Ljubav koja se rodila čitajući Politikin zabavnik i stripove, dovela je vizuelnog umjetnika Ninoslava Kovačevića iz Banjaluke do toga da bude prepoznatljiv po svojim ilustracijama.
Ovaj mladić već mjesecima dobro zabavlja online publiku svojim humorističnim i sarkastičnim radovima koje objavljuje putem Facebook stranice, te rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Kako kaže, iza sebe ima mnogo izložbi, a radove realizuje u različitim medijima, pa se bavi crtežom, slikom, instalacijom, videom, performansom i ilustracijom. Svojim radom preispituje identitet društva kroz segmente društvenog, ideološkog i političkog. Kako bi popularizovao savremenu umjetnost i predstavio mlade umjetnike, sa kolegama umjetnicima pokrenuo je projekat „Apartman“, koji se bazira na organizovanju izložbi u nestandardnim prostorima, tačnije privatnim stanovima u kojima neko živi, i preispitivanju aktuelnih drušveno-političikih tema.
Profesor kao model za ilustracije
Lik koga crtam je moj nekadašnji profesor sa Akademije, Veso Sovilj, jedan od naših najboljih umjetnika i čovjek koga veoma poštujem. Inače važi za jednog od omiljenih i najboljih profesora na Akademiji, te kao izrazito karakterna osoba poslužio mi je kao model kroz koji predstavljam ilustracije. Priče naravno nisu vezane konkretno za njega nego su produkt dnevnih situacija. On inače zna za ilustracije, neke sam vidi, a neke mu ja pokažem.
Mentalitet neiscrpno polje inspiracije
Ilustracije su često tu da ilustruju određeni tekst, dok je kod mene zapravo ilustracija ta koja kroz elemente likovnosti, određene detalje ili tekstualni dodatak iznosi ideju. Cilj mi je da kroz likovni prikaz kažem što više. Posljednjih godinu i po dana intenzivno radim na ilustracijama i razvijam ih kao jedan od medija izražavanja, a teme se često tiču našeg društva politike i mentaliteta našeg naroda koji je sam po sebi zanimljiv i jedinstven. Tako da je humor neizostavan. Sve su to stvari koji mi vidimo i proživljavamo bilo gdje, nije ništa neuobičajno. U njima su sadržane svakodnevne teme i situacije, koje na humorističan i ironičan predstavljaju realnost, koja je i sama po sebi apsurdna.
Apartman – afirmisanje novih umjetnika
Cilj Apartmana je pored predstavljanja novijih medija i popularizacije istih, da okupi umjetnike koji će odgovarati na određene teme. Selektovanje umjetnika zavisi od koncepta izložbe. Apartman su pokrenuli ljudi koji slično razmišljaju i bave se sličnim stvarima. Dosadašnje izložbe su bile veoma posjećene, a sljedeća izložba bi se trebala održati u Sarajevu. A isto tako je cilj predstaviti i umjetnike iz drugih gradova u Banjaluci.
Potcjenjivanje umjetnosti
Ne prodajem svoje radove pod obavezno, nipošto po nižim cijenama. Ljudi nekada traže da im nešto besplatno uradiš i to pokušavaju predstaviti kao reklamu za tebe. Da li ste nekada vidjeli da neko pita majstora da im besplatno postavi fasadu, jer će to vidjeti mnogo ljudi i to mu je dobra reklama? Ljudi to potcjenjuju. I ja plaćam račune kao i svako drugi. Ne znaju da iza svega stoji mnogo rada, učenja, ulaganja da bi se nešto kvalitetno uradilo, i nije stvar u tome da li ja nešto uradim za pet minuta ili pet sati, za to je bilo potrebno mnogo rada da se to postigne. Bitno je ne obarati cijenu ni sebi ni drugima. Radije bih odradio nešto i poklonio, nego prodao skoro za džabe. Umjetnošću se bavim radi umjetnosti i radi sebe, i ni jedan rad ne gledam kroz prizmu koliko košta i za koliko ga mogu prodati.
