Pored privrede koja gotovo i da ne postoji, stanovništva koje se iseljava i najavljenog rudnika litijuma, građani Lopara već godinama imaju problem sa čestim nestancima struje. Ova opština se već svrstava pod izuzeto nerazvijene u Republici Srpskoj a problemi sa elektromrežom uništavaju svaku šansu da se taj status promijeni.
Tekst i fotografije: Aleksandra Đukić
Stare i dotrajale, drvene bandere, razbacane po brdima i dolinama, česta su slika na obroncima planine Majevice. Mnoge od njih su nagnute i ispucale, a žice na njima često previše zategnute ili opuštene. Kada ih pogledate, jasno vam je zašto građani ostaju bez struje čim zaduva malo jači vjetar ili padne obilnija kiša.
„Nestane struje, nemaš gdje da dopuniš bateriju na telefonu, veliki su problemi jer nam vrlo često nestane i mreže. Prije je bila bolja struja jer su vjerovatno ti stubovi bili u boljem stanju pa nisu padali. Ovakva situacija je u posljednjih desetak godina, a svake godine svjedočimo sve težoj i goroj situaciji na terenu”, kaže Mihajlo Ivanović iz Lopara.
U tim trenucima cijela sela utihnu. Kuće ostaju u mraku, samo se ponegdje vidi svjetlost svijeće ili lampe. Stari, šumski putevi postaju još mračniji i tiši. Ljudi se okupljaju u kućama, slušaju vjetar kako prolazi kroz krošnje i čekaju da se svjetla ponovo upale.
Snijeg je pao na samom početku ove godine i ostavio skoro sva majevička sela u mraku, neke čak i po sedam dana.
„Devedeset odsto ljudi ima i problem sa grijanjem jer većina ima centralna grijanja. Pored toga, ljudi imaju bunare koji crpe vodu na struju, vi znate da su to veliki problemi. Nemaš struje, grijanja i vode. I kad nemaš pet-deset dana, problem je. Valja biti u kući po zimi. Aparati se češće kvare zbog tih čestih nestanaka struje, to sve trpi aparat, kao i čovjek, sve je to stres. Po tim selima su mahom stariji ljudi kojima treba, maltene, svakodnevno pomoć ljekara ”, pojašnjava Mihajlo.
Praznici u mraku
Posebno teško bilo je tokom praznika, kada su studenti i radnici došli da ih provedu sa porodicama. Umjesto toplih domova i svjetla, dočekao ih je mrak i hladnoća. Novogodišnje lampice im nisu bile potrebne jer su majevičke domove ukrašavale svijeće. Ankica Vidović je studentkinja medicine u Novom Sadu, čije je selo Jablanica i ove godine ostalo u tami.
„Prošle godine nismo imali struju oko pet dana, a okolna sela čak deset. Međutim, nama kad god padne prvi snijeg ili eventualno kiša sa nekim jačim vjetrom, mi nemamo struju. Neki ljudi su prošle godine čak izgubili i zalihe hrane koje su imali u zamrzivačima i frižiderima, nisu mogli da ih sačuvaju. Ove godine je stanje malo bolje. Nešto se mora uraditi zbog ljudi koji nemaju ni signala za telefon, pored toga što nemaju struju. U slučaju da je ljudima potrebna medicinska pomoć, tada ne bismo mogli da pozovemo ni hitnu pomoć”, priča nam Ankica.
Majevičani su rasuti širom svijeta, a mnogi od njih praznike provode u rodnom kraju. To svakako godi lokalnoj privredi, ali i građanima čija opština oživi tokom praznika.
Međutim, kako tvrdi načelnik Lopara Rado Savić, od prošle godine se smanjuje broj dolazaka za božićne praznike. On to vezuje za probleme sa strujom.
„Danas djeca na Majevici kad vide snijeg, više se ne raduju nego strahuju jer znaju i oni, refleksno, da neće biti struje. Velika je šteta za opštinu zbog ovih problema, a mislim da je sad pravo vrijeme da se vidi ko će odobriti da se uradi investicija na području opštine Lopare i da se stabilizuje snabdijevanje električnom energijom. Privreda je davno nestala, još da ljudi odu, pa šta onda? Je li to nekome cilj?”, pita načelnik.
U kućama su tokom praznika i ove godine neizostavne bile svijeće, a veći broj mještana je nabavio i agregate, potaknuti iskustvima od ranijih godina. Sve to je uticalo da božićne trpeze budu skromnije nego inače jer su mnogi odustali od spremanja hrane.
Borba za najosnovnije
Savić dodaje da je Opština slala dopise i zahtjeve Elektro-Bijeljini, te podsjeća na prošlogodišnje proteste ispred ovog preduzeća.
