Banjalučankama je ime Bojane Mutić veoma dobro poznato jer je ona autorica bloga „Moda i Tako to“ na kome svakodnevno predstavlja svoje odjevne kombinacije, ali i savjetuje druge žene šta da obuku i kako da se našminkaju. Pored toga, Bojana je i humanitarka pa kroz modu nastoji pomoći i drugima.
Piše: Melani Isović, naslovna fotografija: Tajana Dedić Starović
Tako je u TC „Zenit“ zajedno s Udruženjem roditelja sa četvoro i više djece „Četiri plus“ u maju organizovala akciju u kojoj je 15 maturanata iz višečlanih porodica dobilo priliku da se besplatno obuče za maturu.
Svoju stranicu „Moda i Tako to“ je spontano pokrenula. Originalna namjera je bila da na stranici objavljuje tekstove koje je pisala za druge portale, a koji su uglavnom bili vezani za modu. Tek je kasnije ova stranica postala prostor na kome Bojana dijeli modne informacije, savjete o oblačenju i ljepoti.
„Otvorila sam stranicu jer sam u tom vremenu počela da pišem tekstove na prvenstveno modne teme, ali bilo je tu i recepata i nekih tekstova o popularnim društvenim pojavama. Pisala sam za razne banjalučke portale pa sam osjetila potrebu da otvorim stranicu na kojoj ću dijeliti te tekstove, kako to ne bih radila na svojoj privatnoj Fejsbuk stranici. Tako sam osnovala stranicu ‘Moda i Tako to’ i to je tada bila moja jedina namjera. Onda sam jednom slučajno u svojoj šetnji gradom snimila svoje šoping iskustvo. Pitala sam u jednom butiku prodavačicu da snimim novu kolekciju koja je došla i da postavim na stranicu. Taj kratki video je izazvao toliku pažnju, na moje zaprepaštenje, pa i razočarenje, nego tekstovi i članci u koje sam ulagala i mjesece truda. Oni nisu izazvali ni 10% pažnje koliko taj jedan obični video od nekoliko minuta. Onda sam shvatila da je ženama vrlo zanimljivo da im neko sa mjesta dešavanja javi neke novitete. Tako da sam počela češće da objavljujem slične sadržaje, da bi se to nakon nekoliko mjeseci pretvorilo u primarni sadržaj na mojoj stranici“, prisjeća se Bojana svojih prvih koraka u blogerskom svijetu, te dodaje da svojim čitaocima pored modnih nudi i tekstove edukativnog karaktera, a bitan dio sadržaja su i promocije brendova, informacije o aktuelnim kolekcijama i sniženjima.
Za Bojanu je moda umjetnost i način izražavanja svakog od nas, dio karaktera svake osobe. Ona krije moć isticanja stavova, emocionalnih stanja, pripadnosti grupi i to bez upotrebe riječi.
„Moda je važan element komunikacije, svojom pojavom čovjek saopštava vlastiti sud o sebi, svoj stav prema sredini u kojoj se nalazi ili pripadnost određenom društvenom krugu. Forma, kolorit, ukrasi i uopšte estetika jednog odjevnog predmeta mogu biti jasni pokazatelji emotivnih stanja i ukusa, ali i nacionalne pripadnosti, vjere, profesije, mjesta na ljestvici moći ili političke opredjeljenosti. Prihvatajući modu ili ne, čovjek odlučuje o ispoljavanju svoje ličnosti, o iskazivanju ličnog ili grupnog identiteta. Moda je u stvari odraz psihosocijalne identifikacije“, govori Bojana.
Bez obzira na svoju moć, moda i modni trendovi su danas potpuno iskrivljeni. Ulice su prepune djevojaka, koje kao da su sišle sa modnih pista u odjeći koju nose svi, koja im ne pristaje ili je neprikladna.
„U Banjaluci su, čini mi se, oduvijek prisutne dvije krajnosti. Potpuni nemar, koji graniči sa nepristojnošću, nekulturom, nemar ne samo za modu, nego za minimum pristojnosti i prikladnosti, i sa druge strane, pretjerano praćenje trendova, maltene iskarikirano, jer djevojke upotrebljavaju sve što vide u magazinima ili na TV-u. Zloupotrebljavaju. Nemaju izgrađen stil, koji bi probirao od trenutnog trenda ono što paše njima, njihovom karakteru, navikama, i naposlijetku tijelu, oblinama, proporcijama, itd. Ne doziraju trend, nego ga doslovce kopiraju iz magazina, a to često nije nosivo u praksi“, govori naša sagovornica.
Iako po mišljenju mnogih djevojaka vodi život iz snova, blogovanje je za Bojanu veliki izazov. Osobe kao što je ona su uvijek u centru pažnje, pod pritiskom da će pogriješiti jer se veliki dio javnosti ugleda na njih, a skloni su komentarima mržnje na Internetu samo zbog toga što su javne ličnosti. Njen posao danas jeste aktuelan, ali on sa sobom nosi i mnoge predrasude jer javnost uglavnom misli da se osobe koje imaju blog samo fotografišu, lijepo provode a zanemaruju život iza kamere, trud koji je uložen u svaku objavu, pripreme koje su izvršene kako bi taj finalni rezultat bio što bolji.
„Teško je ali je i zabavno. Teško jer oduzima jako puno vremena, bar ovaj koncept koji ja vodim, jer to je stranica koja je aktivna svaki dan po cijeli dan, sa mnogo sadržaja koji je potrebno pripremiti, sa više od stotinu tekstova mjesečno koje pišem sama, sa više od pet stotina fotografija koje obradim takođe sama, desetak video snimaka koje snimim i montiram. Zahtjevno je u tehničkom smislu, autorskom i produkcijskom. Sa druge strane teško je i zbog neprestane pažnje javnosti. Zagleda se svaka vaša pora na licu, nabor na suknji, slovo u rečenici. Neprestano ste pod lupom, na meti javnosti, tuđih pogrešnih projekcija, neosnovanih kritika i mržnje, dostupni aposlutno svakome, izloženi situaciji u kojoj vam svaka osoba na svijetu u svakom momentu može reći šta god želi, lijepo ili ružno. Povrijediti vas, napasti, itd“, priča ona.
Bojana sebe ne naziva klasičnom blogerkom, već više građanskim servisom koji je svakodnevno na usluzi svojim čitaocima. Ovaj posao radi iz ljubavi, a ne zbog materijalne koristi i navodi da je njena publika to i prepoznala.
„Velika većina sadržaja koji ja pripremam i pišem je sadržaj koji nikoga ne reklamira, to su edukativni ili informativni, ili zabavni tekstovi, tj. članci na koje ja trošim svoje vrijeme i energiju i ne dobijam novac zauzvrat. Ja se trudim da onima koji me prate kroz te postove pomognem, bilo da ih naučim da kombinuju boje, ili da odaberu adekvatan kroj u skladu sa oblikom svog tijela ili dijelim sa njima modne aktuelnosti i vijesti, obavještavam ih o sniženjima u gradu, pišem recepte, razmjenjujem mišljenje o knjigama, filmovima, društvenim pojavama. Ja nemam nikakve koristi od tih postova, osim one najveće, a to su ljubav i poštovanje mojih pratilaca koji vide koliko truda ulažem da vodim stranicu koja postoji za opšte dobro“, govori ova blogerka za kraj razgovora.
Ovaj tekst je kreiran u sklopu projekta “Snaga pozitivne priče”, koji realizuje eTrafika.net a podržavaju USAID i IOM. Autor ovog teksta je odgovoran za njegov sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ne odražavaju stavove USAID i IOM.