Članovi penjačkog kluba Extreme iz Banjaluke doslovno realizuju sve što zamisle. Staru zgradu kotlovnice u Kampusu preuredili su u modernu salu za penjanje, a njihov Pecka Rock Climbing Festival odavno je prestao da se naziva lokalnim događajem.
Najzanimljivija priča krije se u samom njihovom početku i borbi za sopstveni prostor.
„Naši penjači su svojim rukama preuredili staru kotlovnicu u salu za penjanje. Mnogi ljudi sa strane se iznenade i čude kada im kažemo za to jer sve sale u svijetu se prave po projektima“, govori Ivana Mijić, dugogodišnja članica kluba.
U zgradi u kojoj sada borave bila je smještena kotlovnica nekadašnje kasarne „Vrbas“, a njih je čekalo mnogo posla da bi dobili adekvatan prostor.
„Zatekli smo tehničke kanale pune mazuta. Njega smo očistili, izvadili staklenu vunu i tek tad su mogli početi radovi koji su trajali godinu dana“, pričaju članovi kluba.
Često su im razni majstori govorili da njihove zamisli nije moguće izvesti, ali su ih oni razuvjerili i razbili sve predrasude. Posebno je zanimljiva njihova anegdota o nabavku tepiha za salu.
„Jedno veče oko 23 sata nas zovu drugari, kažu da je kod kuglane izbačen neki tepih napolje i da ga možemo iskoristiti za salu. Kad smo to natovarili na auto izgledali smo kao Troteri iz Mućki. Pokrio je cijeli auto i strašno smrdio na pivo. Bilo je to nakon Nove godine i njima u kuglani se nije dalo da to čiste pa su ga samo bacili vani. Bilo je -10 stepeni, a mi smo ga prali napolju. Sušio se jedno mjesec dana“, govore oni.
Kažu da im je ogromnu snagu dala sposobnost prijatelja da im nabavi sve što im je bilo potrebno za rad.
„Naime, jednom se šetao hodnikom Vodovoda i počeo pričati sa nekom ženom. Ispostavilo se da je ona članica planinarskog društva, otišla je kod direktora i uvjerila ga da pošalju ovdje dva radnika sa materijalom da nam odrade cijelo kupatilo. Ti ljudi su nam rekli da nikad gori posao nisu odradili, jer je sve bilo u tako lošem stanju. Trebali su to završiti za jedan dan, a ostali su tri.“
Svoja vrata širom otvaraju svim ljubiteljima avanturističkog duha koji žele da probaju penjanje. Ne postoje neke specifične predispozicije za bavljenje ovim sportom. Među njihovim gostima su se našli profesori i učenici škole iz Metohije koji su prvi put probali penjanje i pozitivno se iznedili.
„Dolazimo iz Metohije, gimnazija Sveti Sava. Ja sam prvi put u Banjaluci, a neke kolege su dolazile ranije sa decom na ekskurziju. Oduševljen sam aktivnostima koje su nas dočekale ovdje. Nije bilo toliko teško popeti se na vrh zida, svakome bih preporučio da proba penjanje u ovom klubu“, rekao je Nenad Sedlarević, jedan od profesora.
Tokom januara članovi PK Extreme su bili u Turskoj, u Antaliji gdje se nalazi jedno od najvećih zimskih penjališta. Učestvovali su i na takmičenju u Makedoniji koje je održano u aprilu. Organizatori su penjačkog festivala na lokaciji Pecka u blizini Mrkonjić Grada.
„U posljednje vrijeme sve više osoba dolazi i penjanje postaje sve popularniji sport, ali prije nekoliko godina ljudi kod nas uopšte nisu obraćali pažnju na penjanje. Kod Nijemaca i Austrijanaca je ovaj sport na vrlo ozbiljnom nivou, ali nadamo se da će postati i ovdje jer naša zemlja ima potencijala“, kaže nam Ivana Mijić.
Jedan od najstarijih članova penjačkog kluba, Đorđe Rađen s velikim entuzijazmom govori o ovom festivalu.
„Već šest godina učestvujem na festivalu u Peckoj. Zanimljivo je bilo pratiti njegov tok. Počelo je kao malo, privatno, amatersko druženje sa nekoliko smjerova, a sada je to međunarodni, veliki penjački festival. Ovo je veliki uspjeh kluba i zadovoljstvo je biti dio svega toga.“
Za Pecku se čulo i van granica naše zemlje. Ove godine je bilo učesnika čak iz Kanade, Australije i Izraela.
„U početku je bio zamišljen kao projekat za koji smo dobili neku donaciju, međutim, tu se pojavilo ljudi iz 12 zemalja za koje nismo ni očekivali da mogu doći. I oni su nam dodatno pomogli da opremimo salu kako bismo razvili penjanje. Sada su oni poveli sve svoje prijatelje i krug posjetilaca se proširio“, govori Ivana.
PK Extreme nudi zanimljive sadržaje i za djecu i za odrasle. Kod svakog treninga je posebno bitno zagrijavanje, a prsti su najvažniji. Smjerovi su označeni grifovima u bojama, a jako su bitne i ocjene. Početnički nivoi su petice, dok za naprednije treba malo više vježbe. Nude kolektivne treninge, ali ljudi su više zainteresovani za individualne. Kako ističu, penjanje nije samo sport, mnogo je više od toga jer penjači se druže, vježbaju, pomažu jedni drugima, razvijaju avanturistički duh, razbijaju predrasude i probaju nove stvari.
„Počeli smo da radimo i slat-line i high-line. Skoro smo čuli za to od jednog gosta Slovenca i htjeli smo da probamo. Slat-line je hodanje po gurtni, a high-line je isto to samo na visinama i pomalo je ekstremno“, otkrila nam je Ivana.
Tekst je nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL
eTrafika.net – Nataša Lazukić