Pored velikih imena naše muzičke scene, postoji još veći broj onih koji se teško probijaju. Sa željom da pomogne u promociji i ujedinjenju muzičara iz BiH, Anita Šunjić iz Mostara ih posljednjih šest mjeseci okuplja putem stranice “BIH Muzička scena“.
“Nismo ni svjesni koliko muzičara imamo na ovako malom prostoru. Jako mnogo bendova, aktivnih i ugašenih. Kvalitet je teška riječ. Svi se mi nađemo da kritikujemo, a zaboravljamo da kritičar iza sebe ima znanje, obrazovanje i iskustvo, ne samo lični ukus. Rastom interneta, previše pjesama izađe u javnost, da bismo svaku poslušali. Toliko smo sjajnih pjesama propustili slušajući stalno iste, medijski servirane pjesme. Zar to nije lakše pronaći i čuti ako se nađe na jednom mjestu?”, pita se Anita.
Kako sama kaže, drugo ime su joj gitara i muzika, te joj problemi sa kojima se muzičari susreću nisu strani. Napominje da ovaj poduhvat nema nju za temu, već predstavlja pokušaj za pomoć muzičarima. Ova Mostarka već odavno sanja o “nekoj ljepšoj BiH”, a ovo je vid podsticanja saradnje među muzičarima, njen doprinos tome.
“Čitav život nešto sanjam i čekam da neko drugi to pokrene. I onda vidim koliko su društvene mreže postale bitne u reklamiranju i promociji svega i svačega. Bitnije od svirki. Nažalost. Ljudi slušaju ono o čemu se priča. I meni dođe ideja u glavu, zašto ne bismo objedinili to? Napravimo ‘popularnim’ ono što je dobro, dajmo ljudima jednaku priliku da pokažu ono što znaju. Kvalitet će naći put, zašto da čekam da neko drugi to pokrene? Cilj je na jednom mjestu skupiti sve muzičare, sve medije, na jednom mjestu imati informacije o cijeloj sceni. I sama sam muzičarka i to su jedini ciljevi koje vidim i želim. Finansije me ne zanimaju. Cilj je u medijima zastalno oživjeti termin BIH muzička scena- emisijama, live nastupima, top listama, festivalima, nagradama.”
Ideja se realizuje sporo, ali sigurnim koracima. Muzičari su podržali stranicu, jer u tome vide mogući uspjeh. Anita naglašava da nije iluzionistkinja niti može magičnim štapićem stvoriti nešto, ali može pokrenuti druge. Na muzičarima je da se ujedine, jer kako kaže, makar i bez profita, napredak se mora desiti. Ideja projekta, između ostalog je da pošalje poruku svima kako u našoj zemlji postoji mnoštvo odličnih muzičara, a za koje se nije čulo. Kao što se u bilo kojem poslu bolji rezultati postižu timskim radom, zaključak je da bi muzičari iz cijele BiH mogli u mnogo toga pomoći jedni drugima. Korist iz ovoga nemaju samo oni, nego i cijela javnost.
“Scenu ne čini jedno ili dvoje, nego svi. Lijepo je ostaviti trag o nekim bendovima, muzičarima. Ova ideja ima šansu sačuvati informacije, ujediniti muzičare sa svih prostora države, medijski ujediniti prostor. Poslati poruku stanovništvu da mi svi jednako dišemo muziku. Zar nije muzika jezik koji svi razumijemo? Ovaj projekat treba biti jedan od projekata koji pomaže javnosti, a ne jedini.”
Iako Anita na ovom poduhvatu radi sama, kaže da joj to ne predstavlja teret. Naglašava da na to gleda kao na ljubav a ne posao, te upravo iz toga crpi snagu za rad. Iako finansijska strana ne postoji, najteže joj pada nezainteresovanost ljudi za nešto što bi bilo od koristi.
Ističe da u ovom projektu nema diskriminacije muzičara na osnovu žanra, ali ni favorizovanja.
“Jednak tretman imaju svi, lični ukus ne smije biti kriterijum. Jedino što je navedeno na početku je da se neće pisati o narodnjačkim izvođačima. Ne zato što ne vrijede, nego zato što je narodna muzika jedina vrsta muzike o kojoj se i piše u javnosti.”
Iako joj je draže kada se muzičari sami jave i prepoznaju značaj njenog projekta, Anita ne preza od angažmana, te tako i sama rado stupa u kontakt sa muzičarima koje kasnije uvrštava u bazu.
Mnogi poznati muzičari su odmah podržali Anitinu ideju, oni najbolje znaju kako je biti neafirmisan. Upravo u tome je najveći značaj njihovog angažmana, jer su zvučna imena najbolja promocija. I pored toga, ovdje isti tretman imaju i poznati ali i demo bendovi, svi imaju pravo na prostor, reklamu kao i davanje informacija. Takođe, još jedan od ciljeva ove stranice je da bude izvor informacija muzičarima o festivalima, izdavačkim kućama, i mnogim drugim stvarima bitnim za njih. Ipak dodaje da je i pored modernih načina promocije jako teško da se pročuje za muzičare.
“Mnogo bendova i muzičara ulaže mnogo novca u promociju. Nije dovoljna promocija po društvenim mrežama. Like ne znači da te neko sluša. Like se može i kupiti, publika u klubu baš i ne. Festivali i svirke su najbolji događaji za to. Možda bi bilo kvalitetnijih bendova, da nije svakom cilj biti popularan. Ne moramo svi biti popularni, samo dajmo svakom priliku da radi i stvara. Uostalom, kako je to nekad bilo? Koliko smo često mogli saznati o nekom novom izvođaču? Neko dobije jednu kasetu, pa je cijeli grad presnimava. Ali bila je jedna televizija i kad se na njoj pojaviš, cijela država zna za tebe. A sad je svaki sekund nova pjesma online. Treba narodu pokazati da muzika nije biznis, nego umjetnost”, zaključila je Anita.
eTrafika.net – Nikola Zgonjanin