Prisutan u životu Brčaka od 2004. godine, kafić “Jazzwa” je od samog otvaranja bio zanimljiv umjetnicima, koji su ovdje povremeno održavali svoje izložbe i promocije knjiga. Tu su se uvijek okupljali ljudi koji nisu pripadali mejnstrim već alternativnoj struji, a “Jazzwa” je uvijek važila za multietničko mjesto, u kome nema podjela ni po kojoj osnovi.
Piše: Andrea Šurlan; Foto: Jazzwa
Od početka 2020. godine, ovaj lokal preuzima novi vlasnik koji mu daje prefiks “art caffe”, čime produžava njegov život i srž njegovog postojanja ističe u samom imenu.
“Uopšte nisam imao namjeru da se bavim ovim poslom. Prosto, bilo mi je žao da se zatvori moje omiljeno mjesto u gradu i tako sam preuzeo vođenje ovog kafića. Počeli smo da radimo u maju 2020. godine, planirali smo još intenzivnije da podržimo naše umjetnike i damo im prostor gdje će da pokažu svoj rad”, započinje svoju priču vlasnik “Jazzwe” Željko Lazarević.
Svakog mjeseca na ovom mjestu organizuju različite kulturne i zabavne događaje. Promocije, izložbe i svirke samo su dio repertoara. Upravo ovdje Željko ponekad snima i svoju TV emisiju. Kaže da mnogi gosti “Jazzwu” nazivaju drugom kućom, zbog čega mu je posebno drago. U svom okruženju uglavnom sreće ljude koji cijene stvaralaštvo, pa među njima pronalazi inspiraciju za organizovanje različitih događaja.
“Jedna od stalnih gošći našeg umjetničkog mjesta jeste i akademska slikarka Almedina Cifrić. Ona u Brčkom vodi ‘Atelje 6’ i često ima svoje izložbe. Potrudila se da “Jazzwi” da unikatan i umjetnički enterijer, tako što je oslikala stolove. Tako možete popiti kafu sa Fridom Kalo, sa Klimtovom ženom u zlatnom, sa djevojkom s bisernom minđušom i ostalim poznatim slikarskim motivima. Oslikala je i neke od portreta naših stalnih gostiju”, pojašnjava nam Željko.
Ona se takođe pobrinula i za eksterijer ovog kafića, pa tako na spoljnim zidovima ovog lokala možete da vidite murale Bekima Sejranovića, Tome Zdravkovića i Sonje Savić. Takođe, ove godine ekipa ovog kafića je unutar Zanatskog centra, postavila natpise sa nazivima platoa i pasaža, koji su nazvani po istaknutim ličnostima bivše Jugoslavije.
“Ono na šta sam naročito ponosan jeste to što je ovaj lokal oduvijek multietnički, kakvo je i samo Brčko. Mi u Jazzwi proslavljamo i pravoslavni i katolički Božić, Vaskrs, Uskrs, kao i Bajram. Tu nema mjesta nacionalizmu i svi smo prijatelji. Ovo za mene nikako nije samo biznis, već druga kuća i ljubav prema priči kakvu stvaramo. Mjesto gdje se mogu okupljati slobodoumni i dobronamjerni ljudi”, napominje Lazarević.
U malom mjestu kakvo je Brčko, bilo kakva dešavanja, a posebno kulturna, prava su rijetkost. Zbog toga, ovakve inicijative su dragocjene. U gradu koji nema bioskop, ponekad organizuju i projekcije filmova. Tu je i “Jazzwa Art Fest”, festival u sklopu kojeg svaki dan u sedmici bude posvećen drugoj vrsti umjetnosti.
“Tada Brčaci imaju priliku da vide mnogo umjetnika na jednom mjestu, da prisustvuju njihovim radionicama, pogledaju izložene radove i nauče mnogo toga. Postoje takođe i radionice specijalizovane za djecu, koje im pomažu da izraze svoju kreativnost i zavole umjetnost”, naglašava Željko.
Ideja za organizovanje festivala došla je od slikarke Almedine Cifrić, a prvim izdanjem obilježen je rođendan pisca Bekima Sejranovića, Brčaka koji je često boravio u “Jazzwi”.
“Tokom prvog festivala smo predstavili svih sedam vrsta umjetnosti. Akademski vajar Alen Džindo izradio je modernu skulpturu, a takođe imali smo i promociju filma posvećenu Bekimu. Bila su uključene i različite radionice i predavanja, a jedno zanimljivo predavanje o umjetnosti i njenoj perspektivi je održao i banjalučki producent Zoran Galić. Tu se održale i različite slikarske radionice, kao i izložba slika koje su tu nastale. U kafiću je oslikan i zid u čast preminulog brčanskog slikara Slavka Medunića, sa motivima njegove poznate slike. Takođe, različiti koncerti, glumačke radionice, predstavljanje maketa, promocije knjiga upotpunili su Art Fest i učinili ga događajem koji obilježava grad Brčko”, ističe Željko Lazarević.
Na kraju našeg razgovora, više nismo sigurni da li “Jazzwa” može da se nazove kafićem. Ovo nije mjesto gdje samo dođete da biste popili piće i utrošili jedan dio svog vremena. S obzirom na trud i rezultate, možda bi riječ “zajednica” bila prigodnija. Zajednica ljudi koji ne pristaju da budu stavljeni u društvene kalupe, ma kako oni izgledali. Ljudi koji su spremni da ulože svoje vrijeme i energiju u razvoj sredine u kojoj žive.
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD.
