Ako često odlazite u banjalučki park „Mladen Stojanović“, možda ste tamo primIjetili grupu ljudi koji se dobacuju diskom zvanim frizbi. To je manja grupa zaljubljenika u sport imena ultimate frisbee, a njihov nezvanični klub se zove „Nezgodne nektarine“.
„Oduvijek sam volio frizbi, ali nikada nisam aktivno igrao, niti sam ga puno poznavao. Dolaskom prijatelja Džordža Stifa iz Teksasa, formirali smo klub u Banjaluci. Nikad ga nismo zvanično registrovali, ali smo pod tim nazivom učestvovali na različitim turnirima. Kada smo okupili dovoljno poznanika koji su zaljubljeni u frizbi, oformili smo klub 2011. godine. Tada smo otvorili profil na Facebook-u i na taj način smo kontaktirali druge ljude koji vole frizbi, ne samo iz našeg grada već i iz regiona“, priča za eTrafiku jedan od osnivača kluba, Ilija Ćeranić.
Ilija nam je prvo objasnio šta je to ultimate frizbi, i po čemu se on razlikuje od onog frizbija koji igramo na plaži, ili na pikniku. Sličnost je u tome što se on može igrati na livadi i na pijesku.
„Ultimate frisbee je sličan ragbiju, poentira se tako što se frizbi uhvati u protivničkoj zoni. Kad igrač uhvati frizbi, ne smije trčati, i mora ga proslijediti u roku od 10 sekundi. Frizbi nije kontaktni sport, i odbrambeni igrači smiju prići protivnicima na širinu frizbija“, objašnjava Ilija.
Frizbi disk je izmišljen u Americi i prvi ultimate je odigran 1969. godine na jednom američkom univerzitetu. U ovom sportu nije prisutan nacionalizam i jako se cijeni takozvani „spirit of the game“ ili duh igre, koji predstavlja mješavinu fair play-a, truda, ali i dobre zabave. Postoje dvije verzije igre.
„Jedna verzija se sastoji od po sedam igrača, gdje teren mora biti 64 metra dužine i više od 30 metara širine. Kad se igra tri na tri, teren je dugačak samo 30 metara. Zimi se igra u dvorani na terenu za rukomet i tad igra po pet igrača. Igra može da traje sat i 15 minuta, što zna biti jako dinamično, ali i naporno“.
Ono što je zanimljivo za ovaj sport jeste to da ne zahtijeva sudiju. Svi nesporazumi se riješavaju na terenu, dogovorom između kapitena ekipa. Osim toga, ultimate frizbi ne pravi razliku između muškaraca i žena jer u istoj ekipi mogu igrati oba pola.
„Nebitno je sa kojom postavom izađeš na teren, možeš da imaš sedam muškaraca ili sedam žena, pet muškaraca i dvije žene i obrnuto. Postoje i turniri na kojima je obavezno da na terenu u svakom momentu moraju igrati dvije žene. Sa druge strane, imamo i one turnire gdje igraju samo žene. Jedan od poznatijih, isključivo ženskih klubova u regionu jeste ‘Chick with disks’ iz Zagreba“, pojašnjava Ilija.
Što se tiče „Nezgodnih nektarina“, osim što je mješovit tim po polu, tako je i mješovit po nacionalnom sastavu.
„Naš tim je od samog početka bio izuzetno internacionalan. Na prvom turniru u Iloku, od nas osam, samo troje je bilo iz Banja Luke. Džordž je bio iz Teksasa, Kevin i Helen iz Irske, Isabel iz Španije i Gijom iz Francuske“, priča Ilija.
Trenutno u ovom klubu ima između 20 i 30 članova. Osim u parku „Mladen Stojanović“, ova frizbi ekipa igra na travi u naselju Sime Matavulja, a ponekad idu na Šehitluke. Ovaj zabavni sport ne zahtijeva neku posebnu površinu i može se igrati bilo gdje. Što se tiče opreme, osim samog diska, preporučljivo je imati kopačke i dres ili identične majice.
