjosa-Narta se nastavlja.
Divlji konji, avantura između prirode i prijateljskog turizma
Prije 12 godina, fotograf sa strašću prema prirodi otkrio je skriveno blago u Livnu u Bosni i Hercegovini – divlje konje. Ono što je počelo kao potraga za prekrasnim slikama pretvorilo se u nesvakidašnje putovanje, spajajući umjetnost, prirodu i turizam. U početku je Marin Mamuza provodio vrijeme fotografišući stada konja i uživao u miru nepreglednih planinskih prostora.
„Mnogi su me pitali da li su te scene stvarne. Kada ih vidite prvi put, izgleda kao scena iz snova, daleko od stvarnosti”, kaže on.
Želja da ovo iskustvo podijeli s drugima navela ga je da pozove prijatelje da vide konje, a kasnije i da osnuje turistički biznis koji promoviše ovo prirodno blago. Danas posjetioci dolaze iz cijelog svijeta da dožive ovu jedinstvenu avanturu. Obilazak počinje u centralnoj kancelariji, gdje se posjetioci ukrcavaju u terenska vozila na tridesetak minuta vožnje do platoa, na nadmorskoj visini od 1.600 metara. Kada stignu, počinje potraga za konjima među spektakularnim pejzažima.
„Uvijek predlažem da svi posjetioci ostanu pet minuta u tišini. Bez telefona, bez fotografija, samo da osjetimo prirodu i shvatimo šta znači biti dio nje”, objašnjava Mamuza.
Nakon ovog posebnog trenutka, obilazak se nastavlja piknikom u prirodi i obilaskom panoramskih tačaka. Mamuza kaže da su 70-ih i 80-ih godina, kada su traktori zamijenili konje u seoskim poslovima, mnogi vlasnici odlučili konje ostaviti slobodne u prirodi. Odabrali su ovo područje zbog otvorenog prostora, gdje su konji lako mogli uočiti predatore poput vukova.
Trenutno na ovom području živi oko 1.000 konja, koji čine jedno od najvećih krda divljih konja u regionu. Ipak, najveći izazov ostaje nedostatak vode tokom ljeta zbog dugih suša uzrokovanih klimatskim promjenama.
Turizam je imao značajan uticaj na lokalnu ekonomiju. Mnoge napuštene kuće pretvorene su u pansione, dok mali biznisi napreduju zahvaljujući lokalnim proizvodima koji se prodaju u odmaralištima i turističkim izletištima. Nadalje, prihod od turizma pomaže mještanima da ostanu u selu, sprečavajući jedan od najvećih izazova vremena – migraciju.
Kako bi osigurali održivost ovog područja, organizatori turističkih tura vrše pritisak na vladu da zaštiti ovu izvanrednu regiju.
„Priroda i konji su naš temelj. Bez njih ovdašnji turizam ne bi postojao. Zato se toliko trudimo da nadležni organi rade svoj posao. Inače ništa ne bi funkcionisalo”, naglašava Mamuza.
Ovaj harmoničan model turizma i očuvanja prirode prihvaćen je i u Albaniji. Na sjeveru zemlje, u gradu Kukes, nalazi se „Staza boja”, jedna od destinacija koje se najviše promovišu i posjećuju, posebno posljednjih godina. Ova planinska ruta, koja se proteže između dva pogranična sela – Šištavec kod Kosova i Čaje kod Severne Makedonije, nudi jedinstveno iskustvo za posjetioce. Sa dužinom od 13 kilometara, ova staza je pogodna za porodične ture kao i za sportove poput brdskog biciklizma.
Ermal Halaci, novinar i organizator turističkih tura na tom području, od samog početka zaslužan je za uspjeh ove destinacije. Objašnjava da je „jedna od najjedinstvenijih karakteristika Staze boja raznobojno cvijeće i alpski pejzaži koji oduzimaju dah, a koji se protežu u blizini granice triju zemalja”. Kaže da je „proljeće najlepše godišnje doba za posjetu, kada se livade pune boja, a otvoreno nebo pruža zadivljujući prizor”.
Ali ono što posjetioce najviše privlači jesu krda konja koja slobodno lutaju ovim prostorima. Ermal kaže da je selo Čaje epicentar ovog fenomena, kao jedno od oblasti sa najvećim brojem konja u sjevernoj Albaniji.
„Samo jedan stanovnik, Kujtim Ivani, ima više od 20 konja koje pušta da lutaju okolnim planinama. Ukupno ima preko 50 konja na ovom području, koji žive u skladu s prirodom i doprinose doživljaju posjetilaca”, kaže on.
Krda konja su prijateljska i često stvaraju spektakularne prizore za posjetioce, dok trče po otvorenim livadama. Slike ovih trenutaka postale su viralne na društvenim mrežama, dovodeći još više domaćih i stranih turista na ovu destinaciju.
Ali situacija neće uvijek biti tako šarena. Ermal navodi da je, uprkos širokoj promociji, „Stazi boja” i dalje potrebno ulaganje i zaštita kako bi se stvorila tradicija održive turističke destinacije. Ističe važnost zabrane terenskih vozila i motocikala, koji bi mogli naštetiti biodiverzitetu. Takođe, potrebno je poboljšati signalizaciju i informativne table kako bi se posjetiocima pružilo bolje iskustvo.
Osim toga, Ermal je često sugerisao lokalnim vlastima da preduzmu inicijative poput izgradnje novih staza koje povezuju „Stazu boja” sa Sjevernom Makedonijom i Kosovom, kao i podršku lokalnim stanovnicima da svoje domove pretvore u pansione.
„Staza boja je pozitivno uticala na lokalnu ekonomiju, povećavajući broj turista koji vrijeme provode u lokalnim barovima i restoranima. Pored toga, pansioni u Šištavcu i Čaji su se proširili, kako bi zadovoljili potrebe posetilaca”, kaže on.
U budućnosti, plan da se ovo područje pretvori u kontrolisani park prirode, gdje bi se konji koristili za organizovane izlete, a priroda rigorozno zaštitila, korak je ka održivom razvoju. Za lokalne stanovnike i posjetioce to bi značilo ne samo jedinstveno turističko iskustvo, već i naslijeđe koje izdržava test vremena.