Mještani majevičkih sela okupili su se jer nisu imali struju po 15 dana. Predstavnica neformalne grupe građana Đuka Mitrović, kaže da protest nije bio politički iako je tako okarakterisan u pojedinim medijima.
„Imali smo sastanak sa predstavnicima Elektro-Bijeljina 13. januara prošle godine, na kojem nam je obećan ‘med i mlijeko’. Samo što nam nisu rekli ‘sve ćete da dobijete’, tako je to i medijski predstavljeno, ali mi nismo dobili ništa. Oni su rekli da će odmah u aprilu mjesecu, čim vremenski uslovi dozvole, da krenu u popravke i rekonstrukciju elektromreže. Na moju konstataciju da ništa nije rađeno od poslije rata, oni su objavili u saopštenju za javnost da su na ovom prostoru uložili pet miliona KM. Kako? Ako nijedno selo, nijedna mjesna zajednica nisu završene kada je u pitanju saniranje elektromreže. Sad su isto tako medije obavijestili da su uložili milion KM”, pojašnjava Đuka Mitrović.
Đuka Mitrović i Rado Savić kažu da nemaju uvid u to šta je Elektro-Bijeljina uradila od januara prošle godine do danas. Načelnik Lopara kaže da su početkom novembra poslali upit, ali nisu na njega dobili odgovor, kao ni redakcija eTrafike prije mjesec dana. Jedine informacije pronašli smo na njihovoj Fejsbuk stranici, gdje direktor Elektro-Bijeljine Bojan Savić govori da posjećuje opštinu Lopare i da su radovi na rekonstrukciji mreže u toku.
„Tražimo zamjenu velikog broja stubova, žica, samonosivih kablova, raskresavanje rasjeke. Da se to uradi kvalitetno jer veliki problem nastane kad napada snijeg na drveće, kad pada na žice i dovodi do prekida. Brojni su drugi problemi vezani za niskonaponsku mrežu i generalno za distributivnu mrežu. Nije samo u Loparama ovaj problem izražen, ali nas taj problem tišti. Vidimo da su, u većini ovakvih lokalnih zajednica, perifernih, rubnih, elementi sistema digli ruke od nas”, navodi Rado Savić.
Bolja struja bila tokom rata
Mještani Lopara kažu da su bolju struju imali u prošlom vijeku, čak i tokom rata.
„Navikavamo se bez struje kao u ratnim danima, ali šta ćemo, moramo živjeti. Teško mi je kao čovjeku da ovo podnesem, svi u velikim gradovima ili u većim naseljima imaju struju, a mi okolo tamo kao sirotinja nemamo struju, vodu, telefonski signal. Teško je. Plaćamo mrežarinu, plaćamo struju, šta u stvari plaćamo?”, pita se Mihajlo Ivanović.
Đuka Mitrović kaže da su je i tokom ljeta zvali brojni mještani da je obavještavaju o problemima sa čestim nestancima struje. Zovu je i starije osobe, kada imaju signala. Tvrde da ne dobijaju odgovore kada se obrate korisničkoj službi Elektrodistribucije.
Zbog toga je i ona ispred neformalne grupe građana slala dopise na koje odgovore nikad nije dobila.
„Oni su neka ‘sila’ koja smatra da ne treba da nas obavijesti o bilo čemu, ali zato nas obavijeste kad je poskupljenje struje i mrežarine. Tad nas fino obavijeste, samo ne znam koje mreže i za šta mi to izdvajamo sredstva kad ništa nije urađeno. To je žalosno. Da li su oni svjesni šta rade? Oni poskupljuju mrežarinu, a kod nas kolaps, gdje kablovi leže na zemlji, gdje se ne vidi od drveća gdje idu žice, oni poskupljavaju mrežarinu na 20 KM. Šta oni žele da urade time? Da li žele da se svi mi iselimo odavde?”, pita se Đuka Mitrović.
Ona naglašava da problemi sa strujom imaju mnogo ozbiljnije posljedice nego što se to čini na prvi pogled.
„Odlazi omladina, odlaze djeca, njima je nepojmivo da nemaju struju. Ovdje nema ni privrede. Zamiru sela, zamire kraj. Ko može da uloži u Opštinu Lopare ako nema struje 15 dana uzastopno, ko želi tu da uloži? Nema šanse. Niko tu neće uložiti ništa”, zaključuje.
U Loparama se svjetlo ne gasi samo kad nestane struje. Gasi se polako, tiho, svaki put kada građani spakuju kofere i odu. Stari, dotrajali i nagnuti stubovi kao da najavljuju kraj, a mrak koji pada u kuće ne donosi samo tamu, već i osjećaj zaborava. Odlaze tražeći svjetlo, sigurnost i normalan život. A kad oni odu, ne gasi se samo sijalica – gasi se smijeh, gasi se život, gasi se nada.
