Godina 1986., mjesec april, datum 26. i 1:23 časa iza ponoći, bili su pogubni za grad na krajnjem sjeveru Ukrajine. Zbog ljudske greške eksplodirao je i potpuno uništen četvrti blok nuklearne elektrane Černobil, a u atmosferu je raspršena ogromna količina radioaktivnog goriva.
U roku od 48 sati evakuisano je kompletno stanovništvo ovog grada i njegove okoline. Bila je to najveća mirnodopska nuklearna katastrofa do današnjih dana. Od tada Pripjat (Прип'ять) je mrtav grad.
Oko 100 kilometara udaljen od glavnog grada Kijeva, Pripjat se osniva na istoimenoj rijeci 1970. godine, kao dom za radnike i naučnike u nuklearnoj elektrani Černobil. Iako solidan gradić za življenje, sa svim onim što je potrebno i dovoljno jednom gradu sa 50.000 stanovnika, suđen mu je kratak životni vijek.
Grad od svojevremene vojne važnosti, bio je dostupan svima. Smatralo se da su tadašnji nuklearni reaktori bili ponos inženjeringa i napretka Sovjetskog Saveza. Pripjat je praktično predstavljao muzej koji je dokumentovao posljednje godine Sovjetskog Saveza. Sve je nestalo jednim potezom i u nekoliko sati.
Da bi se izbjegla panika prilikom evakuacije, stanovnicima je rečeno da će se vratiti za tri dana i da ponesu samo lične dokumente. Vojska je zatvorila cijelo područje u krugu od 30 kilometara i od onda je Pripjat sablasno prazan grad i tako će ostati još 300-tinjak godina koliko je potrebno da se radioaktivni izotop Cs 137 raspadne.
Početkom 21. vijeka, zgrade i stanovi su potpuno opljačkani i dokrajčeni. Ništa vrijedno nije ostalo. Kuće i stanovi ispunili su se vodom. Danas, ulice grada su prekrivene radioaktivnom mahovinom, drveće raste sa balkona i krovova zgrada, a parkovi su zarasli u šikaru.
Posjete Pripjatu su moguće uz posebne dozvole i vodiče i ne duže od sat vremena zbog opasne razine radijacije.
Ko zna, možda će nekolike stotine godina ipak vratiti nekadašnji ponos sovjetske tehnoligije, te se trenutni grad duhova ponovo nazove tim imenom.
Pogledajte fotogaleriju (kliknite na fotografiju):
eTrafika.net – Vedrana Džudža