„Radoznala sam i volim da eksperimentišem, tako da sam prošla skoro sve – od ulja na platnu, akrila, do crteža tušem. U umjetnosti baš volim to što ti daje mogućnost da eksperimentišeš. Uvijek volim da to poredim sa npr. muzikom. Kad me neko pita kakvu muziku slušam, nekako ne mogu da se ograničim samo na jedan žanr. Isto je i u umjetnosti. Mislim da sam najsigurnija sa olovkom, tj. sa crtežima olovkom ili ugljenom.“ Ovako za portal eTrafika počinje svoju priču mlada banjalučka umjetnica Nataša Konjević (23).
Nataša je diplomirala prošlog juna na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci, smjer grafika. Trenutno ne radi nigdje, ali je jako aktivna u nevladinom sektoru. Nedavno je imala svoju drugu samostalnu izložbu u Bugojnu.
„Ta izložba je realizovana zahvaljujući Adini Kero, drugarici koju sam upoznala prošle godine na slikarskoj koloniji u Bijeljini. Naime, ona radi u njihovom Centru za kulturu. Ja sam imala novi ciklus “Sukobljavanje emocija” koji sam htjela da predstavim publici, pa zašto da to ne bude u Bugojnu. Radila sam slike tehnikom ulje na platnu, što je nešto novo za mene. U pitanju je manji format, a kao temu uzela sam ljudsku figuru, ono što inače istražujem, kao i portrete. Ukupno sam izložila oko 50 djela, koje su posjetioci mogli vidjeti tokom 10 dana, koliko je trajala izložba.“
Osim ove, Nataša je imala još jednu samostalnu izložbu prošle godine u Banjoj Luci. Izlagala je na još dvadeset kolektivnih izložbi u našoj državi i inostranstvu. To su uglavnom bili konkursi, a radilo se o grafikama, crtežima, slikama.
„U junu prošle godine imala sam svoju prvu samostalnu izložbu, u galeriji „Đura Jakšić“ na Filološkom fakultetu. Tamo je bila neka druga priča. Tu su bili kolaži i drugačiji je pristup, iako je ista tematika tj. ljudska figura i portreti, ali nekako je ta izložba bila više ilustrativnog tipa nego ova sad u Bugojnu.“
Kako kaže, na njenim portretima likovi su uglavnom izmišljeni, rađeni iz mašte, pa su dosta stilizovani i izmijenjen im je ljudski oblik. Kada ne slika po mašti, inspiracija su joj uglavnom njoj bliski ljudi.
„Na dnevnoj bazi najviše me inspiriše muzika. Ili na primjer, pošto putujem svaki dan busom, čovjek bi se začudio šta sve u tom autobusu i kroz prozor možeš da vidiš za tih 15-20 minuta. Mislim da je i to dio moje inspiracije, svakodnevni život. Nemam omiljenog slikara niti omiljeni pravac, jer kao što sam rekla za tehnike, isto je tako za idole, ne mogu odabrati samo jednog. Smatram da u svakom pravcu možeš da nađeš nešto kvalitetno.“
Već duže vrijeme vrijedi mišljenje kako u današnjim okolnostima slikar ne može zaraditi dovoljno novca za normalan život. Nataša nam je otkrila kako je to onda tek sa slikarima početnicima.
„Uspijem prodati neke slike ili da držim neke radionice pa zaradim nešto sitno. Uglavnom, uspijem da zaradim novac za materijal, mada bi se to prije moglo nazvati džeparcom za materijal, ali ne bih mogla da se osamostalim sa tim. Još uvijek sam kod roditelja i oni finansiraju moj svakodnevni život.“
Međutim, iako tek početnica i ne u potpunosti afirmisana umjetnica, Nataša već prodaje svoje radove. Nisu u pitanju visoke cifre, ali u svakom slučaju su podsticajne.
