“Postoje mnoge predrasude kada je ples na šipci u pitanju, pogotovo kod nas, ali i u svijetu. Pogotovo zato što je on postao rasprostranjen zahvaljujući striptiz klubovima. I ne možemo pobjeći od toga. Ali to je u međuvremenu postao divan sport. Ples na šipci je kombinacija akrobacije, fleksibilnosti, snage, izdržljivosti i kondicije.”
Piše: Goran Dakić; Foto: Daniel Janković
Ovako za eTrafiku priča Teodora Vukajlović, jedna od malobrojnih Banjalučanki koja trenira pomenuti sport, odnosno ‘pole dance’. Ona kaže da je ‘pole dance’ specifičan sport koji morate da volite i koji zahtijeva puno odricanja i treninga.
“Potrebna je izuzetna koordinacija pokreta da bi ples izgledao kako treba da izgleda. Izdržljivost je neophodna da bi elementi mogli da se izvode kako je zamišljeno. Elegancija s kojom se ples izvodi dozvoljava nam da kažemo da ovo nije samo ples na šipci. To je sport, ali i svojevrsna umjetnost pokreta”, priča Teodora.
Kada je imala 14 godina vidjela je na Pinterestu fotografiju djevojke koja pleše na šipci. Pomislila je da taj ples izgleda kao balet u vazduhu. Tada se i zainteresovala, ali nije odmah počela sa treninzima, jer u Bosni i Hercegovini nije imala gdje da ga uči.
“Kada trenirate pole dance, radi vam sve i jedan mišić na tijelu, kao i u plivanju. Kada sam vidjela tu djevojku, odmah sam se zaljubila u pomenuti sport i htjela sam da počnem da ga treniram. Međutim, tada pole dance klubovi još nisu postojali kod nas. Igrom slučaja sam kasnije srela jednu djevojku kada sam bila na prvoj godini fakulteta i ona mi je rekla kako postoji studio u Banjoj Luci i to je prvi registrovan studio ovog sporta u Bosni i Hercegovini”, kazala je Vukajlović.
Teodora kaže kako postoji nekoliko podvrsta plesa na šipci. Postoji akrobatski ples, a postoji i onaj egzotični koji mnogi još nazivaju i egzotičnim plesom. Ta vrsta plesa se odnosi, dodaje ona, na podni ples i tu postoji „dosta uvijanja“.
“Većina studija se ipak bazira na sportski dio i veoma je malo egzotičnog plesa i plesa na štiklama. Znam da se u Srbiji i u Hrvatskoj trenira i egzotični ples, ali u većini slučajeva svaki studio radi najviše na sportskom plesu. Probala sam ples sa štiklama i mogu reći da je mnogo teži nego ovaj sportski. Štikle su visoke 15-20 centimetara i to donosi određenu težinu”, istakla je naša sagovornica.
Ona dodaje kako se nije susrela sa mnogo predrasuda. Kada spomene šta trenira, dosta ljudi zastane, ali kada objasni šta je to zapravo i čime se bavi ili kada pokaže neki video, mnogi promjene mišljenje.
“Uvijek treniramo u šortsevima i topićima i zbog toga većina misli da je to ništa drugo osim egzotičnog plesa. Zašto imamo tako malo odjeće? Zato što je potrebno da se koža zalijepi za šipku. Drugačije bismo spali. Odjeća ne podržava tu vrstu trenja”, kazala je Teodora za eTrafiku.
Ona je trenirala tenis, odbojku i penjanje i, kako kaže, bila je spremna za novi izazov. Međutim, ruke su joj bile najslabija karika kada je počela da trenira ‘pole dance’. Ona trenira šest godina i kaže kako u početku nije imala mišiće na rukama. Sve je bila, dodaje, sama kost presvučena kožom.
“Sada sam ponosna na mišiće ruke. Nisam ni znala da određene grupe mišića postoje. Stopala takođe bole prilikom treninga. Najviše grčeva dobijam upravo na stopalima. Da bi ples izgledao elegantno, moramo imati point, odnosno određeni položaj stopala na šipci. I ponekad mi se desi da u toku plesa dobijem užasan grč i odmah spadnem”, priča Teodora.
Ples na šipci, dodaje Teodora, može da se izvodi i bez muzike, ali je ona ipak na koncu neophodna da bi neka tačka izgledala potpuna. Samo osluškivanjem ritma i zvuka plesač može da postigne puno više u koreografiji nego bez toga.
Naša sagovornica dodaje da muzička podloga može biti bilo koja pjesma koja izvođaču prija. Najvažnije je, smatra ona, da je plesač „jedno sa muzikom“. Ukoliko muzika nije odgovarajuća, onda ni plesač neće moći da pokaže sve što zna.
“Nisam nikada plesala uz narodnjake, jer ne slušam tu vrstu muzike. Mislim da je tehnički moguće plesati uz narodnjake, ali pitanje je kako bi taj ples onda izgledao. Jedan minut na šipci je veoma mnogo, jer treba za to vrijeme držati kompletan element. To je prilično fizički zahtjevno. Nije tu potrebna samo snaga, već i fleksibilnost, izdržljivost, koordinacija, balans”, zaključila je za naš portal Teodora Vukajlović.