Po izlasku iz okrilja Akademije umjetnosti 2012. godine, jedna želja dobija krila. Nošena snom da ulice grada pretvori u pokretnu galeriju kako ličnog, tako i likovnog osjećaja svojih sugrađana, Ružica Panić se upušta u podvig „slonovskih“ razmjera.
Crtice iz biografije kažu da je rođena u Ključu 1988. godine. Na smjeru slikarstvo diplomira 2011, da bi samo godinu dana poslije ujedinila svoj poziv sa kreacijom unikatnih asesoara. Oslikani umjetničkim imenom Slonče, razigrani cekeri, broševi i ogrlice su kroz nepune četiri godine odista ostvarili Ružičin san o galeriji koja svakodnevno korača gradskim trotoarima. Ime Slonče je još u doba Akademije izabralo nju, a uspjeh podviga bi se mogao pripisati Ružičinoj neizmjernoj ljubavi prema samom činu stvaralaštva.
„Vrijeme utrošeno na rad onoga što volite je uvijek dobro utrošeno. Ma koliko dugo trajalo, stvaranje kom
ada nakita ili cekera po mojim zamislima mi prođe kao tren“, priča Ružica.
Premda vođena potrebom za ličnom ekspresijom, mlada kreatorka je i te kako svjesna da život Slončetu daju upravo oni koji svoj modni izraz boje njenim jedinstvenim ukrasima. Upravo su oni ti koji joj, kako kaže, daju vjetar u leđa te ravnaju svaki minus na računu. Upravo su oni ti koji ostvaraju njen veliki san o umjetnosti koja svojim čarima oplemenjuje svakodnevnicu života.
Na početku se nije ni nadala da će jedno Slonče tako lako pronaći put do srca sredine, ali to ne znači da Ružica od prvog dana nije vidjela širu sliku svoje avanture.
„Umjetnici današnjice su pod pritiskom velikog broja stvaralaca, pa samim tim i konkurencije, tako da dobar umjetnik mora da bude i dobar preduzetnik, te da zna kako plasirati svoj rad pred publikom. Posla ima dosta i bez samopromocije i promocije, ali trudim se da održim pozitivan balans između svih sfera jednog brenda“, objašnjava Ružica, priznajući da se istinska cijena truda očitava u osmijesima zadovoljnih nosilaca kreacija.
Ali, ove kreacije utjelovljuju mnogo više od puke estetske privlačnosti te modne autentičnosti. U Slončetovoj radionici oživljava i svijest o odgovornosti svih nas prema majci prirodi. Lan, juta i eko-koža daju odijelo Ružičinim idejama, a razlog za ovaj izbor osvjetljava jednu od krucijalnih uloga umjetnosti u društvu.
„U svijetu interneta i medija, teško je ne vidjeti kakva sve zlodjela činimo svojoj planeti. Kao pojedinac, ne mogu da ostanem imuna na takve slike, i zato mislim da bi za održanje prirode svako od nas trebalo da da svoj doprinos. Ma koliko mali on bio sada, i to malo će jednom mnogo da znači. Odabir prirodnih materijala je moj način da pokušam ljudima probuditi svjest o jednom od mnogih načina da sačuvamo prirodu“, govori Ružica.
Ekološki osviještena umjetnica je svoj rad predstavila i izvan granica grada na Vrbasu, pa su tako kreativnost jednog Slončeta otkrili i posjetioci beogradskih sajmova ručne radinosti „Moda za poneti“ i „Mikser bazar“. Uprkos tome što se beogradska i banjalučka scena, u kontekstu podrške ovakvim manifestacijama, osjetno razlikuju, Ružica je odlučna da i svom gradu podari lokalni događaj koji bi parirao regionu. U ovom naumu, srećom, nije sama.
Kao dio organizacionog tima PopArt Marketa, Ružica godinama potpomaže afirmaciju kreativnosti u našoj lokalnoj zajednici. Baš kao što se pop art, kao umjetnički pravac, pedesetih godina prošlog vijeka suprotstavio pravilima „lijepe umjetnosti“ te učinio popularnu kulturu sastavnim dijelom umjetničkog izraza, tako je i PopArt u Banjaluci oživio kao ideja koja će umjetnost približiti širem građanstvu.
„U organizaciji PopArt Marketa su četiri djevojke, ravnopravne po svojoj ulozi. To je ono što nas izdvaja od drugih organizacija i sličnih dešavanja i mislim da je upravo to ono što nas čini uspješnim. Budućnost marketa je svakog dana sve svjetlija i priča će se nastaviti upravo zbog naše upornosti i želje da ostvarimo jednu jaku i kvalitetnu handmade scenu“, sigurna je ova kreativka.
A ko će da vodi Slonče, PopArt Market i talentovane rukotvorce u svijetlu budućnost? Nepresušni izvori kreativnosti koji teku ka umjetnosti za sve.
„Umjetnost i kreativnost idu jedna uz drugu i ne bi bilo moguće stvarati ni jednu bez ove druge. One su tu da se nadopunjuju, a ne da se međusobno poništavaju. Za mene je kreativost mogućnost oblikovanja ideja u nešto trodimenzionalno i, po mogućnosti, korisno. Svaki kreator je drugačiji izvor ideja i samim tim će imati drugačije proizvode. U toj različitosti leži naše bogastvo“, zaključuje jedno Slonče.
Tekst je nastao u sklopu projekta “Može i drugačije”, koji finansira Fondacija SHL
eTrafika.net – Jelena Bjelaković
