Pjesniku Zoranu Kovačeviću (53) iz Prnjavora trebalo je gotovo dvije decenije da čitaocima ponudi novu pjesničku zbirku, ali kako ističu naši sagovornici, autor nikada nije otišao iz poezije, već je sve vrijeme živio s njom, pisao je, ali je nije i objavljivao.
– Devetnaest godina koliko je prošlo od izdavanja prve zbirke pjesama pod nazivom “Crni kišobran” sažeto je u sedamdeset pjesama koje čine “Sjenku na dlanu”. Pjesme su pretežno ljubavne, ali ima ih mnogih i o putovanjima. Takođe, ono što me često pitaju, svaka je pjesma nekom posvećena jer, kao što svi pjesnici znaju, i najveće ljubavne pjesme su kao po pravilu posvećene ljubavima koje nikada nisu doživljene – istakao je za Press Zoran Kovačević, pjesnik rođen u okolini Teslića koji živi i stvara u Prnjavoru.
Književni kritičar Nedeljko Sančanin navodi da je ovo izuzetno fina, ali i bogatim mislima satkana knjiga.
Sančanin, Pavlović i Kovačević… Sa prnjavorske promocije
Knjiga za čuvanje
– Kovačević je uspio, u ovom teškom vremenu, da uđe u bit i običnog života, svog života i života nas, isto kao i ljubavi i putovanja svojih i svih nas. Zoran je izdavanjem ove zbirke obogatio poezijom i grad Prnjavor, kao i cjelokupan prostor RS i šire. Ova knjiga nije za kratko čitanje već za čuvanje i vraćanje na nju, knjiga koju će pokušati da razumiju brojne generacije – kaže Sančanin i dodaje da u ovom djelu poezija nije rimovana, ali da ima svoju sadržajnu veličinu.
Recenzent zbirke pjesama “Sjenka na dlanu” književnik Ranko Pavlović ističe da je čitanjem Kovačevićevog rukopisa sa novim pjesmama vidio da autor, iako gotovo dvije decenije nije ništa objavljivao, nikada nije otišao iz poezije, te da je živio sa poezijom, pisao je, ali nije je i objavljivao.
– Osnovna vrijednost poezije sadržane u ovoj zbirci, po meni, jeste jezgrovitost. Kovačević možda na najbolji način baštini misao Ive Andrića da treba pisati tako da riječima bude tijesno, a mislima prostrano. U ovoj zbirci nema nijedne suvišne pjesme, stiha ili riječi. Monaški štedljivo on je ispisao svoje stihove – kaže Pavlović.
On navodi da se Zoran Kovačević ovom zbirkom vraća na scenu, s vjerom da je poezija najbolji, a za Zorana i jedini, način iskazivanja odnosa prema životu i sagledavanja mjesta pojedinca u svijetu koji mu je dat, zajedno s iluzijom da ga može mijenjati i oblikovati prema vlastitom viđenju.
– Pjesnik se, kako potvrđuje i zbirka “Sjenka na dlanu”, ne predaje, nego u najdubljem ponoru lirskog bića traži ona zrnca sopstva za koja smatra da mogu biti gradivni elementi nekog imaginarnog makrokosmosa i utiskuje ih u stihove koje nesebično dijeli sa svima koji bi mogli da se slože s njim ili da mu suprotstave sasvim oprečne stavove. Jer, pjesnikovo je da oslika ono što vidi i da kaže ono što osjeća, a poruke će svako za sebe izvlačiti i tumačiti, ako je uopšte nekome stalo do toga što saopštavaju pjesnici – ističe Pavlović.
Štedio i na naslovima
On dalje navodi da se stiče utisak da je Kovačević sve ove godine drugovao s poezijom, ispisivao nove stihove, ali nije osjećao potrebu da objavljuje.
– Sad je odjednom poželio da čitaocu ponudi novu pjesničku zbirku i dobro je što je tako. Jer, on ima šta da kaže i čini to na svoj način, jezgrovito, osjećajno, ne tajeći ništa, široko otvarajući srce i dušu – ističe Pavlović te dodaje i da će čitalac u mnogim stihovima prepoznati sebe, svoju tihu patnju, svoja pritajena osjećanja i sanjarenja, svoj odnos prema osobi koju grli ili je ona samo njegov san.
Sa promocije knjige “Sjenka na dlanu”
U zbirci pjesama “Sjenka na dlanu”, kako kaže Pavlović, plijeni jednostavnost kojom autor saopštava svoje misli i osjećanja.
– Druga bitna specifičnost ove poezije je svakako zadivljujuće ekonomisanje riječima koje je otišlo čak dotle da je pjesnik “štedio” i na naslovima, a čitaocu je ponudio da ih pronađe u pojedinim stihovima ili dijelovima stihova. Sve to novoj zbirci pjesama Zorana Kovačevića krči put u čitalište – zaključuje Pavlović. Izlagači su na nedavno održanoj promociji Kovačevićeve knjige izrazili nadu da se na izdavanje njegove treće zbirke pjesama neće čekati još dvije decenije.
eTrafika.net – Ognjen Tešić