Nikolina Čolić (19), iz Dervente, jedna je od učenica koja je istovremeno pohađala dvije srednje škole — gimnaziju i muzičku školu. Srednjoškolsko obrazovanje je završila sa dvije diplome „Vuk Karadžić“, a u svjedočanstva joj je upisano čak 26 petica. Ovih dana uspješno je položila prijemni, obezbijedila budžet i upisala se na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu, smjer Građevinarstvo.
Piše: Snježana Aničić Petković; Foto: Privatna arhiva, ustupljene fotografije
U trećem razredu osnovne, upisala je muzičku školu, smjer gitara. Dvije godine je učila samo gitaru, da bi nakon mogućnosti da upiše još jedan smjer, donijela odluku da to bude klavir. Priznaje da je porodica bila skeptična, ali su je podržali.
„Još u osnovnoj školi sve mi je išlo od ruke, nisam puno vremena provodila učeći, dobro sam pamtila i sve sam radila sa razumijevanjem. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja odlučila sam da upišem gimnaziju zbog daljeg školovanja. Međutim, htjela sam da iskoristim i svoj talenat za muziku. Morala sam kontaktirati Ministarstvo prosvjete i kulture RS kako bi mi odobrili da pohađam dvije srednje škole. Protekle četiri godine u školi sam provodila 12 sati, ali nikada nisam osjetila umor“, počinje svoju priču.
Nikolina priznaje da je imala dogovor sa roditeljima koji je podrazumijevao da će odustati ukoliko u jednom trenutku osjeti umor ili uvidi da ne može sve da stigne.
„Iz kuće sam izlazila u sedam, a dolazila u 23 časa. Pored škole, tu su i brojne druge aktivnosti: folklor, fitnes, tenis, planinarenje. Dogovor sa roditeljima je podrazumijevao i da imam slobodno vrijeme. S njima ga najviše i provodim, a najnovija ljubav mi je planinarenje na koje idem sa majkom. Ne podržavam tvrdnju da je za uspjeh potrebno mnogo odricanja, ja se nisam ničega odrekla i uspjela sam“, govori.
Matematika i etnomuzikologija omiljeni predmeti
Tokom školovanja najdraži predmeti su joj bili matematika i etnomuzikologija. Upravo zbog ljubavi prema matematici je odlučila da građevinarstvo bude prvi izbor za fakultet. U toj odluci su joj pomogli i razgovori koje je ranije vodila sa djedom koji je građevinac. Kroz osmijeh kaže da je djed dobio svoju nasljednicu. S druge strane, Nikolina ne želi da zanemari svoj talenat, trud i diplomu muzičke škole, te joj je sljedeći cilj upis na Muzičku akademiju.
„Akademiju sam htjela i sad upisati, ali raspored predavanja to nije dozvolio. Sljedeće godine ću je sigurno upisati i to smjer etnomuzikologije, jer volim našu tradiciju i običaje. Folklor igram 14 godina, a šest godina sam i u pjevačkoj grupi. To je moja najveća ljubav kada su u pitanju hobiji. Folklor mi je pomogao da budem to što jesam. Veliki broj putovanja, komunikacija sa ljudima, upoznavanje novih ljudi i nacionalnosti su me naučili da budem sposobna da provodim cijele dane u dvije različite sredine sa dosta ljudi“, napominje.
Ova svestrana Dervenćanka ne krije da joj je žao što će se morati rastati od svojih derventskih kolektiva, bar radnim danima dok bude u Banjaluci. Dodaje da će se potruditi da nađe nove aktivnosti i poručuje da u folkloru ostaje sigurno.
Najveću žrtvu podnijela majka
Zahvalna je cijeloj porodici na podršci i priznaje da je svjesna da je najveću žrtvu podnijela majka koja je bila primorana da napusti posao kako bi je svakodnevno mogla voziti u Prnjavor. Kako kaže, jedan roditelj je morao da se posveti njenim obavezama.
Najveći izazov tokom školovanja za nju je bio period korone. Iako je gradivo iz gimnazije savladavala bez problema, teško joj je bilo da odradi zadatke iz muzičke škole.
„Teško je imati časove gitare jer zvuk preko video poziva i snimaka nije isti kao uživo i dosta vremena sam gubila na tome. Sreća mi je što imam svoju gitaru dok sa klavirom to nije bio slučaj zbog čega sam morala da pišem seminarske radove. Izgubili smo dosta znanja, ali i prakse“, iskrena je.
Želja joj je da i dalje niže uspjehe, da upiše Akademiju i da bude okružena ljudima koji su joj uvijek bili podrška. Napominje da bi bila najsrećnija da ostane ovdje i ostvari svoje snove.
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD.
