Časopis “Talas” ugledao je svjetlo dana ove godine i simbolično probudio talas interesovanja kod ljubitelja printane riječi, te donio neke drugačije perspektive. Njegov urednik, Boris Maksimović, ujedno je i autor knjige putopisa “Hadžiluk plemenitom snu”.
“Od prve priče o jednom ovakvom časopisu pa do prvog primjerka koji smo uzeli u ruke proteklo je šest mjeseci. Trebalo je definisati koncepciju, vrijednosti za koje ćemo se zalagati, formirati tim ljudi koji bi bio zainteresovan da piše, naći sredstva, odrediti vizuelni izgled, riješiti distribuciju, pronaći kanale za promociju jednog ovakvog časopisa. Znali smo da ćemo nekad doći u situaciju da stvari radimo navrat-nanos, ali smo htjeli bar prvi broj da ne sfušerimo, da izgleda onako kako treba da izgleda. Srećom, drugi izgleda još bolje i ima više strana, a mislim da nećemo iznevjeriti ni sa trećim, koji je sada u pripremi”, govori Maksimović za eTrafiku.
Pažljivo kreiran sadržaj nije samo za jednokratnu degustaciju i brzo zasićenje čitalačke publike. Očišćen je od svakodnevnih tema, crne hronike, tabloidnih naslova i dnevne politike, ima svoje tematske cjeline i izlazi tromjesečno.
“Mi prezentujemo samo pozitivne priče o stvaraocima i stvaranju, ali ne onu vrstu pozitivnih priča gdje sve izgleda kao da se stvarnost gleda kroz ružičaste naočare, već se iskreno govori o problemima i nevoljama na tom putu, ne izbjegavajući ih. Drugi broj, koji je trenutno na kioscima i u knjižarama, bavi se temom bježanja i nju istražujemo iz različitih uglova. Osim toga, tu je i dio koji nije tematski, ima niz putopisa, recenzija, preporuka za čitanje, gledanje ili slušanje. Ima dovoljno materijala za čitanje tokom tri mjeseca čekanja na novi broj koji će se baviti tematikom inata. Naredni broj će biti nešto manji od 196 strana, jer je ovo previše skup sport da bismo sa svakim brojem povećavali broj strana”, otkriva naš sagovornik.
Reakcije čitalačke publike su više nego pozitivne, a mogli su se čuti komentari da “Talas” nije časopis već knjiga. Po pitanju opstanka, časopis i knjiga su nezamjenjivi, i ne mogu se porediti sa tehnologijom.
“Mnogi su prognozirali smrt knjige, ali to su gluposti. Umberto Eko je jednom rekao da je knjiga savršen izum koji ne može biti bolji nego što jeste, kao kašika, makaze ili točak. I to je zaista tako. U periodu između 2012. i 2015. svi veći distributeri e-knjiga su zabilježili pad. Neće dobra, stara, raskupusana i prašnjava knjiga nigdje otići i mnogo je razloga zašto je to tako. Jedan od njih je svakako i osjećaj posjedovanja dok ih držite u ruci. Jedno je kad vam neko pokloni upakovanu knjigu koju ste dugo tražili i niste mogli naći, a sasvim drugo ako vam neko tu knjigu pošalje u pdf ili e-pub formatu u attachmentu nekog maila”, govori Boris.
Postoji dosta oglašivača koji su skeptični prema nezavisnim časopisima ovog tipa i printanom oglašavanju uopšte, ali ima i onih koji prepoznaju značaj i smisao projekta.
“Što bi rekao Njegoš, i dalje je borba neprestana. Naš zadatak je, u suštini, da upornim plivanjem protiv struje dokažemo da ovo i te kako ima smisla i pronađemo ne toliko oglašivače koliko dugoročne partnere s kojima će ovaj časopis biti bolji i tiražniji, partnere s kojima ćemo moći više da se posvetimo pravljenju kvalitetnog sadržaja nego sada, kada mnogo više vremena moramo da provedeno tražeći način da izguramo naredni broj. Opet, s druge strane, ne mogu da se žalim, ima već cijeli niz firmi i udruženja koji su stali uz nas, od MKD Mikrofin, preko zlatare Kuprešak, DL plakata, pekare Manja, pa do Pozitivne Srpske. Tu je i štamparija Grafid koja ima esencijalnu važnost u cijelom ovom projektu. Svima njima dugujemo ogromnu zahvalnost”, ističe naš sagovornik.
U nadolazećem periodu časopis “Talas” će biti promovisan u bh. gradovima i regionu, a saradnici dolaze iz različitih stručnih oblasti.
Nakon održane promocije u Beogradu na Sajmu knjiga, promocija drugog broja časopisa će se održati 02. novembra u Američkom kutku u Banjaluci, sa početkom u 18 časova. Desetog novembra “Talas” putuje do Prijedora, a zatim i do Doboja.
eTrafika.net – Nataša Lazukić