Nakon višemjesečnog čekanja i protesta volontera ispred zgrade Vlade u Brčkom, juče je konačno objavljen spisak sa visinama naknada koje su određene za njihov rad tokom majskih i avgustovskih poplava. Ipak, spisak je izazvao veliko razočarenje i bijes kod Brčaka jer su iznosi značajno smanjeni, a velikom broju volontera je uračunato mnogo manje radnih dana.
Iako je Vlada Distrikta obećavala dnevnice od 50 KM, posljednja odluka je da one iznose 30 KM. Iako su se volonteri svaki dan prijavljivali i vođena je evidencija o njihovim dolascima i odlascima, na konačnom spisku su radni dani u velikoj mjeri umanjeni, dok nekih imena čak i nema! Da apsurd bude još veći, osobe koje su popisivane u istoj smjeni, kod iste osobe i na istim poslovima imaju različit broj radnih dana, dok se na spisku pojavljuju i imena ljudi koji nisu uopše volontirali, već su samo ostavili svoje podatke na prijavnici.
Brčak Mirza Bravić kaže da je 20ak dana svojim kombijem razvozio hranu, ljude i opremu, ali da mu je uračunato samo osam.
„Na spisku se navodi samo osam dana, i to počevši od 15. maja kada ja uopšte nisam bio u BiH, već u Hrvatskoj. Pomagao sam od 16. maja pa do 05. ili 06. juna, nisam siguran, a to je mnogo više nego što su oni napisali. Prevozio sam ljude koji su išli puniti vreće, alat, vreće za pijesak, razvozio sam hranu po skladištima i mjesnim zajednicama, išao za Bijeljinu po humanitarnu pomoć… Obećali su dnevnice od 50 KM, a sad su 30 KM. Nije mi do para, već je problem što su nezahvalni. Ja se nisam pojavljivao zbog novca, došao sam da pomognem, ali pošto su ispali nekorektni… Niko nam čak ni ‘hvala’ nije rekao“, kaže Bravić najavljujući tužbu.
Kako navodi, tokom poplava je radio i do kasnih noćnih sati, a pošto je koristio svoj kombi, imao je troškova i tada, ali i kasnije.
„Prva dva dana sam vozio na svoje gorivo, imao sam oko 70 KM u rezervoaru. Kada sam to potrošio oni su ga finansirali. Poslije toga sam imao dosta popravki na kombiju, taj novac koji planiraju da mi isplate ne može pokriti ni troškove kod majstora. Svaki dan sam se prijavljivao i odjavljivao, naglašavali su da to moramo raditi. Crveni krst je kriv za sve, oni su vodili evidenciju i Vlada na osnovu toga isplaćuje dnevnice“, govori nam on, te dodaje da ovakvih slučajeva ima mnogo. Mladić koji je vozio zajedno sa njim proveo je više od mjesec dana volontirajući, dok je na spisku navedeno samo 15 dana. Takođe, na spisku je prepoznao i imena ljudi koji nisu volontirali, već su samo došli da se prijave i otišli kući.
Prvih dana majskih poplava Vlada Distrikta naredila je angažovanje određenog broja nezaposlenih Brčaka, sa spiska Zavoda za zapošljavanje. Jedan od njih, Igor Lukić, bio je angažovan tri dana na branjenju nasipa u Vučilovcu i Krepšiću, najugroženijim dijelovima Brčkog. Ipak, dobio je dnevnicu samo za jedan dan, i to manju nego što je obećano.
„Radio sam 16., 17. i 18. maj, a naveden je samo 17. maj. Radio sam na punjenju vreća sa pijeskom, jedan od najtežih poslova, i to na najugroženijem dijelu Brčkog, naseljima Vučilovac i Krepšić. Upisivali su nas svako jutro, negdje oko 7 sati smo dolazili. Bilježili su ime i prezime, vrijeme dolaska i broj telefona. Upisivali su nas i kad smo odlazili, da bi znali da nismo ostali na terenu. Tada su nam obećane dnevnice od 50 KM jer smo nezaposleni, a volonteri nisu trebali ništa dobiti. Kasnije je rečeno da će se i volonterima plaćati“, kaže nam Lukić, i navodi da je na spisku bilo 553 imena, ali kada se pročulo da će i volonteri dobijati dnevnice, odjednom se on proširio skoro pa duplo.
„Kasnije ih je bilo skoro 900. Sada je usvojen spisak od 553 ljudi, a juče kada je objavljen mnogi ljudi su razočarani, smanjene su dnevnice i ukinuti dani rada. Ima slučajeva da su ljudi na spisku a da nisu radili. Recimo, ovdje ima jedna omladinska organizacija koja je imala tada strane volontere u Brčkom. Oni su se prijavili za rad, ali ih nisu smjeli slati na teren jer su se plašili za njih pošto su strani državljani. Na spiskovima se nalaze i njihova imena, a znam da su samo ostavili svoje podatke za slučaj da zatrebaju“, govori nam on.
