Pokušaji samoubistava su sve češća pojava među mladim ljudima, a poruke koje šalju prije tog čina u društvu najčešće nisu prepoznate te se ne shvataju dovoljno ozbiljno iako predstavljaju očajnički poziv u pomoć, naglašavaju stručnjaci!
Suicid se sve češće najavljuje slanjem sms poruka bliskim ljudima te ostavljanjem statusa na društvenim mrežama, dostupnim stotinama virtuelnih prijatelja, ali njihovo okruženje, a naročito vršnjaci, često na to ne obraćaju pažnju te takve stvari ne shvataju ozbiljno.
Posljednji slučaj “najave” samoubistva koji je potresao BiH i okruženje jeste Amar Jašić, dvadesetosmogodišnjak iz Tešnja, koji je nedavno oproštajnom porukom najavio svoju smrt putem Fejsbuka, a dan kasnije i oduzeo sebi život.
Nakon objavljivanja poruke u kojoj je između ostalog napisao “Vidimo se u nekom drugom životu i u nekom boljem svijetu, ovdje za mene jednostavno više nema mjesta…”, te uputio “posljednji pozdrav”, uslijedilo je na stotine poruka njegovih Fejsbuk prijatelja, kako bliskih tako i onih koji Amara nisu poznavali van virtuelnog svijeta.
Svi su ga pokušavali odgovoriti ali ovaj mladić je svoju tragičnu namjeru uspio i ostvariti tako što se objesio na tavanu vlastite kuće.
Sociolog Ivan Šijaković ističe da je jedan od razloga zbog kojih pojedinac obaveštava svoje “prijatelje” da će izvršiti samobustvo jeste podsvjesna želja da neko od njih priskoči u pomoć ili ga pokuša odgovoriti.
“Drugi razlog je obavještenje da će to uraditi kako bi “prijatelji” sa Fejsbuka saznali prvi, jer želi tu svoju odluku da im predstavi i predoči kako ne bi tragali za njim kasnije. Razlog ranijeg najavljivanja može biti i želja da vidi kako će ljudi reagovati na to, dok on još može da pročita tu reakciju. Naravno, razlog može biti i stalna prisutnost na mreži tako da tim obavještenjem želi da se oprosti od mreže i virtuelnog svijeta i prijatelja, istovremeno. Mreža je način života savremenog čovjeka pa je i smrt “na mreži” nešto što potvrđuje značaj i vrijednost mreže i internet svijeta”, ističe Šijaković.
Upravo na problematiku koju sa sobom nosi virtuelni svijet skrenula je pažnju i psiholog Sonja Stančić koja ističe da su mladi ljudi danas otuđeni jedni od drugih te svoje emocionalno stanje i probleme radije dijele putem interneta umjesto uživo sa bliskim ljudima. Slično je i sa najavama suicida.
“Kada se radi o mladim osobama to je uglavnom poziv u pomoć. Prije su to radili na neke druge načine, oproštajnim pismom, porukama ostavljenim na vidnim mjestima u kući ali i sitinijim pokušajima nanošenja tjelesnih povreda. Sada su društvene mreže primaran sistem komunikacije i ti slučajevi su svakako traženje pažnje da se vidi da je tom pojedincu loše i da neko od njegovih prijatelja obrati pažnju na tu osobu. Jednostavno, ostavljanje takvih statusa je direktan poziv u pomoć! Ali tu moramo biti oprezni jer definitivno postoje i mnogobrojne neslane šale i razne zloupotrebe. Veliki je broj mladih ljudi koji napišu ili postave kao status na nekoj od društvenih mreža rečenice koje nedvosmisleno upućuju na suicid isključivo zbog prvokacije nečije pažnje bez stvarne namjere za takvim činom što bi uslijedilo da mu je zaista loše.
Zbog mnogobrojnih neslanih šala veoma je teško adekvatno odgovoriti i preventivno djelovati te pomoći licima koja su zaista odlučna da “dignu ruku na sebe”.
“Društvene mreže su privatna stvar svakog pojedinca i na njima se piše masa stvari, od najobičnijih šala i zezancija do ozbiljnih stvari i onda je sve napisano mnogo teže shvatiti ozbiljno nego kada se priča uživo. Društvene mreže nam ne bi trebale biti jedini način da otkrijemo nečije emocionalno stanje nego bi to trebao biti živi kontakt sa tom osobom. Ali očito da smo sada u jednoj novoj eri u kojoj mnogo manje uživo komuniciramo sa djecom, prijateljima, a sve više se emocije izražavaju putem društvenih mreža što je zapravo jedna veoma ozbiljna stvar. Veći je fenomen zašto se emocije izražavaju putem Fejsbuka i slično a ne lično i zašto neki imaju više hrabrosti u virtuelnom svijetu da podjeli neku emociju pa i lošu a nekad i zastrašujuću nego da to nekom uživo kažu”, skrenula je pažnju Stančićeva.
Posebno je problematično i to što ne postoji razrađen sistem prevencije samoubistava pa se poruke koje mladi šalju prije okončanja života ne prepoznaju.
Profesor beogradskog Fakulteta za socijalnu edukaciju i rehabilitaciju Aleksandar Jugović smatra da je dodatni problem kod mladih što se na suicid odlučuju mnogo brže te su impulsivniji.
“Glavni razlozi su porodični konflikti, neuzvraćena ljubav, usamljenost, trenutna depresija i slično. Ostavljanje sms i internet poruka o želji za okončanjem vlastitog života su apel na pomoć koji često niko iz okruženja, pa ni roditelji ne umiju da prepoznaju jer se takve stvari smatraju produktom loših trenutnih osjećanja”, kazao je Jugović.
Stručnjaci naglašavaju da samoubistvo nije samo lični akt, već i opomena društvu, jer smo prestali slušati jedni druge pa depresivne osobe najčešće nemaju kome da se požale i ispričaju svoje problem a osobi koja se nalazi u u suicidnoj krizi je najvažnije da svoj problem podjeli sa nekim. Takođe, savjetuje se svima koji primjete i saznaju za slučajeve u kojima se najavljuje suicid da to jave nadležnim ili upute osobu da zatraži pomoć.
U BiH prošle godine 466 samoubistava!
Prema policijskim informacijama, u 2013. godini u Bosni i Hercegovini registrovano je 466 samoubistava.
U FBiH registrovano je 239, što je za 56 samoubistava više nego u 2012. U 101 slučaju su bili muškarci, a u 40 slučajeva žene.
Dok je u FBiH zabilježen porast, u istom periodu u RS-u je evidentirano 227 samoubistava, što je za šest slučajeva manje nego 2012. U RS-u je ruku na sebe podiglo 169 muškaraca i 58 žena, od toga najviše osoba starijih od 50 godina – 168.
Istraživanja pokazuju da na svako izvršeno samoubistvo dođe najmanje 20 pokušaja. Mnogi od tih pokušaja se ne evidentiraju jer počinilac ne zadobije teške povrede.
eTrafika.net – Ognjen Tešić