Neobičan hobi Banjalučanke Blaženke Cuca koji je vremenom prerastao u brend pod nazivom “Sitiničarnica”, plijeni sve više pažnje onih koji žele da pronađu unikante stvari za svoje najmlađe.
Po zanimanju novinarka i majka dvoje djece, Blaženka nam govori kako priča o njenom hobiju započinje prije tri godine.
“Sitničarnica je moj hobi koji je nastao sasvim slučajno 2013. godine, kada sam čekala svog prvog dječaka i kada sam pripremala sobicu za njegov dolazak. Htjela sam da ukrasim zid iznad krevetića, ali sve što sam tada mogla da pronađem i kupim svodilo se na stikere i neke naljepnice, što mi se činilo previše obično. Slučajno sam na Internetu pronašla fotografiju jednog oblačića od flica, dopao mi se i odlučila sam da ga napravim. Ljudi koji su ga vidjeli govorili su mi da je super, unikatan i pitali me da li bih mogla i njima da napravim nešto slično. Tako je sve počelo”, objašnjava ona.
Krajem 2014. godine, odlučila je da napravi svoju stranicu na Fejsbuku i da na taj način prodaje svoje rukotvorine. Blaženka, koja je od malena voljela da plete i šije, svoje kreacije od flica pravi isključivo po narudžbi jer joj ovaj hobi oduzima puno vremena.
“Izrada svakog ukrasa zahtijeva jako puno vremena jer sve radim ručno. Ne nabavljam isječene dijelove niti imam mašinu kojom bih sjekla materijal. Sve sama crtam, siječem, šijem i lijepim, što to obično traje satima i satima. Na primjer, za jedno ukrašeno slovo koje košta 3 KM ponekad mi je potrebno i 60 minuta”, govori Blaženka.
Najviše narudžbi pristiže za slova i sovice ispod kojih piše ime. Jedno slovo se naplaćuje 3 KM, dok je cijena malih sova 25 KM. Pored prodaje preko Interneta, Blaženka je imala priliku da svoje rukotvorine predstavi i u Zimzogradu.
“Prilika da prodajem svoje proizvode pružena mi je u Zimzogradu 2015. godine i to je bilo jedno jako lijepo iskustvo jer su ljudi bili bukvalno oduševljeni. Zaista sam bila zatečena reakcijama djece i njihovim pitanjima. Čak su i neki odrasli željeli da se fotografišu pored štanda”, dodaje ona.
Blaženka smatra da na tržištu postoji prostor za prodaju njenih proizvoda, ali i objašnjava da sada nema vremena da se ozbiljnije posveti tome.
“Trenutno nemam vremena da se ozbiljnije bavim ovim hobijem i ne mogu sebi da priuštim da mi ovo bude posao. Što se tiče planova za budućnost, idem polako, jednu po jednu narudžbu, pa ću vidjeti kuda će me to odvesti”, govori ona.
U svom hobiju koji donosi povremenu zaradu, Blaženka pronalazi zadovoljstvo i mladim ljudima poručuje da pokušaju da realizuju svoje ideje.
“Nijedan početak nije lak, ali kad se nešto stvarno želi”, onda se treba jako potruditi da se to i ostvari”, kaže na kraju našeg razgovora.
Tekst nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL
eTrafika.net – Bojana Nešković