Lukićev prijatelj Boris Tankić dva dana je volontirao na branjenju nasipa. Kaže da je došao dobrovoljno, na poziv svog prijatelja. Nije to radio zbog novca, niti ga očekivao, ali se prilično razočarao kada je vidio da njegovog imena uopšte nema na spisku.
„Nije mi do para, ali mi niko nije ni zahvalio, a radio sam 16 sati na terenu. Bio sam na nasipu u Vučilovcu i Krepšiću. Radio sam zajedno sa bratom, njega ima na spisku, a mene nema. Njemu je upisana dnevnica, dok meni nije, a imena su nam na evidentiranom spisku bila jedno do drugog. Brat je radio tri dana, a upisan mu je samo jedan, ali on nije usamljen slučaj, mnogo ljudi se žali da im je umanjen broj dana koji su radili“, kaže nam Tankić.
Damir Smajlović angažovan je preko Zavoda za zapošljavanje, ali je njegov slučaj svijetla tačka u svemu ovome. Kada smo ga pozvali da nam objasni šta desilo, sav srećan nam je ispričao da će biti plaćen za svoj rad, iako na spisku nedostaje 20ak radnih dana. Dnevnica jeste skoro pa duplo manja, ali mu je laknulo kada je saznao da za njegovu vrstu rada postoji više spiskova.
„Radio sam na poslovima dezinfekcije, koju je organizovalo Zdravstvo, i imam 90 radnih dana. Ispostavilo se da su ovo samo prvi spiskovi, koji obuhvataju maj i jun, a moje ime se nalazi na još tri spiska nakon tog perioda. Što se dnevnice tiče, javno je rečeno, na televiziji da će svi imati dnevnice 50 KM, a sada su one 30 KM. Čak se govorilo da će ljudi koji su angažovanu na izvlačenju leševa životinja imati 100 KM dnevno, ali to ne mogu garantovati“, kaže Smajlović za eTrafiku.
U vezi postojanja nekoliko spiskova sa imenima osoba angažovanih duži vremenski period pokušali smo kontaktirati šeficu Odjela za zdravstvo Anđu Nikolić, ali nam je oko podne rečeno da je ona na sastanku van kancelarije, te da se danas više neće vraćati. Utješno je to što za Smajlovića i volontere koji su radili duži period postoje i drugi spiskovi, pa će im rad biti u potpunosti plaćen, ali šta sa onima koji su u maju i junu radili desetak dana, a upisan im je samo jedan ili dva?
Volonter koji nije želio da mu pominjemo ime radio je ukupno 21 dan, dok na spisku pored njegovog imena stoji samo 7. Tokom razgovora sa nama sve vrijeme je napominjao da mu nije stalo do tog novca i da je išao isključivo kako bi pomogao ljudima.
„Svi smo išli dobrovoljno, a ne za pare, što se mene tiče nisu mi morali ništa uplatiti. Svi volonteri su došli dobrovoljno. Došao sam kao savjesni građanin, da pomognem narodu i ponovo bih to uradio. To što smo mi uradili vjerovatno više vrijedi nego što je vlada uradila, jer je nesposobna u vezi svega. Mislim da Crveni krst nema veze sa ovim, ovo ne plaćaju oni već Vlada“, kaže ovaj Brčak koji je bio angažovan na branjenju nasipa.
Peja Mendeš, šef Odjela za stručne i administrativne poslove, koji je objavilo sporni spisak, kaže da su oni bili samo servis za klasifikaciju i računanje naknada, te da su spiskove dobili od nadležnih institucija.
„Svaka nadležna institucija odjela dostavila je spisak, mi smo bili samo servis da sve to klasifikujemo i izračunamo naknade. Odluku o visini dnevnice donijela je Vlada. Nije bilo javnog konkursa i nije nikad donesena odluka da će dnevnica biti 50 KM, to šta se govorilo je druga stvar. To je pomoć, nije plaćanje dnevnice. U cijeloj BiH i okruženju niko nije davao nadoknadu za volontere, mi smo jedini. Jednostavno smo htjeli pomoći volonterima jer su radili u teškim uslovima“, kaže nam Mendeš, te dodaje da su spiskove dobijali od Zavoda za zapošljavanje, Crvenog krsta, Odjela za zdravstvo, Odjela za javnu sigurnost, Odjela za javne poslove, te predstavnika mjesnih zajednica.
