Ognjen Ranisavić je mladić koji se ni po čemu ne razlikuje od drugih, osim možda po tome što je, uprkos tjelesnom hendikepu, uspio da pokaže da se može biti dobar student, uspješno raditi, biti na čelu nevladine humanitarne organizacije, organizovati filmske festivale i biti potpuno samostalan.
Piše: Anđela Šikman
On je student socijalnog rada na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci i, kako kaže, tu je “svoj na svom”. Obrazovanje je upotpunio na Business Academy, smjer Marketing i Marketing menadžment, odjeljenje Cambridge University-a za biznis, u trajanju od godinu dana i aktivan je član organizacija koje se bore za poboljšanje položaja osoba sa invalitetom.
Ognjen otvoreno priča o teškom položaju osoba sa invaliditetom i govori da bi ih ljudi lakše shvatili treba da saznaju više o njihovim potrebama, ali i mogućnostima. Ovaj mladić je komunikativan, pristupačan, realan i uvijek spreman za šalu, pa je s njim bilo zadovoljstvo razgovarati. U slobodno vrijeme voli da igra tenis, svira bubnjeve i piše blog pod imenom KaCamCar.
Inače, rođen je potpuno zdrav da bi kasnije obolio od dječije paralize i godinama bio u vegetativnom stanju. Trebalo je da prođu godine da bi pomjerio tek mali prst na ruci, ali u tom trenutku Ognjen je shvatio da se upornost ipak isplati. Jedna od glavnih motivacija bila mu je misao “Ja to mogu” i kaže da bi ta ista rečenica mogla mnogima da promijeni život, jer danas ljudi nisu svjesni svojih mogućnosti.
“Nakon svega što mi se dešavalo u životu, gdje je bilo mnogo uspona i padova, jedna od mojih najboljih odluka je bila da se počnem da radim u nevladinim organizacijama, kao što je humanitarna organizicija ‘Partner’, čiji je cilj pružanje humanitarne, zdravstvene, edukativne pomoći i podrške ljudima u stanju potrebe i njihovim porodicama, ali i razvijanje svijesti šire društvene zajednice. Kasije sam obavljao i funkciju predsjednika upravnog odbora u Udruženju omladine sa invaliditetom, gdje sam stekao neka iskustva koja su profilisala ono što sam ja danas i za šta se borim”, ispričao je Ranisavić.
On je prije dvije godine napravio još jedan poduhvat vrijedan pažnje kojima je pokazao da za njega ne postoje nikakve prepreke. Naime, Ognjen je organizatovao Filmski festival o osobama s invaliditetom u Banjaluci.
“Sjećam se da smo Festival otvorili filmom ‘Access Denied’ koji sam snimao zajedno sa Bojanom Đokicem, i koji se bazira na problem nepostojanja adekvatnih pristupa osoba sa invaliditetom u javnim ustanovama. Mislim da je to bio jako dobar način za uspostavljanje komunikacije i informisanosti. Većinom sam radio na omladinsko-kultrunim dešavanjima, jer sve organizacije pored tih formalnih stvari koje rade radi promjene svijesti i promjene zakona, uglavnom zapostavljaju neformalne stvari koje isto imaju veliki uticaj i ostvaruju više promjena. Na taj način lakše se uspostaviti kontakt kroz neke lijepe i zanimljive stvari i kroz lična iskustva bez pritiska.“
On je sa svojim prijateljima Yamenom Hrekes i Hildom Hrekes iz Sirije, Ognjenom Miladinović i Tijanom Basić iz Studentskog centra “Nikola Tesla“ oformio muzičku grupu “Ispred doma bend“ .
Ognjen Ranisavić je dokaz da upornost i volja mogu da pobijede sve prepreke, te, kako kaže, mnogima je postao primjer da mladi sa invaliditetom mogu imati ispunjen život pun mogućnosti.
“Znam da moja borba za prava mladih sa invaliditetom nije laka i da se javnost još mora puno informisati da bi neke stvari bolje razumjela, ali ono što mogu obećati jeste da nikad neću odustati”, zaključio je Ranisavić, koji predstavlja jedinstvenog borca za prava osoba sa invaliditetom.
Tekst je nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL, a glavni partner je Hypo Alpe Adria banka.
eTrafika.net