Čitaoci-reporteri i eTrafika.net ovaj put vode vas u Mađarsku, i to na jugozapad, u grad Pečuh (Pécs). Za našeg čitaoca Zorana Dodoša, Mađarska je uvijek bila posebna država, jer ima lijepe uspomene iz vremena kada je tamo kratko živio. Zbog uspomena i relativne blizine odlučio je da sa djevojkom ode na vikend-putovanje u grad koji je 2010. godine proglašen za Evropsku prestonicu kulture.
Krenuli smo u subotu ujutro oko sedam sati. Nakon dva sata lagane vožnje, bili smo na graničnom prelazu Barcs. Na granici smo samo napomenuli da idemo u kupovinu i odmah su nas propustili dalje. Na samom ulasku u Mađarsku odmah možete primijetiti da imaju odličnu saobraćajnu infrastrukturu. Zato smo bez problema od Barca do Pečuha stigli za otprilike sat vremena.
Prva impresija je mir i skromnost mjesta i ljudi na koje smo nailazili.
Nismo imali rezervisano prenoćište, pa smo potražili hotel i pokušali da razmijenimo evre u forinte.U samom jezgru starog grada, našli smo Hotel Diana, gdje smo prenoćište s doručkom, za dvoje, platili 50 evra.
Grad je istorijski i ima mnogo muzeja, pa se ne možete oteti utisku da ste se vratili 200 godina u prošlost. Posebno treba izdvojiti Baziliku na centralnom trgu, koja je nekada bila džamija, ali i muzej Žolnaji, muzej keramike. U samom jezgru grada postoji biskupov dvorac kao i najveća zgrada u Mađarskoj, Magashaz, koja je jedno vrijeme bila evakuisana zbog loše statike. Treba spomenuti i Kalvariju, brdo iznad Pečuha, naselje koje bi se moglo uporediti sa beogradskim Dedinjem.
Nije dovoljan jedan dan da se sve obiđe. Grad ima puno trgova. Sve je ‘pod konac’, nigdje nema grafita, a ni smeća. Ljudi su jako ljubazni, ali slabo govore engleski.
Ručali smo u restoranu, u najpoznatijoj ulici Kiraly utca. Naručili smo mađarsku nacionalnu juhu, koja je bila ukusna i sastojala se od guščijeg mesa i paste, a nakon toga još jedno specifično mađarsko jelo – sataraš sa neoguljenim kuhanim krompirom i tri punjena pureća želuca. Ručak nas je koštao oko 30 evra, što je gledano iz moje perspektive, bilo skupo. Međutim, na trgovima su postavljeni štandovi sa kojih se može kupiti hrana po znatno povoljnijim cijenama (recimo za oko 600 forinti – 1 evro je 260 forinti).
U starom gradu se sve može obići pješke a postoji i turistički vozić koji obilazi grad. U noćnom životu, najbolje je odabrati lokale u kojima se pjevaju narodne mađarske pjesme.
Naredni dan, nakon odjave iz hotela, iskoristili smo za obilazak Banje Harkany, koja je udaljena oko 25 km od Pečuha. Harkany je malo mjesto u kojem se nalazi ogromno kupalište. Mjesto i banja su jako lijepi, a privatni smještaji mogu se pronaći po cijeni od 10 evra po osobi.
Tamo smo imali priiku da mjesto obiđemo u kočiji, u pravom mađarskom stilu. U blizini se nalazi i mjesto Siklos koje takođe ima veliko kupalište. Mađarska nema izlaz na more, ali sa pravom mogu reći da imaju more kupališta i banja. Skoro svako selo ima bazene sa toplom termalnom vodom i prelijepim hotelima za odmor. Mađari su skromni ljudi, uredni i jako ljubazni.
Mađarska je prelijepa zemlja, iz koje ćete se vratiti sa puno utisaka, pa čak i poželjeti tamo da živite.
eTrafika.net – Zoran Dodoš