Snimak od dvije sekunde je jedini dokaz o preživljenom napadu koji ima novinarka Sanja Vasković iz Istočnog Sarajeva. Dvije sekunde je trebalo napadaču da nasrne na nju i otme joj telefon, nakon čega je pobjegla i pozvala policiju. Ipak, te dvije sekunde su više nego dovoljne da se napadač identifikuje i da nas, posmatrače sa bjezbjedne udaljenosti, pošteno zaboli želudac.
Piše: Vanja Stokić; Foto: Melani Isović
Ma koliko napadi bili traumatični za novinare, posebna vrsta mučenja je ono što slijedi nakon njih. Kada osoba ode u policiju ili tužilaštvo i ne dobije zaštitu niti razumijevanje. Čast izuzecima, koji su jako rijetki.
Duže od deset godina je nekadašnji Klub novinara Banjaluka pokušavao da poslanike Narodne skupštine Republike Srpske ubijedi da se napad na novinare tretira kao napad na službena lica, ne bi li se napadi na njih ozbiljnije shvatali, brže procesuirali i strože kažnjavali. To se nije desilo.
Prije više od dvije godine, Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) je zajedno sa Delegacijom EU napravila mrežu kontakt tačaka za sigurnost novinara širom Bosne i Hercegovine. Više od trideset tužilaca i policijskih službenika proglašeno je adresom za napadnute novinare, a njihova imena, brojevi telefona i imejl adrese javno su navedeni na stranici pravosudnih institucija.
Međutim, teško je pronaći novinara u Bosni i Hercegovini koji zna zašto i u kom trenutku treba da se obrati na ove adrese.
„Ako sam dobro shvatila, mi njih ne možemo nazvati kad smo napadnuti nego nam oni služe za neke savjete i da nas povezuju, da daju neke kontakte. A možda mi to možemo i preko interneta saznati, od nekih drugih osoba, tako da bi se možda trebalo jasno definisati šta je njihova uloga. Jesu li oni naš oslanac, podrška ili su samo servis za informacije, da nas proslijede negdje nekome? Zaista je dobro pitanje šta je tačno njihova uloga u saradnji s nama. Da li samo da znaju da mi postojimo, da nas negdje evidentiraju? Bojim se da ono što čujemo u teoriji, na osnovu mog iskustva, u praksi se tako ne dešava”, govori nam novinarka Sanja Vasković, 15 minuta nakon sastanka sa tužiocem koji je kontakt tačka u njenom gradu.
Dok je razgovarala s nama, bila je vidno uznemirena. Nekoliko dana ranije, napadnuta je na ulici dok je radila svoj posao, u interesu javnosti. Napadač je prekršajno kažnjen.
„Ispalo je na kraju da nas zakon ne štiti dovoljno. Mislim da, kada ima dovoljno volje, da se može uraditi nešto da se napadi na novinare procesiraju i da budu adekvatno kažnjeni. Ja sam samo izgleda na papiru novinarka i percepira se kao da nisam uopšte radila svoj posao. Nisam ja išla ni u svoje lično ime, nego sam išla zato što mi je to posao i zato što imam pravo da pitam kad je pitanje od javnog interesa. Policija je izjavila da nisu znali da sam novinarka, a znali su”, govori ona.
Sanju Vasković napao je Ljubo Sladoje, otac direktora kompanije „Uniotec”, koja u Istočnom Sarajevu trenutno gradi bazen. Sladoju je iziritiralo novinarkino pitanje ko je naredio sječu drveća na gradilištu. Ona je i ranije izvještavala o ovoj kompaniji, koja u Istočnom Sarajevu dobija značajne sume iz budžeta.
Prekršajni nalog za fizički udarac
Na drugom kraju Republike Srpske, novinarka koja je anonimno pristala da govori s nama, za postojanje kontakt tačaka u tužilaštvima i policiji saznaje upravo od nas. I ona je nedavno fizički napadnuta na terenu a njen kolega je tom prilikom zadobio tjelesne povrede.
„Kolega je fizički povrijeđen, ja sem se uplašila i uznemirila. Odmah smo otišli u policiju da prijavimo. Nakon uzimanja izjave od nas, pronašli su napadača i prekršajno su ga kaznili. Kolega nije htio da ga krivično tereti, da se povlači po sudovima. Niko nam nije rekao da postoje kontakt tačke, to sad čujem od vas. Nas su u policiji tretirali kao i bilo kog drugog građanina, nismo imali poseban tretman zato što smo novinari”, pojašnjava nam ona.
Kazne zatvora u Hrvatskoj
Istovremeno, u susjednoj Hrvatskoj je stanje na terenu drugačije. Sredinom 2025. godine, ekipa Nove televizije je na javnoj površini snimala priču o devastaciji rijeke Une u Hrvatskoj. To je naljutilo bračni par Zdenka i Nihadu Matešić koji živi u blizini, a koji je prisvojio i betonirao dio obale. Nakon što su verbalno i fizički napali tv ekipu, Nihada je ošamarila novinarku Danku Derifaj.
Bračni par je nakon napada priveden i određen im je pritvor od 30 dana. Kaucija za njihovo puštanje bila je 15.000 evra po osobi. Utvrđeno je da ovaj bračni par živi u Bosni i Hercegovini, a da je Nihada Matešić zaposlena u Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Unsko-sanskog kantona. Nakon napada je suspendovana.