„Na drugoj godini studija prodala sam sve grafike jednom kolekcionaru iz Banja Luke. Imala sam nekoliko narudžbi, što uglavnom ide preko poznanika, neko čuje za moj rad i želi pokloniti neku sliku. Takođe, prodala sam radove sa prve izložbe. To uopšte nije velika ciijena, spuštena je maksimalno. Ovdje slikari govore da treba podići cijenu, misle da ljudi razmišljaju na taj način da ako to košta mnogo onda i vrijedi… Mislim da treba biti malo realniji i pogledati situaciju u kojoj svi živimo.“
Mecene, kako su se nekad zvali pokrovitelji umjetnosti (danas bi možda prikladniji naziv bio sponzori), rijetka su pojava u našoj državi.
„Čula sam da dvoje, troje ljudi imaju određene mecene, ali to je jako malo. To ide preko poznanstava, a i samostalne izložbe su jako bitna stvar, gdje dolaze ljudi koji vole umjetnost, zainteresovani su za to, i želi ulagati u nju. Novac je presudan, jer čovjek koji nema mnogo novaca okrenut je svakodnevnim problemima golog opstanka.“
U umjetnosti je jako bitna promocija sebe i svog rada. Osnovni način za to su svakako izložbe, što samostalne, što kolektivne. Slikarima dosta pomažu i slikarske kolonije te poznastva koja steknu na njima, ali sve moderniji način za promociju jeste internet, drušvene mreže ili pak blog.
„Blog Lunogled sam napravila krajem prošle godine. Na jednoj međunarodnoj razmjeni upoznala sam dosta ljudi koji su već imali svoje blogove ili neke veb stranice. Blog je besplatan i super je način da se promovišeš. Kad hoćeš nekom da pokažeš svoj rad najlakše je da ukucaš na netu stranicu i tu imaš sve što želiš da ljudi vide. To je kao neki portofolio. Ranije sam promovisala svoj rad na ličnom fejsbuk profilu, ali to više ne radim jer nije mi to baš profesionalno, a i smatram da još uvijek nemam dovoljan broj kvalitetnih radova. Dosta ljudi to radi, i tu nabacaju svega, a ja hoću da za to odvojim neko vrijeme, da nađem dobrog fotografa i da sve to bude profesionalnije. Sad bi to bilo baš banalno.“
Nataša već ima nekoliko nagrada na svojim policama.
„Po završetku prve godine dobila sam nagradu od Akademije umjetnosti. Oni organizuju svake godine izložbu radova studenata i ja sam tad dobila nagradu za crtež. Na konkursu “Ex libris Dunav” od muzeja Pančevo sam dobila diplomu za doprinos grafici, kako su oni to napisali. Na završnoj izložbi četvrte godine dobila sam nagradu za grafiku od muzeja Kozare.“
Misli da Banja Luka ima dosta mladih, talentovanih slikara. Među njima su oni koji se, na primjer bave modernim, konceptualnim radom, intermedijalnim, a postoje i oni koji su privrženi klasičnom načinu. Nas je zanimalo da li danas ima i onih pravih boema.
„Mislim da to više nije tako. Ima tu možda istine, ako pogledamo slikare koji su uspjeli u svom poslu, mogu da ih poredim sa nekim slavnim ličnostima. Isto imaju taj momenat spektakla oko njih. Postoje ljudi koji su kao boemi, uglavnom te mlađe genaracije koji bi željeli da budu to, i forsiraju taj način života. Ja se trudim da se prilagodim sadašnjem vremenu.“
Što se tiče daljeg obrazovanja, Nataša ima želju da upiše master studije u inostranstvu, ali konačna odluka još nije donesena. Za sada nastavlja da slika, a i trudiće se da napravi jednu samostalnu izložbu Banjoj Luci do kraja godine.
„Planiram izložbu, ali nisam još razmišljala o Banskom dvoru ni o Muzeju savremene umjetnosti, jer mislim da za to treba malo više i organizacije i radova i nekih drugih stvari. U Muzeju savremene umjetnosti ne znam kad je posljednji put bila izložba slika nekog banjalučkog umjetnika. Nastojaću da održim jednu izložbu u svom gradu do kraja godine, da i banjalučani vide ono što sam izlagala u Bugojnu.“
eTrafika.net – Jovana Savanović