Mobilne aplikacije dio su svakodnevice čovjeka modernog doba. Neka današnja zanimanja su bez njih čak i nemoguća. Koristimo gotove proizvode nečijeg danonoćnog programiranja, a Kenan Mahmutagić (18) jedan je od onih koji se nalaze iza kulisa. Aplikacije ovog mladog programera četiri puta plasirane su u „TOP 5“ u okviru M:tel app takmičenja. Najsvježiji rad je „Digitalni farmer“ koji ga je proslavio na Regionalnom app izazovu, gdje je među takmičarima iz BiH, Srbije i Crne Gore proglašen za najboljeg.
Piše: Amina Cerić; Ustupljene fotografije
Ljubav prema programiranju datira još od od Kenanovog djetinjstva. Kao i mnoga druga djeca uživao je u igranju video igrica, a ono po čemu se izdvajao od ostalih jeste znatiželja za njihov nastanak, funkcionisanje i sve ono što se nalazi iza jednog gotovog proizvoda. Prema tom interesovanju usmjerio je i svoje srednjoškolsko obrazovanje. Sada je učenik je četvrtog razreda Tehničke škole u Gradišci, smjer tehničar mehatronike.
„Te godine kada sam upisivao Tehničku školu nije bilo ponuđeno zanimanje IT tehničara. Razgovarao sam sa svojim profesorima o tome šta bi bila najbolja zamjena, pa sam tako upisao smjer tehničar za mehatroniku. Imam predmete poput programiranja, elektrotehnike, modelovanja i robotike, koji su dobra podloga za dalje školovanje ili početak rada odmah po završetku srednje škole”, priča naš sagovornik.
Za potrebe takmičenja napravio je deset aplikacija. Pored toga, na „Google Play” platformi nalazi se još njih 25, od kojih je deset spremno za preuzimanje i korištenje. Najpoznatije su “Tic Tac Toe”, “Mudrosti”, kao i “Foto Plant” koja korisnicima služi za prepoznavanje biljaka i saznavanje novih informacija u svijetu botanike, a trenutno broji 15 hiljada preuzimanja. Posebnu pažnju privukla je i najnovija aplikacija “Digitalni farmer” namijenjena poljoprivrednicima, a važno je pomenuti i “Odigraj zeleno” koja je posvećena očuvanju životne sredine na prostoru Gradiške.
“Dnevno na programiranje odvajam, otprilike, deset sati. Proces kreiranja jedne mobilne aplikacije veoma je kompleksan. Sastoji se od nekoliko faza, a potrebno je od tri do četiri mjeseca da se sve završi. Neki od koraka su: osmišljavanje ideje, naziva, funkcija, kratkog i dugog opisa aplikacije, dizajniranje ikone, istaknute grafike, pravljenje promotivnog videa, snimaka zaslona, osmišljavanje biznis modela, testiranje, objavljivanje na trgovinu aplikacija te marketing i promovisanje završnog proizvoda”, objašnjava on, te dodaje kako mu je od svega navedenog čin samog programiranja najdraži.
Na Mahmutagićevom programerskom putu pored podrške prijatelja i porodice, veliki podsticaj su mu i njegovi profesori. Mladen Vidović u Tehničkoj školi šest godina predaje stručnu grupu predmeta, a iza sebe u oblasti informatike ima 30 godina iskustva. Danas svoje znanje nesebično prenosi na svoje učenike čiji su uspjesi njegova motivacija da tako i nastavi.
“Učenička postignuća su naravno uvijek dodatni motiv za još predaniji rad i traganje za što efikasnijim metodološkim vještinama transfera znanja. Kod nas u Tehničkoj školi je već postala tradicija da naši učenici postižu fantastične rezultate, kako na raznim takmičenjima tokom školovanja, tako i kao studenti ili profesionalci u firmama u kojima dobiju radni angažman. Tako se ta ljestvica očekivanog kvaliteta od svih nastavnika nekako kontinuirano lagano pomjera uvis”, priča Vidović.