Od 1. januara 2020. godine, napadi na novinare u Hrvatskoj se posebno kvalifikuju, kao krivično djelo prisile prema osobi koja obavlja posao od javnog interesa ili je u javnoj službi. Prva presuda po ovom zakonu uslijedila je krajem 2022. godine, kada je Ivan Lovrinčević iz Splita osuđen na šest mjeseci zatvora, uslovno godinu dana, jer je u aprilu 2020. godine, pred crkvom u Splitu vrijeđao novinare i pokazivao im srednji prst. Zatim se automobilom zaustavio ispred novinara, pokušavajuću da ih spriječi u snimanju mise koja se održavala tokom pandemije, uprkos zabranama. Tom prilikom je rukom udario kameru kojom je snimala snimateljka televizije N1 Ivana Sivro.
Kontakt tačke tek treba da zažive
Iz Delegacije EU kažu da je uspostavljanje sistema kontakt tačaka u BiH još uvijek u ranoj fazi i da tek treba da donese konkretnije rezultate.
„Sistem je novina kako za policijske i za pravosudne institucije, tako i za novinare, te je potrebno vrijeme da se stekne povjerenje. Međutim, već sada možemo reći da postoje pozitivni pomaci u određenim oblastima. Neki od primjera su slučajevi u kojima su novinari oštećena strana, a temeljem preporuke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, isti se sada tretiraju kao prioritetni i posebno su označeni u Sistemu za upravljanje predmetima (CMS) i Sistemu za upravljanje predmetima tužilaštava (TCMS), radi lakšeg pretraživanja. Po prvi puta, zemlja ima zvaničnu nacionalnu pravosudnu bazu podataka o broju predmeta i njihovom statusu u kojima su novinari žrtve. Baza je dostupna na web stranici VSTV-a i za sada se odnosi na predmete koji su u sudsko-tužilačkoj fazi”, navode oni.
Ono što nedostaje jeste baza podataka policijskih agencija ili predmeta koji su okončani izdavanjem prekršajnog naloga.
OSCE i Delegacija EU podsjećaju da su organizovane obuke za kontakt tačke, kako bi se tužioci i policijski službenici upoznali sa novinarskim poslom, kao i direktni susreti novinara u kontakt tačkama širom BiH.
„Neophodno je značajnije angažovanje institucija na državnom nivou, koje bi trebalo da preuzmu koordinaciju i upravljanje mehanizmom od EU-a i OSCE-a. U konačnici, zaštita prava novinara i slobode medija je zadaća domaćih institucija”, podsjećaju iz Delegacije EU.
Tvrde da od novinarske zajednice dobijaju pozitivne reakcije na saradnju sa kontakt tačkama.
„Kada je u pitanju odgovor specifičnih kontaktnih tačaka, bilo je niz primjera gdje su kontaktne tačke demonstrirale proaktivan i kooperativan pristup, te drugih primjera gdje je izražena zabrinutost u vezi sa odgovorom na individualne slučajeve”, navode oni.
Delegacija EU i OSCE podsjećaju da je na stranici pravosuđa objavljen i dokument sa opisom zadataka za kontakt tačke, koji je obavezujući. Dokument za kontakt tačke u policiji je u fazi izrade.
„Općenito, napade i prijetnje treba prijaviti najbližoj policijskoj stanici u skladu s postojećim zakonskim procedurama, dok bi se kontakt tačka, po saznanju, trebalo angažovati u predmetu u najvećoj mogućoj mjeri (osim, naravno, ako joj je predmet direktno dodijeljen). Obavještavanje kontakt tačke nakon prijavljivanja incidenta policiji može olakšati ranije angažovanje. Kontakt tačka, između ostalog, služi kao spona između žrtve i postupajućeg tužioca/policijskog inspektora i dužna je obavijestiti oštećenu stranu o statusu istrage/predmeta”, kažu u Delegaciji EU.
Kako navode iz OSCE-a, mreža kontakt tačaka je pomogla da se ojača institucionalna koordinacija i komunikacija u slučajevima napada na novinare.
„Time je poboljšana razmjena informacija, unaprijeđena vidljivost takvih slučajeva unutar ključnih institucija i povećan nivo svijesti o specifičnoj ranjivosti novinara. Osiguravanje da novinari mogu da rade bez straha je više od zakonske obaveze”, navodi OSCE.
Iz ove organizacije pozdravljaju usvajanje smjernica za glavne tužioce od strane VSTV-a. Prilikom uspostavljanja i rada mreže, najveće ograničenje je nedostatak zakonskih propisa o zaštiti novinara i u krivičnom i u prekršajnom zakonodavstvu. Tu je i složena administrativna struktura BiH, koja otežava čak i prikupljanje podataka o napadima na novinare, posebno podataka koji dolaze iz policijskih agencija. Sve to može da ograniči efikasnost ove mreže.
„Pored toga, novinari nemaju povjerenja u institucije”, govore iz OSCE-a.
Kontakt tačke su imenovala nadležna tužilaštva i policijske agencije, bez učešća Delegacije EU i OSCE-a.
„Jedan od njihovih zadataka je koordinacija i komunikacija u vezi sa incidentima protiv novinara unutar njihovih institucija, kao i između tužilaštava, policijskih agencija, novinarskih udruženja, medijskih kuća, Misije i drugih relevantnih institucija. Novinari treba da prijave napade policiji i tužilaštvima, a mogu se obratiti i kontakt tačkama za savjet i smjernice ili za informacije u vezi sa njihovim predmetom. Iako kontakt tačke ne preuzimaju nužno predmete u vezi sa novinarima, osim ako nisu u ulozi dežurnog tužioca ili dežurnog policijskog službenika, oni mogu pružiti informacije i smjernice novinarima o njihovim slučajevima. Pored toga, oni mogu pružiti dodatnu podršku dežurnim tužiocima ili dežurnim policijskim službenicima”, navode iz Misije OSCE.
Ovaj sadržaj je proizveden uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključiva odgovornost portala eTrafika i ne odražava nužno stavove Evropske unije.
