Nakon bronzane medalje sa Paraolimpijskih igara u Tokiju, odbojkaš Stevan Crnobrnja (37), u Banjaluku je donio i zlato sa Evropskog prvenstva održanog u Turskoj. Sjedećom odbojkom bavi se još od srednje škole, a ova godina je, kako kaže, ostvarenje svih njegovih dječačkih i sportskih snova.
Piše: Nataša Todoranović; Foto: Slaven Miletić
Da se do uspjeha ne dolazi preko noći, dokaz je Banjalučanin Stevan Crnobrnja koji je nakon 20 godina bavljenja sportom, dočekao da doživi sve ono o čemu je sanjao.
„Za ovaj sport sam slučajno saznao preko televizije, i tako naivno i beznačajno sam odlučio da se oprobam u njemu. Na početku nisam imao nikakva očekivanja, pogotovo ne u rezultatskom i takmičarskom smislu. Prije svega mi se svidjelo društvo, putovanja i upoznavanje novih ljudi, nakon čega je sjedeća odbojka postala sastavni dio svakog mog dana“, započinje priču Stevan, o svojim počecima.
Bronzani paraolimpijac Stevan Crnobrnja: „Inat je taj koji nas tjera da budemo bolji“
Ova godina je najuspješnija do sada i kruna je njegove karijere. Počevši od Zlatne lige nacija i njegovog prvog nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, preko Paraolimpijskih igara u Tokiju do zlatne medalje na Evropskom prvenstvu u Turskoj.
„Paraolimpijada je san svakog sportiste i moj lični san koji se ostvario nakon 20 godina. Naš uspjeh tamo, mogao je da bude i sjajniji, ali nas je Rusija ubjedljivo pobijedila. Uprkos tome, ja sam prezadovoljan i ponosan, jer sam donio prvu paraolimpijsku medalju u svoj grad, Banjaluku. Mislim da je to jedan jako pozitivan primjer i zato sam razočaran što me, do danas, još niko iz grada i gradske uprave nije kontaktirao povodom toga“, kaže Stevan za eTrafiku.
Stevan smatra da ovakve stvari treba da se promovišu, prije svega, da bi mladi ljudi vidjeli kako se iz jedne male sredine može doći do svjetskog nivoa i da to bude nešto što treba da ih motiviše u njihovom bavljenju sportom ili bilo kojom drugom aktivnošću koju rade iz čiste ljubavi.
„Nakon toga smo imali Evropsko prvenstvo u Kemeru, u Turskoj. Dobili smo novog selektora koji je promijenio sistem igre, mnogo smo više i profesionalnije trenirali i pripremali se. Dnevno smo imali po pet sati treninga, a selektor je profesor na Fakultetu fizičkog vaspitanja i čovjek koji je napisao knjigu o sjedećoj odbojci. Tako da je to, prije svega, stručan čovjek koji je doveo do velikih promjena u radu. U finalu smo se, ponovo, susreli sa Rusijom kojoj smo djelimično naplatili poraz sa Paraolimpijade. U pamćenju će mi najviše ostati zadnja dva poena u kojima sam blokirao najboljeg proglašenog smečera Viktora Milenjina“, nastavlja priču Stevan.
Ekipu reprezentacije Bosne i Hercegovine, Stevan komentariše kao jedan miks iskustva i mladosti. Skladan tim ljudi raznih profila i starosnih dobi koji se pokazuje u pravom, pozitivnom svjetlu podržavajući i pomažući jedni drugima.
„Sada smo, nakon svih ovih postignuća, svi dobili još veću želju i motivaciju za uspjehom. Sljedeće godine bi trebalo da se održi Svjetsko provenstvo, a ja se nadam i očekujem da će me selektor pozvati u postavu. Mislim da nas tek očekuju značajni rezultati“, govori nam Stevan.
Ovaj odbojkaš sportom se bavi isključivo iz ljubavi, jer od njega ne može da živi, pa je ponekad jako teško uskladiti sve obaveze, treninge i takmičenja sa stalnim poslom. Ipak, ni to ne smatra kao prepreku kako bi radio ono što voli, pa makar, samo i iz hobija.
On je i član kluba sjedeće odbojke „Borac“ iz Banjaluke. Interesantno je to, da je Borac imao šest predstavnika na Evropskom prvenstvu, od kojih je pet bilo u reprezentaciji Srbije i jedan, Stevan Crnobrnja, u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.
„Mislim da je to jako ozbiljna stvar i da ne može mnogo klubova u svijetu da se pohvali sa takvim rezultatom, šest predstavnika u dvije reprezentacije na Evropskom prvenstvu. To je klub u kojem sam ja trenutno igrač i kapiten, a mi smo prošlogodišnji prvaci Republike Srpske. Imamo, prije svega, volju i želju da se bavimo sjedećom odbojkom. Uslove, nažalost, nemamo najbolje i zato bih pozvao ljude koji promovišu pozitivne vrijednosti da obrate pažnju na naš klub i izostanak pomoći za naš rad. Na mnoga takmičenja ne znamo hoćemo li biti u mogućnosti da odemo, jer osim što nemamo nikakvu naknadu za njih, nemamo ni sredstva sa kojima bismo otišli i boravili negdje par dana u toku trajanja takmičenja“, završava svoju priču Stevan Crnobrnja.
Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Slobodni mediji za slobodno društvo”, koji realizuju Udruženje BH novinari i Asocijacija elektronskih medija u BiH, pod pokroviteljstvom Evropske unije. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost UG “eTrafika.net” i ne odražava nužno mišljenje Evropske unije.
1 komentar
Stevane, ti si ponos našeg grada, a ovi iz gradske uprave trebaju da se stide svojih postupaka, ako uopšte imaju obraza. 🏆🏆🏆