Indeksi – grupa koja se ne zaboravlja

Davne 1962. godine osnovana je grupa “Indeksi” u Sarajevu, a tokom karijere koja je trajala četiri decenije objavili su dva studijska albuma, 27 singl ploča i 12 kompilacija. Poslije duge i bogate karijere sastav je prestao da radi 2001. godine kada je pjevač grupe Davorin Popović preminuo.

Naslovna fotografija – Indeksi 1962. godine (prva postava)

Indeksi su bili jedna od najdugovječnijih jugoslovenskih pop-rok grupa, osnovali su je 1962. godine ritam gitarista Ismet Arnautalić i bas gitarista Šefko Aškamija, tadašnji sarajevski studenti, pa otud  i ime „Indeksi“. Pored njih prvu postavu Indeksa činili su i solo gitarista Slobodan Misaljević, klavijaturista  Đorđe Uzelac i bubnjar Nedim Hadžihasanović, to je bilo vrijeme kada su se redovno održavale igranke u Slozi, svirali su obrade tada popularnih „Šedouza“, uglavnom  instrumentale, ali je povremeno sa njima nastupao i pjevač Alija Hafizović. Međutim, vremenom  postava se mijanjala, ali stalni član i zaštitni znak Indeksa bio je pjevač Davorin Popović Pimpek. Godine 1963. na mjesto bubnjara dolazi Đorđe Kisić, a Nedim Hadžihasanović napušta grupu. Naredne godine Indeksima se pridružio tada perspektivan košarkaš Davorin Popović, čijim dolaskom Indeksi postaju  sve više VIS – Vokalno instrumentalni sastav. Davorin je uporedo razvijao obje karijere, sve dok nije definitvno odlučio da gradi samo muzičku karijeru. Godine 1964. učestvovali su na prvoj Gitarijadi u Beogradu i osvojili drugo mjesto, kao nagradu dobili su mogućnost da snime singl na kome su četiri instrumentalne teme.

Kada ih je dio članova napustio zbog drugih obaveza, nastavili su u postavi koju su činili gitarista Slobodan Kovačević Bodo, ritam gitarista Ismet Arnautalić, basista Fadil Redžić, pjevač Davorin Popović i bubnjar Đorđe Kisić.

Indeksi 1966. godine

Redovno su svirali igranke u klubu „Fis“, izvodili su strane hitove, ali i svoje kompozicije koje su radili Fadil Redžić i Bodo Kovačević. U to vrijeme izvođenje instrumentalne muzike je bilo politički najprihvatljivije, dok izvođenje pjesama na engleskom jeziku nije bilo poželjno. Radio Sarajevo je zabranilo izvođenje pjesama na engleskom jeziku, zbog čega su mnogi izvođači u Sarajevu počeli sami komponovati muziku, između ostalih tu su bili i Indeksi.  Prvi veliki hit Indeksa, bila je pjesma Bode Kovačevića  „Oko maliih stvari svađamo se mi“, koju su izveli 1967. godine na prvom sarajevskom festivalu „Vaš šlager sezone“. Smatra se da je presudan uticaj na stvaranje autorskog izraza na Sarajevskoj pop – rock sceni imao Esad Arnautalić, postoji anegdota da je on zaključao u sobu Bodu Kovačevića, i nije htio da ga pusti sve dok nije napisao pjesmu. Tako je nastala jedna od prvih autorskih pjesama na ovim prostorima „Pružam ruke“, koju su izveli na takmičenju za „Pjesmu Evrovizije“ 1967. godine. Uz pjesme „Zašto je prazan čitav svijet“, „Naše doba“ i „Jednom smo se svađali “ kompletiran je njihov drugi singl. Iste godine, Indeksima se pridružuje orguljaš i kompozitor Kornelije Kovač, i tada su se malo više orijentisali na sopstveni materijal. Najveći doprinos grupi dao je učešćem na Opatijskom festivalu, gdje su izveli dvije kompozicije.

U proljeće 1968. godine bubnjar Đorđe Kisić napušta Indekse, a na njegovo mjesto dolazi Miroslav Šaranović. Na Opatijskom festivalu ’68. Indeksi su s kompozicijom Petka Kantardžijeva „Jutro će promijeniti sve“ osvojili treću nagradu, a izveli su i Kornelijevu „Ako jednom budeš sama“. Te jeseni Kornelije Kovač je prešao u Beograd i osnovao Korni grupu. U postavu ulazi novi klavijaturista, Đorđe Novković. Njihov rad se narednih godina bazirao na festivalskim nastupima, gdje su imali solidne uspjehe.

