„Sve što radim, uspjesi koje ostvarujem, ne mogu se pripisati samo meni, to je zasluga i organizacija i ljudi koji su uticali na mene i koji su me podržali na mom putu.“
Piše: Tanja Maksimović
Naveo je ovo Obren Tomić za eTrafiku. Student je Medicinskog fakulteta, potpredsjednik Međunarodnog komiteta za razmjenu studenata medicine Republike Srpske „SaMSIC“, gdje učestvuje u nekolicini projekata, koordinator je za međunarodne razmjene studenata i bavi se naučno-istraživačkim radom. Pored toga, nalazi vrijeme za restauraciju Pony bicikala, volontira u NVO „Zdravo da ste“ i trenira điu-đitsu u sportskom klubu „Fenix“.
SaMSIC je organizacija koja se primarno bavi razmjenama studenata i tako podstiče njihovu mobilnost. Uz to se bavi raznim projektima na lokalnom, državnom i internacionalnom nivou.
„Obilježavamo sve one važne datume koje ističe Svjetska zdravstvena organizacija. Tu su razne edukacije za studente medicine, otvorena predavanja za stanovništvo, projekti za seksualno-reproduktivno zdravlje kao što su ’Movember’ i ’Pink October’, onda projekti od značaja za javno zdravlje, kao što je ’Zdravosfera’. Ona skreće pažnju na mentalno i fizičko zdravlje, prevenciju bolesti i zdravu ishranu. Ovaj događaj organizujemo svake godine u maju. Okupimo sportske klubove, ljude koji proizvode zdravu hranu, klinike koje se bave prevencijom, studenti mjere pritisak i šećer te skreću pažnju na kožne bolesti, tu su i psiholozi, a organizuju se i radionice za djecu“, navodi Obren.
Takođe, SaMSIC ima svoju „Bolnicu za bubamare“. U okviru ovog projekta, kroz preglede i liječenje igračaka, djeca se upoznaju sa doktorima, što im pomaže da smanje nivo straha.
„Mi idemo u vrtiće i osnovne škole ili organizujemo otvorene bolnice, gdje liječimo dječije igračke. Sve to ima za cilj da liječimo strah djece od bijelog mantila i uopšte odlaska doktoru. Sa druge strane, studenti koji učestvuju u tom projektu budu opušteniji u kasnijem radu sa djecom“, govori Obren.
Učestvovao je u studentskoj razmjeni, i time uvidio vrijednost takvih iskustava.
„Bio sam u Rumuniji, u Temišvaru. Upoznaš se sa drugim zdravstvenim sistemom, kako funkcioniše, imaš priliku da više radiš na samom odjelu. Upoznao sam svog ’brata’ iz Tunisa, koji je kasnije došao meni u posjetu u Banjaluku, i pored njega još deset prijatelja. Shvatio sam da me ništa Vikipedija nije naučila kada uporedim sa onim što su mi prenijeli ti ljudi o stvarnom stanju u njihovim državama“, prisjeća se Obren sa zadovoljstvom.
Zbog ovoga se raduje odlascima naših studenata u razne države i dolascima stranih studenata u Banjaluku.
„U okviru razmjene, oko pet sati dnevno rade u bolnici i imaju priliku da upoznaju taj grad. Ovo je odlična stvar, jer rijetko ko će u životu imati priliku da izdvoji mjesec dana da boravi na nekom mjestu. Primjećujem da se studenti vezuju i vraćaju u te gradove. Studenti koji dođu ovdje imaju mentore na Univerzitetskom kliničkom centru, i imamo veoma pozitivne povratne informacije. Dosta toga nauče i stvarno su stručni doktori koji ih mentorišu. Pored toga, mi im organizujemo socijalni program, vikendima putujemo po Bosni i Hercegovini, nekad idemo i do Hrvatske ili Srbije. Radnim danima takođe imamo aktivnosti, obilazimo Banjaluku i okolinu“, priča Obren.
Kada je došao u Banjaluku, nije znao nikoga, ali se to promijenilo kada se upoznao sa radom organizacije „Zdravo da ste“.
„Ta organizacija me tako zagrlila i rado sam prišao svim njihovim aktivnostima. Prošao sam kroz razne edukacije, projekte, putovao sam u Italiju i dočekivao sam strance ovdje. Učestvovao sam u projektima, a onda sam postao edukator i facilitator na nekim njihovim aktivnostima. Što je najvažnije, tu sam upoznao dosta ljudi od kojih su mi neki postali prijatelji, i onda sam se osjećao prijatnije u Banjaluci“, objašnjava Obren za eTrafiku.
Još jedno od njemu važnih mjesta jeste sportski klub „Fenix“, gdje trenira brazilski điu-đitsu.
„Nekoliko puta do sada su organizovali besplatne radionice samoodbrane za žene i djecu u trajanju od tri mjeseca. Stvarno jeste potrebno toliko vremena da nekome te kretnje postanu refleksne, i da bi se stvarno mogao braniti. Sa učesnicima se radilo i na psihičkoj i na fizičkoj samoodbrani, i ja sam asistirao treneru“, prisjeća se Obren.
Svirao je harmoniku i trubu, a sada mu vrijeme za hobije okupiraju zanimljivi Pony bicikli.
„Trenutno sa drugarom radim na restauraciji tih divnih bicikla koje je proizvodio Rog. Stari su više od 50 godina i zato tu ima dosta šmirglanja da bi se takvom biciklu vratio stari sjaj“, govori Obren sa osmijehom na licu.
Sreća je njegov glavni pokretač da se bavi svim ovim aktivnostima.
„Sve je u toj satisfakciji, u sreći kad pomogneš drugim ljudima na bilo koji način, kada stvaraš priliku da vidiš uživo kreativnost svih generacija i tu neku smjesu iskustava kojima razbijaš predrasude“, izdvaja Obren.
Mladima bi poručio da volontiraju, kad god mogu i koliko god mogu.
„Svako volontersko iskustvo će vam dati zauzvrat mnogo više od onoga što uložite“, ističe Obren za kraj razgovora.