U selu Piskavica nadomak Banjaluke na površini od jednog hektara nalazi se plantaža porodice Pepić, a njeni vlasnici Siniša i Slađana trenutno proizvode lješnik u ljusci i na tržište ga plasiraju pod imenom „Šarena ljelja“.
Piše: Nataša Tomić, foto: Nataša Tomić
Siniša, koji se bavi pružanjem konsultantskih usluga i njegova supruga Slađana Kostić Pepić koja je diplomirani inženjer građevinarstva, su se za proizvodnju lješnika odlučili jer u željeli stvoriti dodatni izvor prihoda za sebe i svoje potomke.
„Upravo to oslikava i našu ideju ulaganja u budućnost, ali i tu neku fazu njegovanja ljubavi prema plantažici u prvih sedam godina koja se ne može opisati riječima. Takvu emociju i posvećenost je teško osjetiti u drugim privrednim granama, zato je odluka pala na poljoprivrednu proizvodnju“, pričaju Pepići.
Na svojoj plantaži imaju oko 440 sadnica a naziv Šarena ljelja su odabrali jer najbolje opisuje raznolikost sortimenta koji je zastupljen, jer su zasađene četiri sorte: istarski, rimski, avelino i halški džin.
Želja im je, kažu, da kod svojih kupaca probude uspomene na djetinjstvo i na krckanje oraha i lješnika u pećima tokom jeseni.
„Gotovo da nema generacije koja nije provela bar dio svog djetinjstva na selu, a bake i deke su s jeseni sjedeći pored peći na drva krckali orahe i lješnike. Ta toplina i miris bakine kuće je nešto što želimo pobuditi kod naših konzumenata. Upravo iz tog razloga smo na tržište iznijeli lješnik u ljuski koji pored emocije nosi još nešto. Lješnik kojeg možete kupiti u velikim tržnim centrima je uglavnom iz uvoza i plasiran kao jezgra. Jezgra van ljuske nakon četiri mjeseca gubi sva ona blagodatna svojstva lješnika, a zbog velike količine ulja u svom sastavu teži ka tome da se, narodski rečeno, užegne. O kakvoj emociji onda pričamo? Lješnik kojeg sami kod kuće krckate ima potpuno drugi okus gdje punoća arome vraća u djetinstvo kada se on nije kupovao u tržnim centrima“, kazuju naši sagovornici.
Pepići trenutno prodaju samo lješnik u ljusci upakovan u platnenu ambalažu, koja se može koristiti i u druge svrhe nakon konzumacije. Trenutno se Šarena ljelja može kupiti samo u Krajiškoj kući u Banjaluci jer su Pepići odlučili da proizvod ponude u manjim količinama, svjesni da se kao mali proizvođači ne mogu takmičiti sa velikim.
„Možda bi se većina odlučila za takav put, ali mi smo željeli da budemo drugačiji i pokažemo da lješnik može biti nešto više od vrećice ili kutije s jezgrom u tržnom centru. Lješnik može biti i odličan poklon, a upravo naše pakovanje je napravljeno s tom idejom. Pored toga naše pakovanje nosi još jednu poruku, molimo vas da ambalažu nakon konzumacije ponovo koristite. Vrećica za lješnik u ljuski je napravljena od visoko kvalitetnog platna dok će jezgra opet biti pakovana u higijenski prihvatljivu, ali isto tako luksuznu ambalažu koju ćete moći ponovo koristiti. Na takav način mi se izdvajamo od drugih proizvođača, a kako naše proizvode možete kupiti samo u Krajiškoj kući to nam daje za pravo da kažemo kako ekskluzivni prostor zaslužuje i ekskluzivan proizvod“, pričaju Pepići za eTrafiku.
U planu im je i proizvodnja jezgre te hladno cijeđenog ulja od lješnika. Trenutno su u fazi pronalaska odgovarajuće opreme a nadaju se da će proizvodnju ulja pokrenuti krajem godine.
„Iako nam je pandemija virusa korona poremetila planove zbog izazova u snabdijevanju iz inostranstva i malo nas natjerala da neke rokove pomjerimo, očekujemo da ćemo s kraja ove godine moći pokrenuti proizvodnju. Ulje će biti kruna našeg poslovnog poduhvata jer je jako cijenjeno na tržištu. Pored uobičajenog ulja od lješnika zajedno sa restoranom LeCoq razvićemo posebno ulje za salate koje će u sebi imati neke od najljepših aromatičnih biljaka s našeg podneblja“, sa ponosom ističu naši sagovornici.
Iako se ne nazivaju poljoprivrednicima jer im je ovo za sada samo dodatni izvor prihoda, ističu da je budućnost našeg društva u malim zasadima i proizvodima sa dušom.
„Nama poljoprivreda nije osnovni izvor prihoda, a investicije smo realizovali iz vlastitih izvora, tako da nismo poljoprivrednici u tom smislu da od nje moramo živjeti. Ona zahtjeva mnogo rada i odricanja, ali isto tako ni u jednom poslu nema toliko ljepote i emocije kada posmatrate rezultate svog rada kako je to u poljoprivredi. Čvrsto stojimo pri tome da je budućnost u malim zasadima poljoprivrednih kultura i plasmanu na tržište proizvoda koji nude nešto drugačije i nose dodatnu vrijednost“, za kraj kazuju Pepići.