Davora Šutala (31) i Velebita Rukavinu (27) povezuje ljubav prema izučavanju svemira. To ne bi bilo toliko neobično da nisu krenuli sa izradom sopstvenih teleskopa, koji su se pokazali kvalitetnijim od kineskih, a jefinijim od američkih.
Piše: Vanja Stokić
Ističu kako se bave amaterskom astronomijom već dugo godina, što je dovelo do toga da se pobliže upoznaju sa problematikom rada teleskopa. Pošto su i jedan i drugi pravili svoje teleskope, prije dvije godine sreli su se u jednoj zagrebačkoj radionici i dogovorili saradnju. Davor je po zanimanju elektrotehničar/mehaničar, a Velebit stolar, pa su odlučili svoja znanja spojiti i kreirati nove „igračke“. Ubrzo su im se pridružili Ivo Šutalo (25), koji je inžinjer građevine i radi im sve nacrte i pripreme veličina, mjerila i čuvanje podataka u autocadu, i studentkinja ekonomije Sanja Smolec koja priprema svu potrebnu dokumentaciju za buduću firmu, EU i BICRO fondove, kao i sve konkurse na koje se mogu prijaviti sa svojom idejom. Dio tima je i Valentino Pal koji se bavi informatikom, pa vodi računa o internet stranici.
Kao razlog odlučivanja na izradu svojih teleskopa, Davor i Velebit ističu nedostatke već postojeće opreme.
„Najčešći problem kod teleskopa koje možete naći na tržištu je robusnost i nepraktično rukovanje. Imate kineski teleskop čije samo postolje teži koliko i naš cijeli teleskop. Kada ste negdje na nekom nepristupačnom terenu (obično na vrhu brda sa malo ili nimalo svjetla oko sebe) onda vam težina i jednostavnost prenosa teleskopa igraju jako bitnu ulogu. Zatim tu je zapinjanje pri praćenju objekata, koje vam pomakne teleskop u krivom smjeru i izgu bite iz vida to što pratite. Poštelavanje primarnog ogledala kod većine teleskopa se radi sa šarafima i šarafcigerima, ali kad se nalazite na nekom brdu u mraku onda vam je to noćna mora, pa smo mi to napravili tako da se sve može odraditi prstima bez ikakvih alata“, pričaju nam ovi momci.
Trenutno rade na predstavljanju svojih proizvoda zainteresovanim radnjama i poslovnim ljudima, koji bi ih htjeli otkupiti ili uložiti novac u njih. Kao što to često bude slučaj sa dobrim idejama, finansije su glavna prepreka. Za pokretanje proizvodnje u cijeloj Evropi, a kasnije i šire, potrebno je uložiti najmanje 30.000 evra.
„Takođe se planiramo takmičiti na internacionalnoj croudfanding platformi indiegogo koja se bavi podsticanjem inovativnih rješenja, kako bismo došli do temeljnih sredstava s kojima se dalje pokreće posao“, govore oni, i dodaju kako se trenutno nalaze u začaranom krugu.
„Iako ulaskom u EU ostvarujemo bescarinske granice moramo biti svjesni nekoliko stvari. Prva je da osoba koja radi svoj posao za prosječnu platu u Hrvatskoj nema vremena ni novaca pokretati svoj biznis. Druga je da EU fondovi daju podršku već realizovanim preduzetnicima koji na računu imaju kapital. Treća koja nam preostaje jeste pokupiti prototip i sa nijm u Austriju, Njemačku i tamo ga prezentovati… A za to opet, zamislite, treba novaca!“
Kako kažu, nadaju se da će neko prepoznati njihov potencijal i ponuditi im konkretnu podršku. Sa ovo malo novca koji imaju uspjeli su učiniti zaista mnogo, imaju gotove prototipove teleskopa, mašine za pravljenje primarnih ogledala, internet stranicu, kao i opremeljenu radionicu u kojoj svoje zamisli sprovode u djelo. Trenutno svoje proizvode prodaju na ebay-u, a u pregovorima su sa nekoliko radnji koje su zainteresovane za otkup.
eTrafika.net