Čuvajući od zaborava stare ručne radove, Biljana Pećanac iz Drvara stvara unikatne torbe od prirodnih materijala.
Tekst i fotografije: Aleksandra Srdić
Prije dvije godine Biljana je započela sa heklanjem torbi, a modele je pronalazila u raznim modnim magazinima. Žene su prepoznale njen ručni rad i talenat, što je nadahnulo Biljanu da nastavi sa kreativnim stvaranjem.
“Na ideju sam došla tako što sam kod svoje ćerke Milice vidjela torbu i shvatila da i ja mogu tako nešto raditi. Prvo sam heklala za svoju ćerku i onda je krenulo interesovanje za njima pa sam krenula u proizvodnju“, rekla je Biljana.
Za izradu najčešće koristi prirodne materijale kao što su pamuk, razne vrste konaca i pamučnih traka. Ti materijali su lijepi i laki, pa se s njima lako radi.
“Uglavnom heklam sa pamučnim trakama koje su malo šire i deblje, od njih mogu izraditi lijep i dobar oblik torbe. Koristim deblje hekličice sa kojim ih lakše izrađujem” , govori ona.
Do sada je isheklala pedesetak različitih torbi, trudeći se da svaka od njih izgleda drugačije, da su različitih dimenzija, oblika i boja. Takođe, na torbice dodaje različite lančiće i kopče radi ljepšeg izgleda. Ona obično prepušta djevojkama i ženama da izaberu boju i oblik torbe koju će ona naknadno izraditi. U svome radu veliku pomoć i podršku Biljana ima od svog supruga Miće.
“Moje torbe su preko društvenih mreža i ljudi iz Drvara prodavane širom svijeta, neke su zavrišile u Kanadi, Italiji i širom Balkana. Pored elegantnih torbi izrađujem razne cegere i torbe za plažu. Jedan od najizazovijih radova mi je bila izrada torbi na mreži koje se rade po principu veza. Za njih je potrebno duže vrijeme da se izrade pa su skuplje i specifičnije”, ističe Biljana.
Dopada vam se ova priča? Podržite eTrafiku simboličnom pretplatom na Patreonu i pomozite joj da stvara ovakve sadržaje.
Svoje kupce pronalazi preko Instagram i Fejsbuk stranice, dok zadovoljne mušterije preporučuju njene torbe kao dobar i unikatan poklon. Glavni problem sa kojim se suočava jeste nedostatk vremena i dugo čekanje za dostavljanje materijala, jer ih nema u Drvaru.
“Svoje dane najviše volim da provodim aktivno i korisno čuvajući svoje unuke i izrađujući torbe. Te aktivnosti mi ispunjavaju dane i čine me srećnom. Preporučujem svim starim, a i mlađim ljudima da korisno ispune svoj dan, da razvijaju svoje talente i čuvaju stare vještine od kojih mogu i zaraditi novac ”, navodi Biljana.
Od djetinjstva se bavila starim vještinama kao što su vez, šivenje, heklanje i pletenje. Naučila ih je gledajući svoju baku i majku, a oduvijek joj je želja bila da sačuva i produži tradiciju starih ženskih rukotvorina. Radila je u tvornici tepiha u Drvaru sve do rata devedesetih godina, a danas je ponosna majka i baka petero unučadi.