Iako je rođen kao dešnjak, Duško Uzelac (32) prinuđen je da većinu svog života živi kao ljevak. U djetinjstvu je izgubio desnu šaku, ali ne dozvoljava da ga to na bilo koji način sputava u životu. Slovi za vedrog i društvenog momka, kao i nagrađivanog sportistu.
Piše: Vanja Stokić
Kada je imao samo 10 godina, u rodnom Bihaću našao je upaljač od protivtenkovske mine koji mu je eksplodirao u ruci, zbog čega je ostao bez desne šake. Nedugo nakon toga, sa porodicom je izbjegao u Banjaluku gdje danas žive kao podstanari.
“Trenutno sam bez posla, jedino zanimanje mi je to što treniram sjedeću odbojku i povremeno volontiram u organizaciji UDAS. Radio sam dvije godine u jednoj knjižari i štampariji, na poslovima trgovca, štampe, dizajna… Do prošle godine sam sa bratom vodio DVD klub. Po struci sam kožar, ali nisam se nikad time bavio. Završio sam školu kao treći ili četvrti u generaciji i pokušao sam pokrenuti nešto svoje, ali su za to potrebna velika sredstva pa nisam mogao. Trenutno sam bez posla oko godinu dana, živim kao podstanar sa roditeljima koji su penzioneri i oboje su bolesni”, priča Uzelac za eTrafiku, te naglašava kako bi volio da se zaposli negdje i da nije osoba koja bira poslove.
Kako kaže, dešava se da ga ljudi pitaju kako nešto može raditi samo jednom rukom, dok je njemu smiješno kako ostali za istu stvar koriste obje ruke.
“Izgubio sam osjećaj kako je imati dvije šake, duže sam bez nje nego što sam je imao. Ljudi se nekada čude kada me vide da radim na skeli ili uopšte oko građevine, ali čovjek mora sve znati raditi. Ima predrasuda, mada sve manje i manje, sada se više pojavljujemo u javnosti pa nas ljudi primjećuju. Volim šalu i crni humor pa se često našalim na svoj račun. To je sastavni dio nas amputiraca, tako izbacujemo svoju negativnu energiju.”
Sjedećom odbojkom bavi se već 14 godina, a za klub OKI Banjaluka kaže da mu je druga porodica. Kada ga upitate za treninge i utakmice, oduševljeno će vam pričati o sportu koji mu se uvukao pod kožu. Ističe da se tokom ljetne pauze osjeća kao da mu nedostaje nešto što ga ispunjava i što je dio njega. Zbog zasluga na parketu, prošle godine proglašen je za najperspektivnijeg mladog sportistu sa invaliditetom u RS.
“Sve zasluge dugujem klubu i saigračima. Mi smo kao braća, da nije njih bilo ne bih ni ja postigao taj rezultat. Imao sam dosta velike padove, ali sam uz njihovu podršku prevazišao sve to. Godinama me već zovu u reprezentaciju Srbije, ali nikada nisam uspio srediti papirologiju zbog finansija. Sa njima odradim kompletne pripreme i idem na nezvanične turnire, ali ne mogu zvanično nastupati. Imam državljanstvo, ali nemam dokumente, nadam se da ću ove godine ostvariti i taj moj san. Za sami ego sportiste mnogo znači kada igra u reprezentaciji, to mu daje još veći podsticaj jer je neko primijetio njegov rad.”
Od države Duško Uzelac prima oko 160 KM invalidnine, jer se vodi kao civilna žrtva rata i spada u invalide četvrte kategorije. Osim toga, nema nikakvu drugu pomoć, pa ni besplatnu zdravstvenu zaštitu. 
eTrafika.net