„Više puta smo se obraćali onima koji su nam dostavljali spiskove i oni su potvrdili da je to to. Mnogo je ljudi koji su radili, a nisu evidentirani i ne traže ništa. Sve što je u elementarnoj nepogodi teško je sada dokazati i potvrditi. Ko god hoće neka traži svoja prava, ali je pitanje kako će to dokazati“, govori on.
Kada smo ga pitali zašto je spisak pušten tek juče, samo dan pred isplatu naknade, bez roka za žalbe, Mendeš nam je rekao da se žalba može postići samo na rješenje, čega ovdje nema.
„Da neko ima rješenje u kome piše da je on dužan postaviti određeni broj vreća sa pijeskom za određeni novac, onda se može žaliti. U cijelom tom procesu niko nije mogao voditi tačnu evidenciju ko je tačno dolazio i radio. Mi nismo mogli nakon nekoliko mjeseci provjeravati spiskove. Oni koji su potvrdili spiskove su napisali da su tu ljudi toliko i toliko radili“, kaže on na kraju našeg razgovora.
Direktor Zavoda za zapošljavanje Mladenko Nenadić rekao nam je da oni ništa nisu imali sa evidencijom rada, jer je njihov rad prestao dostavljanjem spiska osoba koja trebaju biti angažovana.
„Mi smo na zahtjev vladinog koordinatora koji je rukovodio tim operacijama slali ljude sa Biroa. Zvali su nas da pošaljemo 100 ljudi, mi ih pošaljemo i tu se naš angažman završava, dalje je u njihovim rukama. Drugi zahtjev je bio 10 ljudi za dezifenkciju. Bilo je nekoliko puta takvih zahtjeva, mi proslijedimo spisak i to je to. Mi nismo imali ništa sa njihovim evidentiranjem koliko su puta išli na teren i koliko su radili“, kaže nam Nenadić, upućujući na šefa Vladinog odjela za javnu sigurnost Uroša Vojnovića, sa kojim je kontaktirao u vezi toga.
Vojnovića smo danas pokušavali dobiti nekoliko puta tokom četiri sata, ali ga nijednom nismo zatekli u kancelariji, a službenica koja se javljala na telefon nije smjela da nam proslijedi njegov broj telefona.
Sekretar Crvenog krsta Denis Šehanović je na ovu temu bio kratak i jasan. Evidencije su vodili isključivo za svoje potrebe, kada se nije znalo da će volonteri biti plaćeni, a Vladi Brčkog su ih ustupili zato što nisu postojali drugi.
„Tokom poplave Crveni krst je vodio evidenciju isključivo za svoje potrebe, nipošto za plaćanje. Vlada nije imala nikakvih evidencija, pa smo im mi ustupili spiskove koje smo mi imali. Ti spiskovi nisu vođeni zbog plaćanja i nisu vođeni ažurno. Ponudili smo ih, da se iskoriste koliko mogu. Vodili smo ih zbog sebe, kako bismo znali gdje su nam ljudi išli i zbog hrane koja im se dostavljala“, kaže on, dodajući da su se ljudi uglavnom upisivali na običan papir, a da se tada znalo za šta će se spiskovi koristiti, svemu bi se drugačije pristupilo.
„Na kraju krajeva, ljudi su dolazili svojevoljno, neki su se javljali više puta, neki su odlazili kući odmah nakon evidentiranja. Niti smo mi bili zaduženi za te evidencije niti smo ih vodili za te svrhe“, naglašava Šehanović.
Bilo kako bilo, Brčaci su bijesni zbog situacije koja je nastala. Niko od volontera nije dolazio zbog dnevnica, niti se tada znalo da će se dijeliti bilo kakav novac, ali sada kada se to radi, mnogi od njih su razočarani jer su manje vrednovani od svojih kolega. Dio ekipe eTrafike bio je tokom poplava u Brčkom, upravo u Omladinskom centru koji je bio mjesto dešavanja svega ovoga. Naš angažman odvijao se na dijelu za garderobu, gdje je rad bio podijeljen u dvije smjene. Znalo se tačno ko kada dolazi, a kada odlazi, te koji su njegovi zadaci. Djevojke koje su vodile smjene su svaki put popisivale volonterke i predavale spisak. Šta se sa njim desilo? Ko je to odlučio da se poigra sa imenima volontera pa neke potpuno izbaci, a nekima značajno umanji rad? I kako je moguće da se nekoliko volontera zajedno evidentira, ali na konačnom spisku piše da je jedan radio jedan dan, drugi osam, a treći 16? Na ova pitanja danas nam niko nije mogao dati odgovore, nadamo se da ćemo sutra imati više sreće.
eTrafika.net – Vanja Stokić