Udruženim snagama, okupljeni oko ideje uređenja zajedničkog prostora, više od 200 građana učestovalo je u renoviranju javnog dvorišta na Bulevaru narodne revolucije u Mostaru. Inicijativa je potekla od njihove sugrađanke Inge Kotlo, a rezultat je stvaranje ugodnog prostora za druženje, nazvanog “Bulevar prijateljstva”.
Tekst i foto: Vanja Stokić
Saznavši za akciju dječaka iz komšiluka, koji su prikupljali novac kako bi mogli da kupe stative za improvizovano fudbalsko igralište, Inga Kotlo odlučila je da reaguje.
„Njihova inicijativa me i obradovala i rastužila. Obradovalo me što su već u toj ranoj dobi odlučili da se pokrenu i učine nešto za sebe i svoju okolinu, ali se nisam mogla oteti tužnom dojmu da moraju prositi za svoje djetinjstvo“, prisjeća se ona.
Stavljajući na raspolaganje svoje znanje i iskustvo, napisala je prijedlog projekta i prijavila ga na poziv koji je objavio USAID, projekat PRO-Budućnost. Zahvaljujući dobijenim sredstvima, započelo je uređivanje prostora između zgrada u kome su se djeca okupljala. Kako ističe, taj prostor se nije mijenjao dvadesetak godina i u njemu nije bilo sadržaja za kvalitetno provođenje vremena.
Na njen poziv za učestvovanje odazvalo se više od 200 djece i odraslih. Oni su pomogli volonterskim radom te doniranjem materijala za uređenje ili osvježenja.
„Nisam više htjela da gledam sav taj otpad i djecu koja se okupljaju u dvorištu, a da nemaju gdje da sjednu. O drugim sadržajima, poput ljuljaški, da i ne govorim. Obavijestila sam komšije i komšinice o svom planu i pozvala ih da se pridruže ovoj volonterskoj inicijativi. Rezultat je bio takav da se svakoj našoj radnoj akciji pridružilo između 20 i 50 sudionika svake životne dobi“, govori nam ona.
Ljudi su donirali ono što su mogli. Neki svoje vrijeme i rad, neki materijal ili ekspertizu. Prostor je oplemenjen stolovima i klupama, ljuljaškama, klackalicama, toboganom, muralima, sadnicama drveća i ljekovitog bilja. Nažalost, nije bilo prostora za ispunjavanje želje dječacima od kojih je potekla ideja za uređenjem dvorišta. Oni se i dalje igraju na improvizovanim stativama, čekajući gradske vlasti da ispune obećanje i nabave im odgovarajuće stative.
Ipak, među najvažnijim rezultatima ove inicijative je stvaranje nove generacije aktivista i njihovo interesovanje za promjene u svojoj zajednici.
„Svojim primjerom možemo da utičemo na okruženje. Ne bih da zvučim neskromno, ali mislim da sam svojim volonterskim radom uspjela podstaći desetine ljudi na djelovanje i ozbiljnije promišljanje njihove uloge u zajednici. Pošto bi javni prostor trebalo da predstavlja ugodno mjesto za dijalog i različite vrste zdravog i konstruktivnog druženja, njegovim uređenjem bi trebalo da se bave svi građani i građanke bez izuzetka“, smatra ona.
Značaj uređenog prostora posebno je došao do izražaja tokom karantina na početku pandemije, kada su njene komšije imale vrlo ograničen period za boravak na otvorenom prostoru.
„Iako je u pitanju samo nekoliko osnovnih komada urbanog mobilijara, postavljeni su u dvorište u pravi tren — neposredno pred karantin, pa su mi ljudi iz okolnih stambenih zgrada više puta rekli da im je dvorište bilo spas, jer su djeca imala gdje nadomjestiti nedostatak fizičke aktivnosti, a odrasli su uz kafu ili čaj u termoski mogli u neposrednoj blizini svog doma osunčati se i udahnuti malo svježeg zraka“, prisjeća se ona.
Pozitivne promjene je vidjela i na najmlađima, koji su joj vrijedno pomagali prilikom uređenja. I sada, skoro dvije godine kasnije, oni samoinicijativno organizuju akcije čišćenja dvorišta.
„Oni se ponašaju jako odgovorno i zrelo za svoje godine. Recimo, sami opominju svoje vršnjake i vršnjakinje kada primijete da bacaju smeće okolo ili predlažu i sami povremeno organizuju nove mini-akcije uređivanja. To me jako raduje, i veoma sam ponosna na njih“, govori Inga.
Kako napominje, sada iz dvorišta dopiru drugi zvukovi. Ranije su to bili povišeni tonovi i prepirke među djecom, dok se sada šire zvukovi igre.
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD.