Nedostatak prostora za savremene umjetnike
Jedan od problema mladih umjetnika je to što nema dovoljno izlagačkih prostora. Slabo se vodi računa o kulturi i umjetnosti. Postoji Banski dvor koji bi se mogao daleko bolje reorganizovati i opremiti. On sam po sebi nije izložbeni prostor iako vrši tu funkciju, ali jednostavno „proguta“ sve eksponate, jer je vizuelno opterećen svim stvarima u prostoriji koje se nalaze. Postoje mnogobrojni načini kako ovaj prostor jeftino i lako učiniti izagačkim, a da se pritom ne uništi ništa što je autentično.
Za razne stvari se iz budžeta izdvajaju sredstva, recimo kupuju skupocjena auta, a za cijenu samo jednih može se napraviti odličan galerijski prostor koji bi mogao imati više funkcija u svojstvu kulture. Banjaluka je grad koji okuplja mnoštvo mladih, grad gdje kultura treba da zaživi više, gdje se sve više javlja potreba za kulturnim aktivnostima, grad gdje se mnoštvo umjetnika školovalo i ostalo da tu rade i stvaraju. A na kraju sve što rade nemaju gdje predstaviti, još se i postojeći prostori zatvaraju.
Jedan od prostora koji je neaktivan, a i neprimijećen je i galerija Akademije nauka i umjetnosti. Jedva da se desilo nekoliko izložbi u tom prostoru. Zašto i njega ne aktivirati i napraviti ozbiljan program, i samim tim napraviti nešto pozitivno za grad i kulturu, i otići korak dalje?
Jedna od stavki je i budžet za kulturu koji se izdvaja na godišnjem nivou, a koji je zaista mizeran. Kad se i to malo rasparča na približno iste dijelove, organizacije ili pojedinci ne mogu niti jedan ozbiljan projekt sa tim napraviti, pa uvijek moraju krpiti i ograničavati se.
Međutim, dobra stvar se dešava na Akademiji umjetnosti gdje se oformio odsjek za grafički dizajn i da su dobili svoje prostorije. Isto tako bi trebali uraditi i za ostale smjerove i odsjeke, da deset ljudi ne radi u nekoliko kvadrata.
Ornament – rad koji čine hiljade čaša
Ako rad izaziva interesovanje i aktivno učešće publike, nije bitno šta će se desiti sa njim, barem u slučaju ovog rada. U pitanju je instalacija nastala preciznim raspoređivanjem i slaganjem plastičnih čaša na podu galerije, prema detaljnim ornamentalnim šemama koje podsjećaju na tepihe ili ćilime. Svojim dekorativnim karakterom tvore estetski i optički efekat, koji proizilazi iz kombinovanja više vrsta i boja plastičnih čaša.
Zavisno od prostora može da ih sadrži i do nekoliko hiljada. Potrebno je mnogo vremena da se sve to postavi, iscrpno je i za prvi rad mi je bilo potrebno oko sedam dana. Završio sam pola sata prije otvaranja izložbe i zatvorio vrata. U ovom radu najinteresantnija mi je bila reakcija publike, na koji način će ga oni percipirati, jer je rad zapravo interaktivan i procesualan, i od publike zahtjeva da uđe u njega, konzumira ga, i dovede u finalni oblik.
To nije isto kao stati ispred slike i gledati je. Svako djelo je interaktivno u estetskom smislu, tj. podvrgnuto je estetskoj reakciji posmatrača, da samo bude ocijenjeno da li im se sviđa ili ne. Meni je bilo bitno suočiti publiku još direktnije sa radom.
Ljudi su prvo stajali ispred, dok se nisu usudili da uđu. Onda je sve lagano krckalo, čaša po čaša. Skupilo se pedesetak ljudi, napravio se jedan putić i svi su njime išli. Na kraju je uništena i posljednja čaša. Radove ovog tipa obavezno dobro dokumentujem, tako da ih opet predstavljam putem fotodokumentacije ili videa.
BiH ili inostranstvo
Glavni problem odlaska mladih je zato što ovdje ne vide perspektivu i niko im ne može tvrditi da će imati sigurnost, čak i ako imaju posao. Svjesni su da nikad neće biti idealno kao što je negdje preko granice. Umjetnik takođe nije lako biti, jer se sve bitno za umjetnost dešava negdje tamo, tamo je tržište, tamo se ulaže u umjetnost, tamo postoje galerije i sistem umjetnosti. Nije ni lako izlagati vani, a živjeti ovdje. Ali tu smo da mijenjamo stvari.
eTrafika.net – V. Stokić, Foto: A. Čavić