Upornost, rad i trud uz talenat pomjeraju sve granice. Dokaz za to je mlada Teslićanka Dajana Suvajac (19), koja je nedavno u svom gradu predstavila roman “Slabost srca”.
Ova srednjoškolka je ljubav prema literarnom stvaranju otkrila još u osnovnoj školi, kada je počela pisati pjesme. Nakon učešća na brojnim konkursima, između ostalih na Rastok Festu u Jelahu i na festivalu “Rade Tomić” u Novom Sadu, gdje je osvojila drugo mjesto, Dajana je odlučila da se okuša i u drugim formama. Njene kratke priče vremenom su prerasle u roman koji je nazvala “Slabost srca”.
“Sam roman ima mnogo tragičnih priča, skoro svaki lik ima neku svoju tamnu i skrivenu stranu. Mislim da skoro svi ljudi imaju neki dio prošlosti koji čuvaju samo za sebe, nebitno da li je to neka manja tajna ili neka teška priča koja nas je promijenila kroz život. Isto tako, u ovom romanu mogu da se nađu mnoge priče iz prošlosti koje su ostavile trag na svakom liku. Trebala bih da napišem nastavak, jer ovako izgleda mnogo tragičan, tužan i depresivan, a i svaki lik zaslužuje nastavak svoje priče. U ovom romanu nema autobiografiskih motiva niti meni lično poznatih, ali će ih definitivno biti u nastavku”, najavljuje Dajana.
Put svakog umjetnika je težak i ispunjen mnogim preprekama. Nerazumijevanje, nedostatak finansijskih sredstava i velika konkurencija su samo neki od problema sa kojima se pisci svakodnevno susreću. Ipak, i prednosti su velike. Pisanje, prenošenje osjećanja na papir, objavljivanje djela, saznanje da se ono čita predstavljaju trenutke za koje svaki pisac živi i stvara. Ljubav prema književnosti i talenat Dajanu tjeraju da svoja osjećanja i misli stavi na papir pa joj tako sav rad koji uloži u stvaranje predstavlja zadovoljstvo.
“Ako bih baš morala odlučiti šta je meni najteže pisati, ne bih mogla, baš zato što ja iz ljubavi pišem. Moje emocije, stavovi i misli su na papiru. Papir je taj koji trpi. Mogu da kažem da nisam pokušala pisati eseje, ali s’ obzirom na to da uvijek imam nešto opširno da kažem, opišem, iznesem onda bih možda naišla na neke poteškoće u pisanju eseja, ali ne bih mogla sa sigurnošću da tvrdim dok ih ne pokušam pisati“, tvrdi naša sagovornica.
Dajanin roman će izdati KUD “Prosvjeta” Teslić, a djelo je za sada izdato samo u štampanoj verziji. Iako su elektronske verzije danas praktičnije i primamljivije, štampana forma nikada neće izgubiti svoj značaj.
“Kada pričamo o tome da li je djela bolje prezentovati u elektronskoj ili štampanoj formi možemo dati dvije vrste odgovora u zavisnosti od toga da li neko bira ono što voli ili ono što narod traži. Kada je u pitanju ono što se voli, ja onda biram štampanu formu, jer sam svoj roman čitala u obje forme i nikako nije isti osjećaj imati knjigu u ruci, čitati je i listati stranice, zamišljati likove i scene iz romana. Međutim, kada je u pitanju elektronska forma, tu je riječ o formi koju narod traži. Radi se o formi koja je praktičnija, brža i zastupljenija u čitavom svijetu. Po mom mišljenju, to je forma zbog koje književnost kao umjetnost nije ono što je bila i zato biram prvu, tj štampanu formu”, nastavlja priču ova mlada djevojka, i tvrdi da se današnja poezija i proza kvalitetom ne mogu porediti sa onima koju su plasirali naši prethodnici.
Iako joj je trenutno prioritet završetak srednje škole, priprema i nastavak romana, ali ne isključuje ni mogućnost objavljivanja prve zbirke pjesama.
eTrafika.net – Nataša Tomić, Naslovna: Milan Milašinović