Stigmatizacija nije zaobišla ni zanimanja u informatičkoj branši. Ljudi često ne razgraničavaju ono što vide u filmovima i serijama od realnosti. Programiranje je često prikazano kao puko otkucavanje brojeva i mnoštvo numeričkih zavrzlama koje ostavljaju dojam suvoparnosti i jednoličnosti.
“Nije to samo čisto pisanje nekavih brojeva ili znakova već razvijanje sposobnosti razmišljanja. Ono možda zahtijeva dosta sjedenja za računarom, ali svako zanimanje ima svoje prednosti i mane. Neke od prednosti programiranja su da uz volju i trud možete dosta naučiti sami, primijeniti to znanje bilo gdje u svijetu, imati solidne prihode i uvijek imati mogućnost napredovanja i proširivanja svog zanja i vještina”, kaže ovaj mladi programer.
Profesor Mladen Vidović ističe kako su usavršavanje, rad na sebi i motivacija da se prevaziđu prepreke ključni za uspjeh u ovome poslu.
“Da bi neko u nekoj oblasti postao dobar, nebitno da li je to vodoinstalater, fudbaler, poljoprivrednik ili programer, on mora mnogo da radi na sebi i usavršava se koliko je to moguće. Kod programera to podrazumijeva mnogo sjedenja za računarom, ali naravno u nekom razumnom intenzitetu, jer ne možete ni fudbal trenirati 16 časova dnevno. Nijedan posao, a pogotovo u IT oblasti, ne može se raditi ako ga ne volite. To je uvijek dodatni motiv da se prevaziđu različiti izazovi. Stvari se tako brzo mijenjaju i ako ste danas u nečemu ekspert, već za par godina to vaše znanje može postati irelevantno. Naravno, to ne znači da ćete vi stalno nešto učiti ispočetka. Radi se o nadogradnji i proširivanju već postojećih znanja”, kaže on.
Narednog mjeseca planirano je objavljivanje nove aplikacije edukativnog karaktera koja će korisnicima omogućiti da na inovativan i zanimljiv način uče o programiranju i različitim programskim jezicima. U pripremi je, takođe, video igrica koja će u toku ove godine biti dostupna za preuzimanje na računarima, konzolama i pametnim telefonima.
“Nijedan dobar rezultat ne dolazi slučajno. Tako je i u Kenanovom slučaju ovo rezultat njegovog predanog učenja, kako iz predmeta koje ima u toku redovne nastave, tako i još mnogo toga što je radio sam. Riječ je o jednom lijepo vaspitanom momku i vrijednom učeniku. Želim naglasiti da je za izradu jedne ozbiljne mobilne aplikacije potreban jako širok obim znanja iz različitih IT tehnologija. U pobjedničkoj aplikaciji ‘Digitalni farmer’ koriste se, između ostalog, tehnologije proširene stvarnosti i vještačke inteligencije. S obzirom na to da se ovdje radi o stvarima koje se ne uče u predmetima koje je Kenan slušao na redovnim časovima, to implicira da je on morao posvetiti mnogo svog slobodnog vremena njihovom izučavanju”, bliže pojašnjava profesor Vidović. Takođe dodaje, da koliko god školski plan i program bili široko koncipirani nemoguće je obuhvatiti aktuelne alate i tehnologije, pa je neophodno da neke stvari istražujete sami.
Kada je u pitanju budućnost, prvenstveno bi volio da osnuje sopstveni biznis i da krene preduzetničkim vodama. U slučaju da odluči da nastavi školovanje, to će svakako biti na našim prostorima.
“Mislim da BiH nudi dobru podlogu za napredovanje kako u pogledu zarade tako i obrazovanja. Smatram da u našoj državi ne postoji ništa što bi moglo da nas spriječi ili oteža da napravimo uspjeh, pogotovo u ovom sektoru, jer na kraju sve zavisi od nas i našeg truda”, govori Kenan Mahmutagić za kraj našeg razgovora.
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD.