Već 1969. godine, slijedi zlatno razdoblje Indeksa, tačnije 15. januara 1969. kada započinje snimanje pjesme „Plima“, koju je komponovao Bodo Kovačević, a tekst potpisao Davorin Popović. Međutim, autor teksta je Kornelije Kovač, koji je jednom prilikom izjavio:

„Vratio sam se u Sarajevo da uzmem neke stvari, čuo sam da Indeksi snimaju na Radio Sarajevu, imali su matricu i temu, ali nisu imali tekst. Otišao sam tamo, rekao sam, dobro, dajte mi sat vremena i napisaću vam tekst, otišao sam u neki ćošak studija i napisao Plimu“.

Muzika je u stilu progresivnog rocka, ali sa posebnom melodijom i jednom od najljepših solo dionica na našim prostorima, koju su mnogi gitaristi bezuspješno pokušavali ”skinuti”. Ova pjesma Davorinu je predstavljala posebnu vezu između njega i Bode, pa je tako na koncertima često znao reći ”krik iz druge sobe čujem, to mi Bodo kaže nisi sam”. No kao što sa većinom velikih djela biva, predstavnici Jugotona ”Plimu” su okarakterisali kao opis narkomanske vizije, vjerovatno pod uticajem tadašnjeg hipi pokreta, psihodelije narkotika. Pjesma je tri godine ostala neobjavljena, sve do početka sedamdesetih kada je ništa nije moglo zaustaviti.

Sljedeći jednako važan događaj u istoj godini bio je 11. oktobra, kada je snimljena prva domaća rock poema „Negdje na kraju u zatišju“, i to je bila prva rock tema koja je trajala duže od 10 minuta, i sastojala se iz nekoliko odvojenih i odlično povezanih cjelina. Melodiju je komponovao Bodo Kovačević na stihove Želimira Altarca Čička.

Dugo su imali ideju da snime album, ali diskografske kuće su bile izričite u tome da snimaju isključivo singlove. Broj snimljenih singlova je postajao sve veći, ali albuma nije bilo. Čak su i desetogodišnjicu postojanja proslavili bez albuma. Već početkom 1970. godine, ponovo dolazi do izmjene postave, Indekse napuštaju Nuno Arnautalić i Đorđe Novković. Arnautalić je odlučio da nakon povratka iz vojske, zajedno sa Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnuje grupu „Jutro“, dok se Đorđe Novković pridružio grupi „Pro Arte“.Umjesto Đorđa Novkovića, na mjesto orguljaša dolazi Ranko Rihtman.

Pjesmom „Da sam ja netko“ sa Zagrebačkog festivala 1970. godine, Indeksi pokušavaju da ostanu svoji, a u isto vrijeme da budu prihvatljivi šitroj javnosti. Međutim, diskografi nisu baš imali razumijevanja za Indekse, tražili su im nove singlice i odbijaju još jednu desetominutnu kompoziciju „Dvojnik“. Dok  uspjeh  na festivalu, sa pjesmom „Izvor“ prolazi skoro medijski neprimijećen. Indeksi u ipak ostali doslijedni svom stilu, nisu htjeli da ga mijenjaju, i tako im je u jednom trenutku prijetila sudbina neshvaćenih genija. Tih godina, klavijaturista i bubnjar se ponovo mijenjaju, međutim bubnjar Šaranović se ponovo vraća. Od tog trenutka, karijera Indeksa ponovo ide uzlaznom putanjom, i tako ulaze u fazu velikih uspijeha. Prvi su održali koncert u novoizgrađenoj Skenderiji u jesen 1972. godine, pred više od 12 000 ljudi, i tako su obilježili desetogodišnjicu postojanja.

Pravili su turneje po Bugarskoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu, neprekidno objavljujući hit singlove, a njihovu popularnost potvrđuje i činjenica da su nastupali i kao predgrupa na turnejama popularnih svjetskih sastava “Equals” i “Pretty things”. Među uspjesima iz tog doba je neizostavna pjesma “Sve ove godine” autora Ence Lesica, privremenog klavijaturiste.

Međutim, 1973. godine, klavijaturista Vlado Pravdić odlazi u Bijelo Dugme, i tako su Indeksi morali pod hitno da nađu  zamjenu. To mjesto ponovo su ponudili Đorđu Novkoviću, koji je tada svirao za grupu Pro arte, međutim on je prihvatio pod uslovom da Indeksi sviraju sa njegovom grupom, pod  imenom „Pro arte – Indeksi“. Konačna varijanta imena, zavisila je od toga čiji se repertoar izvodi, i da li pjeva Davorin ili Čobi.

