Mlada pjesnikinja iz Banjaluke, Selena Berić, od ranog djetinjstva razvija ljubav prema poeziji. Prvu pjesmu napisala je sa devet godina i od tada ne prestaje da iznenađuje sebe i publiku svojim stvaralaštvom.
Piše: Andrea Šurlan; Foto: Vanja Stokić
Selena Berić (18), učenica je banjalučke gimnazije i pored školskih obaveza uspijeva aktivno da se posveti i umjetnosti. Gluma je, kako kaže, njena prva ljubav i bavi se time skoro 11 godina.Nekoliko godina kasnije, rodila se i ljubav prema poeziji i već devet godina vrlo je ostvarena i na tom polju.
Dobitnica je nagrada “Zmijanče” u Banjaluci, “Bronzani orfej” i “Bambi orfej” u Frankfurtu i “Zlatni zmaj” u Ljubljani. U Lazarevcu je dobila “Gašinu nagrada za omladince”, koja je uvedena specijalno za njenu zbirku “Tanka nit”.
“Moj tata je takođe pjesnik, pa sav svoj talenat pripisujem genima. Ipak, kao dijete poezija me nije zanimala, sve dok sa devet godina nisam napisala svoju prvu pjesmu “Osuđenici”. Inspiracija je samo došla jedno veče, te od tada počinje moja ljubav prema pisanju”, prisjeća se Selena.
Tata joj je od početka najveća podrška, a svoju prvu zbirku “Kaputić”, izdala je sa svega 11 godina. To je za nju tada bio nevjerovatan osjećaj, te je i danas zahvalna jednoj marketinškoj agenciji koja je prepoznala njen talenat. Iako nije svakidašnja pojava da jedna djevojčica objavi zbirku pjesama, Selena kaže da je to nije ponijelo i da je vrijedno nastavila da unaprijeđuje svoju poeziju.
“S godinama i samokritičnost raste, što je i normalno. Veća su i očekivanja od mene sad, nego kad sam imala 11 godina, a i pogled na svijet je drugačiji. Tada sam ljude uvijek gledala kao dobre, dok sad uviđam da i nije baš tako. Takođe, mnogo više čitam sad i gledam da popravim sve nedostatke, kad je poezija u pitanju”, iskrena je Selena.
Njena druga zbirka “Tanka nit”, objavljena je 2019. godine i kako Selena kaže, mnogo je drugačija od prve. Odrastanje i zrelost, kao i Selenin trud, učinile su novu zbirku naprednijom, a i teme se svakako razlikuju. U “Tankoj niti” prisutne su ljubavne i misaone pjesme, dok su to ranije bile satirične dječije pjesmе.
”Drage su mi obje zbirke, ali druga zbirka predstavlja moj unutrašnji svijet i ona predstavlja nešto što ja jesam. Za nju je bilo potrebno više truda, ali mogu reći da sam u njoj ostavila dio sebe, a mislim i da je mnogo bliža ljudima”, priča Selena.
Smatra da vršnjacima nedostaje više čitanja knjiga i da razvijaju kreativnost i ljubav prema
književnosti. Iako je svjesna da zainteresovanost za kulturu čitanja opada među mladima, ona ne odustaje od svoje ljubavi prema književnosti i trudi se da podstiče i svoje prijatelje da se prepuste poeziji ili prozi.
“Moj krug prijatelja cijeni moju poeziju i generalno nisam čula neke negativne komentare o svom radu. Međutim, ni među mojim prijateljima ni među vršnjacima poezija nije toliko zastupljena, a mislim da se vjerovatno u nekima od njih skrivaju talenti kojih nisu svjesni”, priča Selena.
Podrška je vrlo bitna i Selena je zaista srećna što oko sebe ima ljude koji je motivišu da napreduje. Ona smatra da je uspješna sve dok ima ljude koji je podržavaju i publiku koja voli njenu poeziju. Nada se da će nastaviti da prati svoj put i da će biti ostvarena kako u glumi tako i u književnosti.
“U planu je i treća zbirka, na kojoj sam radila prethodne tri godine. Kroz svaku zbirku vidim svoj napredak i želja mi je i kad budem odrasla i imala svoju porodicu da na kraju dana uvijek nađem vremena i za pisanje pjesama”, kaže Selena.
Ona je takođe i učesnica Pjesničkog karnevala ove godine, gdje s mladima iz cijelog svijeta putuje po Evropi i dijeli svoju poeziju. Iako sebe u budućnosti vidi u pozorištu i želja joj je da postane glumica, pisanje će uvijek biti dio nje.
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD.
