Razne revolucije koje su, počevši od 1848. godine, potresale Evropu dovele su na ostrvo Džerzi u Engleskom kanalu brojne političare i druge značajne ličnosti iz Evrope. Najslavniji među njima bio je veliki francuski pjesnik i romanopisac Viktor Igo (1802-1885).
On je bio vatreni republikanac i protivnik Napoleona Trećeg. Zbog toga je otišao u izbjeglištvo, prvo u Belgiju, a zatim na ostrvo Džerzi, gdje je ostao 19 godina i napisao „Jadnike”. O Igoovom životu zna se mnogo. Ipak, njegova veza sa okultnim, u njegovoj biografiji rijetko se spominje, a ona je značajno uticala na njegov život i djela.
Onaj svijet
Za razumijevanje Igoovih izleta u spiritizam presudnu ulogu ima tragičan doživljaj – smrt prvorođene kćerke Leopoldine, devetnaestogodišnjakinje koja se odmah poslije vjenčanja utopila u Seni zajedno sa mužem. Kada je pjesnik zajedno sa porodicom stigao na ostrvo Džerzi njegove misli su i dalje putovale “onoj koja je ostala u Francuskoj” (tako je zvao svoju obožavanu kćerku), koja mu je u egzilu još više nedostajala.
Dana 6. septembra 1853. na ostrvu ga je posjetila koleginica Delfine Žirardan. Razgovarali su o temi koja je u to doba bila izuzetno popularna u Francuskoj: spiritizmu. Kao strastvena pobornica spiritizma ona je piscu govorila o mogućnosti dolaska u kontakt sa onim svijetom, ali Igo nije uzimao za ozbiljno njene tvrdnje. To je, ipak, nije obeshrabrilo i još iste večeri, iskoristila je podršku jednog od prisutnih i započela seansu za kvadratnim stolom u salonu Igoovih. Pokušaj je, međutim, bio neuspješan. Sto se nije pomakao ni za milimetar. Ni tada nije izgubila hrabrost i kao razlog za neuspjeh navela je to što je sto težak i što stoji na četiri noge. Idućeg dana pojavila se u piščevoj kući noseći lakši okrugli stolić sa tri nožice, pronađen u prodavnici igračaka. Insistirala je da ponovo pokušaju. Ni ovaj put sto se nije pomjerio i skepticizam u kući je neminovno rastao. Ali, 11. septembra stvari su se konačno promijenile. Događaju su prisustvovali Igo, njegova supruga i njegova dva sina, Fransoa i Šarl, general L. Flo, Ogist Veki (koji će kasnije biti jedan od najvjernijih učesnika seansi zajedno sa Gustavom Simonom), te gospodin Trivenjuk.
Ideje iz tame
Gospođa Žirardan i Ogist položili su ruke na manji sto, koji je bio stavljen na veliki kvadratni. Nakon nekoliko minuta stolić je počeo da skakuće i kucka.
– Ko si? – upitali su prisutni.
– L-e-o-p-o-l-d-i-n-a – otkucavao je stolić. Atmosfera u salonu promijenila se u trenu, Vekijevo nepovjerenje je isparilo, Viktor Igo ostao je zatečen, a njegova supruga počela je da plače. Šarl Igo uzeo je stvar u svoje ruke i postavio sestri beskrajna pitanja: Gdje si? Voliš li nas još? Jesi li srećna?
– Odgovorila je na nekolicinu pitanja – napisao je te večeri Veki u izvještaju koji je objavljen u knjizi Klodijusa Grijeta “Victor Hugo spirite”, a za ostala je rekla da joj nije dozvoljeno da odgovori. Na kraju je rekla “Zbogom”.
Iako je gospođa Žirardan napustila ostrvo nekoliko dana kasnije, slavnom piscu i njegovim prijateljima to nije nimalo ohladilo strast za seansama. Više nisu čekali veče, počinjali su u podne, a završavali tek pred jutro. Igo je zapisivao sve “riječi koje su došle iz tame” vjerujući da će detaljni transkripti postati “Biblija budućnosti”. Zapisi su bili objavljeni na francuskom, a 1998. godine izašao je engleski prevod popraćen komentarima Džona Čembersa.
Seanse su održavane iduće dvije godine, sve do oktobra 1855. godine, kada je porodica Igo zbog bezbjednosnih razloga morala napustiti Džerzi.
Leopoldina se više nije javljala, ali pojavila su se druga slavna imena (Šatobrijan, Dante, Molijer, Galileo…), životinje i apstraktne pojave: Ideja, Smrt, Drama, Poezija, Kritika… Govorili su na francuskom, engleskom i latinskom jeziku.
Dugo se raspravljalo o odnosu Igoa i “Razgovora”, te njihovom uticaju na njegov književni rad. Ipak, vjeruje se da su seanse doprinijele nastanku Igoovih književnih remek-djela i uticale na njegova vjerovanja i koncept svemira.
Kontakt i sa Isusom
Kontakt je uspostavljen i sa Isusom Hristom, i to čak sedam puta. Njegov duh prisutnima je objašnjavao razlike između religija, naročito između druidizma i hrišćanstva.
Nije jednostavno u jedan tekst utkati sliku razgovora između Igoa, ostalih prisutnih i duhova koji su komunicirali putem udaraca stolića. Ipak, možda će nekoliko primjera biti dovoljno da bismo barem malo dočarali stil i sadržaj.
Na pitanje: Šta misliš o Balzaku, Kritika je odgovorila:
„Čuvar ključeva srca. Prije njega ljudsko srce je bilo zaključano. Vrata ženskih duša su se zatvarala. Da, ljubav su otkrili Šekspir, Gete i Igo. Ali sitne boli ove beskrajne patnje ostale su zanemarene. Balzak je bio vratar koji popisuje inventar očaja… Vidio je sve u nevidljivom, pronašao sve u nepoznatom.”
press express