Bez mogućnosti da se zvanično registruju kao pozorište, bez sopstvenih prostorija gdje bi izvodili probe i bez stručne podrške, ali sa velikom željom da rade ono što vole i što ih ispunjava, djeluje ova mlada grupa ljudi kojima ljubav prema glumi pomaže da pređu preko svih prepreka koje im se nađu na putu.
Piše: Goran Cvjetković
„Atelje 14“ je jedino neformalno pozorište na području grada Banjaluka, a čini ga grupa mladih amaterskih glumaca kojima gluma nije primarno zanimanje, ali je svakako jedno od polja njihovog zajedničkog interesovanja. Jedan od glumaca „Ateljea“ i student politikologije u Banjaluci Miloš Kovačević, rekao nam je da je ideja za osnivanje pozorišta nastala po završetku srednje škole.
„Prije toga smo djelovali u sklopu literarne sekcije Ekonomske škole, gdje smo u radu sa našim profesorima i mentorima prikupili prva znanja iz oblasti glume. ‘Atelje 14’ nastao je kao kohezivni element čiji je zadatak da naše živote i prijateljstva koja su nastala mnogo ranije, drži povezane koliko god to bude moguće i u daljoj budućnosti“, priča Miloš.
Do sada su pred publikom izveli predstave „Direktorov kabinet“ I i II, kao i igrokaze „Šta je to ljubav“ i „Nebo povodom devet vijekova od rođenja Stefana Nemanje“.
„Za umjetničko-scenski nastup ‘Gavrilo – priča’, koji je izveden povodom 100 godina od Prvog svjetskog rata i Sarajevskog atentata, ‘Atelje’ je osvojio prvu nagradu na konkursu Pedagoškog zavoda RS, zbog čega smo bili i na prijemu kod predsjednika RS Milorada Dodika. Svako od ovih djela je stvorio neko od naših članova, čime pozorišnoj sceni želimo dati naš lični pečat“, rekao je on.
O problemima sa kojima se pozorište susreće pričali smo sa Marijom Tomić, studentkinjom Filozofskog fakulteta u Banjaluci i stalnom članicom „Ateljea 14“.
„Najveći problem ‘Ateljea 14’ je što nema svoje prostorije, tako da se probe održavaju u Domu omladine u terminu DIS pozorišta. Dva sata sedmično je kratak vremenski period da bi se napravila kvalitetna predstava, posebno za ljude kojima gluma nije profesija. Drugi problem je što predstavu ne postavljamo odmah na sceni, čime nam je otežano određivanje mizanscena. Prostorno smo dezorjentisani jer znamo da će na sceni sve biti drugačije od onoga kako to izgleda na probama, ali to su sve organizacioni problemi koji se uz puno truda i volje prevaziđu“, objašnjava Marija.
Kako kaže, tokom srednje škole nisu imali probleme u vezi sa usklađivanjem termina, ali pošto je sada većina glumačke postave na različitim fakultetima, naišli su na još jednu otežavajuću okolnost. Ipak, želja za bavljenje glumom prelazi preko svega.
U korist im ne ide ni trenutno stanje društvenih vrijednosti nametnutih najviše preko medija. Tako je danas „in“ znati šta se dešava u „Parovima“, a odlazak u pozorište je potpuno „out“.
„Mladi najčešće imaju pogrešnu sliku pozorišta kao nečeg dosadnog i nedovoljno intrigantnog. Ljudi vole da gledaju druge bez maske, pa samim tim u rijaliti programima koji su postali dominanti u našem drušvu, traže osobe sa kojima se poistovjećuju. Lakše se nose sa svakodnevnim problemima kada shvate da i njihove idole muče iste stvari. Učesnici popularnih rijalitija se glorifikuju i predstavljaju kao VIP, dok se pozorišni umjetnici na televiziji rijetko i pominju. Umjetnosti je potrebno dati veći medijski prostor, pa samim tim i veću mogućnost mladih da se fokusiraju na neke druge stvari. Oni nemaju potrebu za nečim drugim i boljim, kad im se svakim danom osobine učesnika popularnih programa predstavljaju kao normalne i poželjne. Pozorište mnogi doživljavaju kao laž i neku iskrivljenu stvarnost, a zapravo je sasvim suprotno. Pozorišne predstave su mnogo manje izrežirane on onih koje gledamo u rijalitima, iako publika misli drugačije“, saglasni su Miloš i Marija. 
Ističu da ih najviše pogađa kada se publika žali na cijenu ulaznica. Kako navode, od tog novca pokrivaju osnovne troškove za održavanje predstave, kao što su štampanje ulaznica i kostimi, a drugog izvora prihoda nemaju.
„Mi od toga nemamo dobit, niti nam je u to u cilju, ali ljudi misle drugačije“, kažu oni.
U toku ove godine „Atelje 14“ planira izvesti dvije premijerne predstave. Prva predstava pod nazivom „Zauvek i jedan dan duže“ će se održati početkom maja, a druga „6+2“ je planirana za drugi dio godine. Svi ste dobrodošli!
Tekst nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL, a glavni partner je Hypo Alpe Adria banka.
eTrafika.net