Za ovog mladića kažu da je bosanskohercegovčko čudo modne industrije. Njega maštanje nikad ne popušta, a svojim radom uspijeva da ostavi trag gdje god se pojavi. On je Marko Feher i u razgovoru za eTrafiku otkriva kako biti drugačiji u sredini kao što je naša.
Ističe da je talenat oduvijek nosio u sebi i da je to nešto sa čim se jednostavno rodiš. Prema njegovim riječima, potrebno je dosta vremena da se nauči kako talenat predstaviti drugima, ali tako da ga i oni vide i dožive na pravi način, te da vas ne pokolebaju u vašim namjerama.
“Oduvijek sam bio svjestan svog talenta, samo nisam znao da drugi to nemaju i da je to moja ‘prednost’. Dok ste mladi, mislite da to svi vide tako, da svi osjećaju ono što i vi. Kasnije shvatite da zapravo postoje ljudi koji stvari vide na drugačiji način, ali i oni koji neke stvari ne vide dok im na njih ne ukažete. Nikada nisam pretjerano mario šta drugi misle, na tome sam sebi veoma zahvalan.”
Marko je veoma skroman po pitanju pojma karijere i smatra da tek nakon niza godina napornog rada njegova djela dobijaju na značaju.
“Rekao bih da se karijera može računati tek nakon 10 godina aktivnog rada. Zato karijeru, kao takvu, malo ko da ima. U posljednje vrijeme sve više shvatam da nemam mjesta za mnogo planova, da su često rokovi bliže nego što se čine.”
Kao i svaki drugi, i posao dizajnera nosi sa sobom brojne izazove. Potražnja odgovarajućih materijala kao i predstavljanje i prodaja kreacija, iziskuju veliku kreativnost i strpljenje, što nije uvijek jednostavno. Ipak, za Marka su problemi tu da bi volja za uspjehom bila još veća.
“Nije teško u BiH pronaći poteškoće, pogotovo kada su mladi u pitanju, a ako ste u svijetu mode, stvari su još komplikovanije, naročito kada ta moda nije večernja haljina ili tigrasta jaknica. Kako i gdje pronaći materijale, kako i kome to prodati, kako se registrovati, kako završiti nepraktičan fakultet na kojemu ‘dizajner tekstila i odjeće’ polaže fiziku, hemiju, matematiku, mašinstvo… Problema je gomila, ali treba ih znati prevazići. Svako ima posebnu formula, plus onu osnovnu, a to je volja da se ti problemi riješe.”
Uprkos svemu, Marku se ideje za kreacije same nameću.
“Često kažem da ja ne crpim ideje nego da one crpe mene. Na brojne situacije iz svakodnevnog života, nastojim da odgovorim pričom kroz odjeću.”
Komentarišući današnje modne trendove, Feher kaže da su tu stvari jasne – svako treba da nosi ono što najbolje oslikava njegovu ličnost.
“Trendovi su besmislica po mom mišljenju. Ako je trend pink kaiš, to ne znači da treba da ga nosim. Nikada mi nisu bili jasni ti ljudi koji podliježu trendovima. Ja ne pravim odjeću koja je trendi, radim nešto za ljude koji imaju svoj stav, izgrađenu ličnost i takvi se najčešće pronalaze u mojim kreacijama. Moda je bitna, stil je bitan, estetika je bitna, bitno je da to što nosiš oslikava tebe, a ne izlog nekog butika,” poručuje ovaj mladi modni dizajner.
Naporan rad donosi i plodove. Tako je Marko pobijedio na takmičenju za mlade dizajnere “Perwoll New Generation”, što mu je omogućilo da ljudi čuju za njega , te probudilo interesovanje dizajnerskih kuća i medija za njegov rad.
“Pobjeda mi je pružila dosta kontakata ljudi iz branše, pružila mi je publicitet, interesovanje drugih medija, fashion week-ova, dizajnera, dizajnerskih kuća i slično. Ipak, iznad svega, pružila mi je satisfakciju, jer moj rad je prepoznat u konkurenciji od 200 takmičara.”
U moru dizajnera Marko je prepoznatljiv po svom stilu.
“Izdvojio sam se identitetom! Nisam podlijegao trendovima, to je ključ, a ne upustiti se u nešto što već dobro kotira, imajući u vidu da si na sigurnom.”
Specifičnost njegovog rada jeste što njegove kreacije nose androgeni modeli.
“Smatram da je suludo zastupati ideologiju muškarca ili žene, meni to nije bitno. Meni nije bitno da li je predsjednik zemlje muško ili žensko, meni je bitno da li zastupa moje interese. Mislim da se previše gleda na tu rodnu pripadnost. Moja odjeća je namijenjena i muškarcima i ženama, jer ne ističe rodnu pripadnost na bilo koji način. Smatram da se ljudi ne smiju cijeniti po boji kože, rodnoj, vjerskoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti, to su pogrešni parametri, koji su kod nas, nažalost, veoma rasporostranjeni. Vrijeme je da se to briše, vrijeme je da cijenimo ljude zbog njihovih stavova, njihovih znanja, nikako po stvarima koje nisu birali.”
Identitet je njegov zaštitni znak kao i njegov najveći uspjeh.
“Svjestan sam sebe i svog okruženja, i nastojim se održati na zemlji i ne letjeti za novcem i tako se komercijalizovati.”
Nedavno je učestvovao i na Vankuver Fashion Week-u. Pored ovoga, brojni drugi inostrani angažmani omogućili su mu da izbliza vidi kako funkcioniše svijet mode vani i kod nas.
” Sa 24 godine i bez bilo kakve pomoći stigao sam do jednog od pet najvećih Fashion Week-ova. Komentari na moju reviju bili su odlični, a britanski ‘Vogue’ objavio je moju kolekciju u cijelosti. Sreći nije bilo kraja. Kada je u pitanju domaća modna scena, razmišljam da li se nasmijati ili zaplakati. Razlike su neuoporedive. Za početak kod njih postoji scena i funkcioniše, kod nas ne.”
Planovi na modnoj sceni su brojni, a entuzijazam ne splašnjava.
“Puštam vjetru da me nosi, neću da se sputavam, šta bude biće. Jedini plan je da radim svoj posao najbolje što mogu.”
Na pitanje da definiše sebe u nekoliko riječi, kaže da je Marko Feher ono što vidimo kroz njegovu odjeću, a mladima poručuje da sjedenjem skrštenih ruku neće daleko dogurati.
“Nema mnogo razlike između mene i onog što se vidi u mojoj odjeći. Ponekad hladan, mračan, težak, crn, polako shvatam da je moj dizajn moj lični opis. Mladima bih poručio da ih sreća neće sama naći. Neka rade, stvaraju, miču se van kutije i prije svega, neka budu svoji, apsolutno i samo svoji. Ključ je u učenju, istraživanju i istrajnosti”, zaključio je Feher.
Tekst je nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL, a glavni partner je Hypo Alpe Adria banka.
eTrafika.net – Milica Soldat