Drugo takmičarko veče ovogodišnjeg Teatar festa „Petar Kočić“ donijelo je briljantno autorsko djelo Borisa Liješevića pod nazivom „Čuvari tvog poštenja“, čiji je naziv nadahnut stihom crnogorske himne Oj svijetla majska zoro: “Sinovi smo tvoga stijenja i čuvari tvog poštenja.”
Piše: Sandra Ćurlić
Taj stih se poziva na jednu od najvažnijih tekovina crnogorske tradicije, poštenje i predstavlja polazište za nastanak predstave.
Boris Liješević, poznat po svom neobičnom pristupu u stvaranju i upečatljivim predstavama, gradeći ovo djelo krenuo je od forme ideje prema sadržaju. Naime, predstava nije bazirana na dramskom tekstu nego na ideji koju je Liješević prepoznao u himni. Na osnovu nje, glumački ansambl je kreirao sopstvene likove i uloge u koordinaciji sa autorom i dramaturginjom Stelom Mišković.
„Bilo je prilično škakljivo raditi komad koji vrlo ambiciozno nosi naziv „Čuvari tvog poštenja“, koji takođe, vrlo ambiciozno i problematično tretira stihove himne. Proces spremanja predstave je bio vrlo naporan, kroz mjesec i po dana radili smo samo improvizacije, nismo znali koji je cilj toga, ali imali smo ogromno povjerenje u Borisa kao ekipa i on je imao ogromno povjerenje u nas. Zajedničkim radom na likovima i improvizacijama pokušali smo da ispletemo to tkivo vjerujući da glumci u svom kreativnom činu improvizacije mogu da dođu do čvrste dramske strukture“, govori Dubravka Drakić.
Proces „traženja“ i izgradnje sopstvenih uloga koje bi odgovarale zamisli autora bile su novi pristup većini aktera i nosio je kako segment olakšanja, tako i velike odgovornosti.
Radnja predstave odvija se u školskoj učionici gdje jedan razred na Dan državnosti Crne Gore uvježbava himnu pred predstojeću priredbu. Razvoj događaja započinje kada se otkrije da je nestala određena suma novca, koju su učenici sakupljali za siromašnog druga kako bi otišao sa njima na ekskurziju.
Dubravka Drakić u ulozi nastavnice muzičkog obrazovanja predstavlja moralni stub predstave, nosioca humanizma i čovječnosti, koja nastoji da probudi i sačuva moralne vrijednosti svojih učenika, što joj se vraća nepoštovanjem i prezirom,
Naizgled jednostavna i bezbrižna situacija eskalira u jednu drugu realnost u kojoj se skidaju maske, pokazuju skrivene ličnosti i osobine i dolazi do saznanja o konkretnom problemu koji je sveprisutan među djecom osnovnoškolskog uzrasta, ali i među njihovim roditeljima.
Glumački sastav: Branka Femić Šćekić, Božidar Zuber, Katarina Krek, Emir Ćatović, Pavle Ilić, Ivona Čović Jaćimović, Sanja Popović i Branko Ilić u prvom dijelu predstave igraju svojevrsne tipove učenika, dok u drugom dijelu isti glumci igraju sopstvene roditelje.
Osobine djece (štreber, tužibaba, spletkaroš) usaglašavaju se sa osobinama roditelja (političari, preduzetnike-polumafijaše, izgubljeni umjetnici i intelektualci), koje su produkt njihove (ne)zainteresovanosti za vlastito dijete.
Liješević u fokus stavlja današnji odnos među djecom, socijalnu nejednakost, okrutnosti bogate omladine i njihovih roditelja prema siromašnijima, ali i prema instituciji škole i njenim nastavnicima.
Glumački ansambl čine još i Simo Trebješanin u ulozi licemjernog i koristoljubivog direktora škole, te Željko Radunović kao školski domar, dobroćudan i ponizan , kao i njegov sin Blažo (Branko Ilić) koji predstavljaju podređeni sloj društva u realnosti u kojoj se ljudi dijele prema materijalnom statusu, pokazujući nam kroz crtu komičnosti gorkost društveno-političkog sistema u kojem živimo.