Učestvovali su na brojnim festivalima, ali prvu pobjedu odnose kao Indeksi sa pjesmom „Predaj se srce“. Prva zlatna ploča, bio im je singl sa tom pjesmom. U novembru 1974.  godine, Bodo Kovačević i Davorin Popović, dvojica ključnih ljudi za Indekse, odlaze u vojsku i to je prilično usporilo rad na novim pjesmama. Već 1974. godine, njhovim povratkom grupa nastavlja sa radom i niže nove uspjehe, a jedan od prvih bio je sa pjesmom  „Bacila je sve niz rijeku“ , čiji je autor Kemal Monteno,  singl je objavljen neposredno pred Novu 1975. godinu.  Koncert u Skendiriji pod nazivom „Povratak Indeksa“ je svakako obilježio 1975. godinu, i to je u svakom slučaju bio trijumfalan povratak Indeksa i uvod pred veliku turneju.

Nakon velikog broja hitova i 16 godina postojanja, došao je red i na prvi album. Godine 1978. Indeksi prvi put ulaze u studio i snimaju kompletan album pod nazivom „Modra rijeka“ i poslije dugo godina vraćaju se autorskoj muzici. Nakon tog albuma, Davorin je dobio Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, što je najveće priznanje koje je taj grad u to vrijeme mogao nekom dodijeliti. Album „Modra rijeka“ je bio jedan od najvećih uspjeha Indeksa, i sve što su kasnije radili upoređivalo se sa tim, slobodno rečeno, remek djelom. Vjerovatno je to jedan od glavnih razloga zbog kojeg se Indeksi sve manje pojavljuju na domaćoj sceni, i sve rijeđe izdaju singlove. Nakon ovog izvanrednog albuma, Indexi su nastavili s izvođenjem hitova zabavno-muzičke orijentacije nižući pjesme kao što su “Ispili smo zlatni pehar”, “Pozovi me na kavu”, “310 poljubaca” i “Pozdravi Sonju”.

Godine 1984. Davorin Popović je na svom drugom solo albumu “S tobom dijelim sve” snimio pjesme Kemala Montena, Kornelija Kovača i Fadila Redžića. U studiju su ga pratili Indexi, a produkciju je radio Nenad Jurin.

Osamdesetih godina, Ideksi su napravili jednu veliku “pauzu”, koju su početkom devedesetih godina morali produžiti zbog početka rata. Veći dio benda je bio u Sarajevu, a Bodo Kovačević u Pragu. Oni koji su ostali, pokušavali su nešto da rade u nemogućim uslovima, i tako su uspjeli snimiti pjesmu „Ulica prkosa“,  koju je Davorin otpjevao u duetu sa Edom Mulahalilovićem. Povratkom Bode Kovačevića 1995. godine, grupa ozbiljnije nastavlja sa radom. Sviraju nekoliko koncerata u sarajevskom BKC-u, tri koncerta u Londonu i pet rasprodatih koncerata u zagrebačkoj dvorani “Lisinski”.  Posto su ostali bez Ranka Rihtmana koji je tada bio u Izraelu i Fadila Redžića koji je otišao u SAD, došlo je do novih izmjena. Za bubnjeve ponovo dolazi Peca Petej, bas preuzima Davor Cernigoj, a klavijature Sinan Alimanović. Uz stalne članove, Davorina i Bodu, oni sačinjavaju novu postavu Indeksa.

Nakon 37 godina, tačnije u proljeće 1999. godine, Indeksi se konačno vraćaju sa novim albumom „Kameni cvjetovi“ koji je bio dobro prihvaćen. Međutim, smrću legendarnog Davorina Popovića 2001. godine, nažalost zatvoreno je jedno veliko poglavlje vanserijske muzike, muzike koju su stvarali Indeksi. Davorin Popović je bio među prvima koji su smisleno pjevali rokenrol na maternjem jeziku. Imao je onaj rijedak, možda čak i najrjeđi dar da svaki tekst koji otpjeva odmah pretvori u poeziju. U glasu je imao ono nešto, što Pjevače razlikuje od pjevača. Ostao je veliki i onda kada veliki pjevači više nisu nikome bili ni važni, ni moderni, ni potrebni, niti je ko za njih više mario. Iako više ne postoje, Indeksi nisu zaboravljeni, niti će ikada biti, njihove pjesme i ploče i danas nam se čine bolje nego ikad.

eTrafika.net – Nataša Mihajlović