„Frizbi je jako teško nabaviti, može se kupiti jedino putem interneta. Diskovi koji se ovdje prodaju su obično dječiji. Profesionalni disk je težak 175 grama i mješavina je plastike i gume. Lagan je za bacanje i dobar za hvatanje, a cijena se kreće od 10 do 20 eura“, priča Ilija pokazujući nam svoj disk, koji je od prečeste upotrebe napukao.
„Nezgodne nektarine“ je prvi ovakav klub u BiH. Nakon njih, osnovan je klub u Lukavcu koji je, po Ilijinom mišljenju, trenutno najbolji i najorganizovaniji u regionu. Osim njih, frizbi se igra i u Sarajevu i Zenici, ali i to su neformalni klubovi.
„Ime ‘Nezgodne nektarine’ je jednostavna asocijacija na Nektar pivo, koje je simbol Banja Luke, a nezgodni, pa zato što smo nezgodni (smijeh). Inače, većina klubova ima neobična imena, to je kao neko nepisano pravilo. Na primjer, jedan klub iz Zagreba se zove „MamuTi na travi“, klub iz Beograda se zove „Neradnički“, što je parodija na Radnički i slično“, otkriva nam Ilija.
Iako za državu pravno ne postoje, to ih nije spriječilo da predstavljaju BiH na različitim turnirima. Uz to, mogu se priključiti drugim timovima kojima nedostaje igrača.
„Prvi turnir na kojem smo učestvovali bio je ‘Frisbee beyond borders’ u Iloku u organizaciji frizbi kluba iz Zagreba. Oni su nas pozvali putem Facebook-a, i mi smo na tom turniru predstavljali BiH. Tu smo osvojili peto mjesto od šest timova koji su se takmičili. Nakon toga smo učestvovali na Otvorenom prvenstvu Hrvatske, ali smo tad bili u timu iz Rijeke. Oni nisu imali dovoljno ljudi, pa je nas četvoro igralo za njihov tim i osvojili smo četvrto mjesto. Poslije tog prvenstva u Karlovcu, išli smo u Segedin gdje smo zauzeli osmo mjesto.“
Prema njegovim riječima, za odlazak na turnire ne treba mnogo novca. Oni uglavnom traju dva dana, i jedino su im potrebni troškovi za put.
“Kampujemo pored terena i kotizacija uglavnom iznosi 10 eura, a organizatori nam za taj novac obezbijede hranu. I nagrade na tim turnirima su više simbolične, na primjer, u Iloku je nagrada bila drveni frizbi i flaša dobrog vina”.
Sa druge strane, ni organizacija turnira ne zahtjeva mnogo finansija. Jedino što bi klubu, kao organizatorima, bilo neophodno jeste teren, za sve ostalo bi se snašli.
„Kad bismo organizovali turnir u Banjaluci, potreban nam je prije svega teren i prostor za kampovanje. Od kotizacije bi obezbijedili hranu. Svi smo dovojno kreativni, možemo sami biti dj-evi da napravimo neku žurku poslije. Razmišljali smo da organizujemo turnir u saradnji sa FK ‘Krupa’, odnosno, da koristimo njihov teren, a pored imamo i kamp. Može se to organizovati bilo gdje, ne trebaju nam neki jaki sponzori, sve se može finansirati od kotizacije koja iznosi od 10 do 20 eura“, optimističan je Ilija.
Inače, „Nezgodne nekatrine“ nemaju sponzore, niti ostvaruju bilo kakvu finansijsku korist od svojih aktivnosti. Oni su, jednostavno, neformalna grupa ljudi koji vole da igraju frizbi i njima se može svako pridružiti, ne plaća se članarina niti bilo šta slično.
„U frizbiju nema nekog izraženog ega, niti neke strasne želje za pobjedom, biti prvi ili poslednji je sasvim svejedno, bitno je učestvovati. Bitan segment igre i turnira jeste zabava, kvalitetno druženje, nova poznanstva i nova prijateljstva. To je valjda i cilj svakog sporta“, završava Ilija naše druženje.
eTrafika.net – Jovana Savanović